- Piše Ladislav Ilčić
Hrast se trenutno nalazi na prekretnici. Završila je prva faza razvoja Hrasta – ona faza u kojoj smo se bavili isključivo entuzijastičnim aktivizmom (dovođenjem novih članova, osnivanjem ogranaka, podružnica…). Hrast je danas stranka s prepoznatim profilom. Došli smo u drugu fazu razvoja u kojoj Hrast može utjecati na političku situaciju. Slikovito rečeno, do sad smo štedjeli, a sad kad imamo novac, trebamo vidjeti kamo ćemo ga uložiti, što sve dobro možemo s tim novcem učiniti. Štedjeti smo mogli sami, no sad trebamo vidjeti s kim možemo surađivati da bi naša „investicija“ donijela što više dobroga našem narodu. Za to više nije dovoljan entuzijazam već mudro donošenje odluka i sposobnost suradnje.
Veliko vijeće Hrasta je na svojoj sjednici 22. 12.2013. donijelo odluku da na EU izbore izađemo u koaliciji s HDZ-om, HSS-om i HSPAS-om. Na svojoj sljedećoj sjednici 1.2.2014. Veliko vijeće je tu svoju odluku tijesnom većinom poništilo i donijelo odluku o ulasku u Savez za Hrvatsku. Savez za Hrvatsku nije ostvario zadovoljavajući rezultat i sad u Predsjedništvu i Velikom vijeću Hrasta promišljamo o tome kako se najbolje pozicionirati uoči predstojećih parlamentarnih izbora.
Sigurno ste i vi razmišljali o tome. Ovaj moj dopis vama zamišljen je kao doprinos tom promišljanju. Obzirom da još nije proradila nova mreža (jedna vrsta intraneta) preko koje ćemo ubuduće komunicirati, obraćam vam se putem emaila. Molim vas da pažljivo pročitate ovaj dopis i da razmislite o sadržaju. Svoje mišljenje možete javiti predstavnicima Hrasta u svojoj lokalnoj sredini ili možete odgovoriti na ovaj mail, a naše će tajništvo to proslijediti. Svakako možete na sastancima ogranaka i podružnica prodiskutirate ove teme.
Cilj Hrasta
Naš cilj, odnosno razlog zbog kojeg smo se svi uključili u politiku je uvođenje kršćanskih vrijednosti u zakone i sve političke odluke koje utječu na život ljudi u Hrvatskoj.
Cilj našeg političkog djelovanja nije osnivanje ogranaka i podružnica, dovođenje novih ljudi u stranku, brendiranje i profiliranje stranke, komentiranje dnevnopolitičkih događaja, izrada programa, formiranje vlade „u sjeni“, pisanje članaka, organizacija stranke, skupljanje novaca za djelovanje – sve su to vrlo važne aktivnosti kojima se bavi svaka ozbiljna stranka, sve su to alati za postizanje cilja, no oni nisu cilj.
Cilj politike – služenje općem dobru – ostvaruje se tek kada vas birači izaberu na izborima. To spada u osnovne principe demokracije – ako vas birači izaberu u neko vijeće, skupštinu, sabor ili pak u neku izvršnu vlast, onda možete utjecati na odluke ili odlučivati i tako služiti općem dobru.
Političari koje birači na izborima ne odaberu, ne mogu služiti općem dobru. Oni se mogu nakon izbora baviti svojom organizacijom i svim već nabrojenim aktivnostima koje se tiču rasta stranke, no oni se de facto bave samima sobom i od toga društvo nema izravne koristi sve dok ih birači ne izaberu na izborima.
Dosadašnja ostvarenja Hrasta
Iako je dobro fokusirati se na pozitivne primjere, kada želimo napraviti objektivnu analizu, moramo otvoreno reći istinu, bez obzira što je ona nekad i bolna.
Hrast trenutno ima 50 vijećnika na lokalnoj razini (gradovi, općine, Varaždinska županija, mjesni odbori). Takvih vijećničkih mjesta u Hrvatskoj ima preko 20.000. Dakle, Hrast ima oko 0,25 promila od ukupnog broja vijećničkih mjesta u RH. Dozvolite mi da, obzirom na ambiciju i potencijal koji Hrast ima, kažem da je tih 0,25 promila zanemarivo.
Dakle, mi u ove četiri godine postojanja Hrasta nismo učinili gotovo ništa za opće dobro. Bavili smo se samima sobom – osnivanjem ogranaka, podružnica, brojnim sastancima, razmišljanjem kako ići na izbore, promocijom Hrasta u kampanjama itd. Hrvatski narod još nema od toga izravne koristi.
Možda bi se kao naš najveći doprinos mogao navesti naš utjecaj na druge stranke. Primjerice, koalicijska lista HDZ – HSS – HSPAS nikad nije imala kršćanskije i domoljubnije kandidate (Petir, Stier, Tomašić, Maletić). Ti su kandidati stavljeni tamo sigurno i zato da bi „ušli u naš prostor“, jer smo mi učinili kršćanske teme popularnima.
No, to smo činili vrlo uspješno i kroz zdravstveni odgoj, GROZD i građansku inicijativu „U ime obitelji“, tako da stvaranje kršćanskog okružja ne može biti glavni cilj Hrasta.
Perspektiva Hrasta
„Historia est magistra vitae“ – rekli su stari Latini. Ako želimo donositi ispravne odluke o budućnosti Hrasta, pogledajmo što nam govori 25-godišnje iskustvo novije hrvatske demokracije. Je li Hrast prvi pokušaj da se kršćani organiziraju u politici?
Nije. Navest ću samo nekoliko primjera: Hrvatska kršćansko demokratska stranka (HKDS), Hrvatska kršćansko demokratska unija (HKDU), Hrvatski demokršćani. Te stranke danas ne postoje. Zašto su propale?
Gotovo zanemariv razlog bio je gubitak autentičnosti, iako je bilo nekoliko slučajeva da su ljudi iz tih kršćanskih stranaka zagrezli primjerice u neku vrstu korupcije, no to je bilo vrlo rijetko.
Glavni razlog propasti tih stranaka bila je neuspješnost. Nakon što te stranke nisu prošle prag tri ili četiri izbora za redom, nitko više nije htio glasati za njih. Izgubila se vjera da od tih stranaka može nešto biti, ljudi su se pasivizirali i stranke su propale.
Osobno sam se uključio u rad Hrvatskih demokršćana 2001.g. Polet pri osnivanju te stranke bio je ogroman, čak veći nego kod osnivanja Hrasta. U to vrijeme izašle su na vidjelo sve HDZ-ove grozote – pretvorba i privatizacija itd. Franjo Tuđman je umro i HDZ je bio na najnižim granama popularnosti (po anketama u to vrijeme spustio se čak na 8%). Okolnosti za razvoj jedne nove autentične kršćanske opcije bile su fantastične.
Hrvatski demokršćani su napredovali, došli do popularnosti od 2-3%, dobili smo pedesetak vijećnika diljem Hrvatske. Na parlamentarnim izborima 2003.g. opet nismo prošli prag. Članovi su se demotivirali i pasivizirali.
Stranka je propala.
Crkva ističe važnost uključivanja novih, poštenih ljudi u politiku. Hrvatski demokršćani ne da u tome nisu pomogli, već su odmogli. Još je više zavladao mentalitet „ništa se ne može učiniti“.
Svi parametri pokazuju da će se, ako Hrast na sljedećim izborima ne postane parlamentarna stranka, dogoditi isto – propast će. Nakon sljedećih parlamentarnih izbora neće biti dvije godine nikakvih izbora. U takvim periodima opća politička aktivnost je deset puta manja nego sada. Bit će značajno teže dovesti nekog novog člana u stranku. Naši članovi neće imati što raditi, neće osjećati smisao izrade nekog programa za izbore koji će se dogoditi tek za dvije godine, a neće vidjeti niti razlog zašto bi Hrast na tim idućim izborima prošao, kad mu to već više puta nije uspjelo. Mediji, koji nam inače nisu skloni, neće imati razloga uopće spominjati Hrast. Zajedno s padom aktivnosti naših članova, padat će i popularnost Hrasta i Hrast će polako i sigurno početi odumirati.
U političkoj povijesti ne postoji stranka koja je „malo po malo“, u tijeku recimo 8 godina rasla a da u međuvremenu nije prošla prag na parlamentarnim izborima i postala relevantna na državnoj razini. Promoviranje takve vizije Hrasta, u kojoj on tek u nekoj daljnjoj budućnosti postaje parlamentarna stranka, nije samo naivno i nepromišljeno već je i opasno jer promovira ideju koja zasigurno uništava Hrast. Jednako su tako ljudi s dobrim namjerama uništili Hrvatske demokršćane i brojne druge stranke. Vjerujem da svi znate mudru izreku – „put u pakao popločen je dobrim namjerama“.
Ovo što pišem nije pesimizam. Osobno sam vukao GROZD i Hrast u najtežim trenucima. Primjerice, preko 50% članova Velikog vijeća sam osobno doveo u Hrast i potaknuo osnivanje velikog broja ogranaka i podružnica. No, bez obzira na vaš ili moj entuzijazam, činjenice koje se tiču perspektive Hrasta treba respektirati i treba ih realno sagledati.
Mi nikako ne bismo smjeli učiniti pogrešku koju su učinili Hrvatski demokršćani i brojne druge slične stranke. Mi na sljedećim parlamentarnim izborima moramo postati parlamentarna stranka, a prema svojoj snazi to možemo, dapače sigurno možemo imati i svoj klub zastupnika.
Kako će izgledati situacija nakon izbora?
U prethodnom sam poglavlju obradio varijantu ako Hrast ne postane parlamentarna stranka. No, kako će izgledati situacija ako postanemo parlamentarna stranka?
Izvjesno je da Hrast neće dobiti većinu glasova na nadolazećim parlamentarnim izborima. Prema sadašnjoj snazi Hrasta, ako odaberemo najefikasniji način izlaska na izbore, mogli bismo dobiti do 5 saborskih mandata. Ako ćemo biti u oporbi, predstavljat ćemo mišljenje ljudi našeg svjetonazora i već ćemo na taj način služiti općem dobru. Ipak, obzirom da vladajuća koalicija gotovo nikad ne sluša mišljenje i zahtjeve oporbe, nećemo moći utjecati na zakone i političke odluke koje utječu na konkretan život našeg naroda.
Možemo li s tih nekoliko mandata, ako ih dobijemo, učiniti nešto više?
Možemo ući u „desnu“ koaliciju, koja će po svim pokazateljima biti mandatar nakon sljedećih izbora. Svoju podršku vladajućoj koaliciji možemo uvjetovati s nekoliko programskih zahtjeva. Primjerice:
Poštivanje roditeljskih prava (mogućnost izbora zdravstvenog, građanskog i spolnog odgoja)
Izmjena izbornog zakona (preferencijalni sustav)
Reforma civilnog društva
Reforma državne uprave (borba protiv uhljebljivanja članova velikih stranaka)
Objava registra svih vodećih ljudi u tajnim službama bivše SFRJ, bivše KPJ i svih pripadnika agresorske vojske
Na taj način možemo zaista utjecati na život našeg naroda. Možemo biti društveno korisni, služiti općem dobru.
Već deset godina se borimo za kvalitetan spolni i zdravstveni odgoj. Taj odgoj utječe na hrvatsku djecu, na našu djecu, stvara mentalitet, kreira hrvatsku budućnost. Do sada to nismo uspjeli niti s Primorcem, niti s J. Kosor, a posebno ne s Jovanovićem. Sada, zbog političke snage Hrasta to možemo učiniti.
To će svakako razveseliti ljude, naše simpatizere i glasače. Reći će: „Vidiš, otkako je Hrast u vladajućoj koaliciji, stvari se mijenjaju na bolje!“ ili „Vidiš da možemo mijenjati društvo na bolje!“ To veselje rezultirat će ulaskom još većeg broja ljudi u Hrast jer će vidjeti da ima smisla angažirati se.
Kad smo pokretali referendum o braku isticao sam da je prvi cilj tog referenduma upravo to – vraćanje vjere i nade da možemo mijenjati društvo na bolje. Mi moramo biti uspješni da bismo vraćali tu nadu. Mi nosimo ogromnu odgovornost. Mnogo je energije uloženo u GROZD, u Hrast, mnogo se očekuje od nas, mnogo se očekuje od „konzervativne revolucije“. Ako ne uđemo u Sabor, nastupit će veliko malodušje.
Kako možemo postati parlamentarna stranka?
Da bismo procijenili koji je najbolji način izlaska na predstojeće parlamentarne izbore i najbolji način ostvarivanja našeg glavnog cilja, moramo analizirati našu trenutno poziciju, popularnost i snagu.
Na parlamentarnim izborima 2011. osvojili smo 30.000 glasova, odnosno prosječno 1,28%
Na eu izborima smo osvojili cca 19.000 glasova ili 2,55%
Na lokalnim izborima 2013. smo osvojili 31.000 glasova u 9 županija u kojima smo izašli (teško je odrediti postotak za cijelu Hrvatsku jer nismo izašli u 12 županija)
Na ovogodišnjim smo EU izborima, unatoč činjenici da Hrast danas ima dvostruko više podružnica i ogranaka nego lani, unatoč činjenici da je Hrast danas puno poznatiji nego lani (puno se o nama govorilo oko referenduma o braku) i da smo imali dosad uvjerljivo najjaču kampanju, Hrast je osvojio svega 12.000 glasova ili 1,37% od ukupnog broja glasova. Ako si pribrojimo „zaslugu“ i za jedan dio onih glasova koji su išli Savezu ali nisu preferencijski nikome dali prednost, postotak glasova koji smo dobili na ovim izborima penje se na otprilike 1,72%.
Dakle, umjesto da ovu godinu iskoristimo za postizanje dvostruko boljeg rezultata, mi smo izgubili trećinu svojih dosadašnjih birača, i to unatoč činjenici da je na ovogodišnje izbore izašlo 200.000 glasača više nego prošle godine. Sve je to posljedica odluke da na EU izbore izađemo sa Savezom za Hrvatsku, koji je postigao značajno slabiji rezultat nego su to neki očekivali.
Mogućnost samostalnog izlaska na parlamentarne izbore
Politički (ne)uspjeh može se u velikoj mjeri predvidjeti jer je on rezultat nekoliko čimbenika:
Infrastruktura (brojnost i motiviranost članova)
Prisutnost u medijima i način pisanja medija
Količina novaca osiguranih za kampanju
Percepcija glasača o našoj snazi. Otprilike 0,5% glasača bi glasalo za nas čak i da znaju da nećemo preći prag. Ostali ne bi. Zato traže određenu referencu koja bi im ulila nadu (vjeru) da neće „baciti“ svoj glas. To mogu biti ankete, rezultati prošlih izbora ili eventualno naglo povećanje prisutnosti Hrasta u medijima
Politički trenutak (primjerice, želja za smjenom Kukuriku koalicije)
U načelu, svi ovi čimbenici moraju biti na zavidnoj razini da bi se postigao politički uspjeh. Moguće je da neki od čimbenika bude manje razvijen, ali ga onda trebaju „nadoknaditi“ ostali čimbenici. Primjerice, Mirela Holy nema infrastrukturu, ali ima ogromnu podršku medija i anketa.
Kako Hrast stoji po tim čimbenicima:
Infrastruktura – brojnost i motiviranost članova u tridesetak gradova i općina (od ukupno cca 600 u Hrvatskoj) dosad se pokazala dovoljnom za prelazak praga od 5%. U ostalih 570 općina i gradova infrastruktura nam je slabija. Ukupno, infrastruktura nam je preslaba
Mediji nam nisu skloni. Često nas ignoriraju ili ružno pišu o nama
Novac nam nikad nije bila bolja strana. Nikako nećemo moći konkurirati ostalim listama
Percepcija birača o Hrastu – u skladu s rezultatima i anketama – cca 2% na razini Hrvatske. I dalje će se bojati da nećemo proći prag
Politički trenutak – što je trenutni prioritet hrvatskom narodu, rušenje Kukuriku koalicije ili traženje „trećeg puta“? Prije ovogodišnjih EU izbora u Predsjedništvu i Velikom vijeću Hrasta često smo čuli ovakve tvrdnje: „Bilo naroda govori da ne želi ni SDP niti HDZ. Narod želi treći put. Izvjesnost prolaznosti liste Saveza za Hrvatsku bit će magnet da i dio glasača koji su glasovali za HDZ, jer Hrast nije prelazio prag, upravo sada glasuje za listu Saveza jer je izgledan prolaz. Savez će dobiti između 15 i 20% glasova.“ – te su se tvrdnje pokazale netočnim. Narod je na izborima rekao da im je prvi prioritet rušenje Kukuriku koalicije i da zbog toga želi objedinjavanje hrvatske opcije. Hrast može pokazati da to prepoznaje i može u tome sudjelovati, a može to ignorirati, pasivno promatrati ili čak raditi protiv tog objedinjavanja.
Svi ovi pokazatelji govore da samostalnim izlaskom na parlamentarne izbore Hrast sigurno ne bi postao parlamentarna stranka. Uz to, izgubio bi još dosadašnjih glasača kojima je na predstojećim izborima izrazito važno smijeniti Kukuriku koaliciju pa neće riskirati da im „glas propadne“ glasujući za Hrast. I kod onih koji bi glasali za nas ostao bi neugodan osjećaj zbog neprelaska praga i zbog propusta da doprinesemo rušenju Kukuriku koalicije.
Mogućnost izlaska na parlamentarne izbore sa Savezom za Hrvatsku
Svako koaliranje znači nužno bar djelomično kompromitiranje image-a Hrasta. Da je postojala ijedna relevantna stranka s kojom bismo bili zadovoljni, vjerojatno se većina nas ne bi niti bavila politikom. Dakle, sve postojeće stranke su različite od Hrasta i to dosta različite. Međutim, ne treba zbog toga u startu odbaciti koaliranje. Koalicije nam mogu omogućiti da uđemo u predstavnička tijela i da na tim dužnostima činimo nešto za opće dobro i da nas ljudi cijene zbog toga.
Uvijek treba imati na umu cilj našeg bavljenja politikom kojeg sam iznio na početku ovog dokumenta. Cilj nije naš image, cilj nije da dođeš doma mami i kažeš: „gledaj kako imamo krasne ljude na listi“. Ne. Cilj je služiti općem dobru.
Cjelovita slika Saveza za Hrvatsku
U Savezu za Hrvatsku ima vrlo kvalitetnih ljudi s kojima je lijepo surađivati. Mnoge dobre strane Saveza vjerojatno ste već i upoznali. Neki članovi Hrasta prikazuju članice Saveza kao stranke koje su potpuno drugačije od recimo HDZ-a i HSS-a te tvrde da su članice Saveza jednake Hrastu. Da bismo dobili cjelovitu sliku, važno je imati na umu i sljedeće činjenice koje nagrizaju sliku o vjerodostojnosti članica u Savezu :
2008.g., kad se donosio Zakon o suzbijanju diskriminacije, HDSSB je imao 3 zastupnika. Samo je Marijana Petir (HSS) bila protiv tog zakona, a Ivan Bagarić (HDZ) suzdržan. Gdje je bio HDSSB?
HSP i AHSS su u koaliciji s SDP-om u Sisačko-moslovačkoj županiji (županica Marina Lovrić Merzel). Predstavnici HSP-a i AHSS-a članovi su poznatog „savjeta“ županice Merzel, u kojem svaki član dobiva 5.000 kn mjesečno za „savjetovanje“ županice, a istovremeno omogućuje županici većinu u županijskoj skupštini
Savez nije igrao poštenu preferencijalnu utakmicu na EU izborima. Članice Saveza načelno su se zalagale za preferencijalni sustav, a u praksi su paktirale protiv Hrasta. „Glas za Kujundžića je glas za Ribića“ – tako je glasila poruka koju je HDSSB poslao svim svojim članovima, a vezano za koalicijski sporazum koji smo svih nas 8 predsjednika stranaka iz Saveza potpisali (nepotpisivanje tog sporazuma značilo bi rušenje Saveza), a prema kojem će Kujundžić, ako osvoji mandat, taj mandat predati Ribiću. HDSSB je plaćao Kujundžiću reklame, gurao ga u emisije, na prvo mjesto na listi, sve kako bi on dobio više preferencijalnih glasova od mene kao Hrastovog kandidata. Hrast je poslužio tome da Kujundžić dobije slavu, a HDSSB mandat
Izborni program koji je za EU izbore izradila radna grupa na čelu s našim Ivanom Poljakovićem, Savez nije prihvatio. Dapače, ismijali su taj program
Ovi podaci samo zorno pokazuju da članice Saveza žele koaliciju s nama prvenstveno zato jer nas one trebaju. Netko je u Predsjedništvu Hrasta rekao da su te stranke u stvari loša kopija HDZ-a. U svakom slučaju, sudeći prema njihovim djelima, ne možemo imati povjerenje da će one same od sebe promovirati one vrijednosti koje su nama važne. I prema njima vrijedi jednaki pristup kao i u svakoj drugoj koaliciji, kako sam opisao u 4. odlomku ovog dokumenta.
Kako Savez za Hrvatsku utječe na našu ciljanu skupinu glasača
Na samom početku Hrasta zacrtali smo tko je prva ciljana skupina Hrastovih birača – praktični vjernici, članovi i simpatizeri modernih građanskih udruga kršćanskog svjetonazora poput GROZD-a, ili kasnije – ljudi koje je okupila građanska inicijativa U ime obitelji.
Predstavnici U ime obitelji bili su na jednom sastanku predsjedništva Saveza u ožujku i predstavili svoju inicijativu prema kojoj bi sve stranke koje su glasale „za“ na referendumu izašle zajedno na jednoj listi na EU izbore. Članovi predsjedništva Saveza grubo su odbili predstavnike U ime obitelji s obrazloženjem da bi to bilo suicidalno za Savez. Opće dobro, rušenje Kukuriku koalicije nisu niti spomenuli, važnija je bila njihova pozicija i opstanak. Odnos koji su pokazali prema voditeljici inicijative Željki Markić bio je ponižavajući.
Velika većina praktičnih vjernika, uključujući većinu klera, želi suradnju i objedinjavanje hrvatske opcije radi smjenjivanja Kukuriku koalicije. Politika i dramatična retorika članica Saveza u kojoj su napadali HDZ i izjednačavali ga s SDP-om bila je kažnjena od birača. Hrast je ulaskom u Savez izgubio dobar dio svojih birača i odmaknuo se od svoje ciljane skupine birača.
Snaga Saveza za Hrvatsku
Šest stranaka iz Saveza za Hrvatsku koje su izašle lani na EU izbore, dobile su na tim izborima nešto preko 9%. Neki članovi Predsjedništva i Velikog vijeća Hrasta tvrdili su da će ove godine Savez, zbog već navedenih razloga i zbog činjenice da su sad u Savezu i Zavjet za Hrvatsku i Hrvatska zora, Savez dobiti preko 100.000 glasova, da će se dogoditi sinergija, da će Savez dobiti 15-20% glasova.
Ja sam u mailu upućenom članovima Velikog vijeća u siječnju napisao da će Savez dobiti „7-8% glasova, vjerojatno jednog europarlamentarca“. Pogriješio sam 0,12%.
Nije se dogodila sinergija. Upravo suprotno.
Savez za Hrvatsku nema program, ima samo 19 kratkih točaka, programskih smjernica. U Savezu postoje velike razlike u mišljenjima. Primjerice, neki jako veličaju Tuđmana, a neki o njemu imaju vrlo loše mišljenje. O gospodarstvu još nismo govorili na Predsjedništvu Saveza.
Mogućnost da Hrast postane parlamentarna stranka izlaskom na izbore sa Savezom za Hrvatsku
Krenimo od rezultata ovogodišnjih eu izbora. Kad te rezultate preslikamo na izborne jedinice, vidimo sljedeće: Savez u tri izborne jedinice ne prelazi prag, u četiri je na rubu praga, a u tri ima dosta dobar rezultat (4., 10. i 1. IJ).
No, svakako treba imati na umu da su parlamentarni izbori značajno teži od europskih zbog sljedećeg:
Na europskim izborima bilo je lakše sastaviti listu zbog preferencijalnog sustava i zbog činjenice da većina stranaka u Savezu nije imala ambicije jer su znali da njihov kandidat neće proći. Na parlamentarnim izborima nemamo preferencijalni sustav glasovanja a sve stranke imaju snažnu ambiciju ući u Sabor. Pitanje je hoće li možda neka od članica, koja će biti nezadovoljna mjestima na izbornim listama, izaći iz Saveza i tako oslabiti Savez (nešto slično se dogodilo u Splitu na kotarskim izborima). Pitanje je hoće li Hrast dobiti zaslužena mjesta na listama
Na europskoj listi imali smo najpoznatije ljude iz Saveza koji su se mogli po poznatosti mjeriti s kandidatima s drugih lista. Na parlamentarnim će druge stranke imati brojne župane, saborske zastupnike i gradonačelnike, dok će Savez imati mnogo manje poznatih ljudi
Po količini utrošenih novaca u kampanju, Savez je na eu izborima mogao parirati drugim strankama. Na parlamentarnim izborima će druge stranke uložiti puno više novaca i Savez će im puno teže parirati
Na parlamentarnim izborima rušit će se Kukuriku koalicija. Prema svim dostupnim podacima, birači su dosad na lokalnim i europskim izborima više glasali „po savjesti“, a na parlamentarnim za „manje zlo“, odnosno za najjaču oporbenu stranku. Primjerice, ja sam na izvanrednim izborima za varaždinskog gradonačelnika 2011.g. dobio 15,6% glasova, a mjesec dana kasnije na parlamentarnim izborima u tom istom gradu Varaždinu 4,6%, jer su mnogi birači koji su na gradonačelničkim izborima glasali za mene, na parlamentarnim glasali za HDZ „da Kukuriku ne dobije previše glasova“
Birači Saveza očekivali su puno bolji rezultat na EU izborima. Razočaranost rezultatom smanjit će broj glasova na parlamentarnim izborima. Ta tendencija razočaranja bila je vidljiva već na kotarskim izborima u Splitu, održanim dva tjedna nakon EU izbora) gdje je Savez osvojio značajno manji postotak glasova nego na EU izborima
Obzirom na sve te činjenice, Savez ima siguran prolaz jedino u 4. izbornoj jedinici gdje su moguća dva mandata, koja će dobiti HDSSB (ili eventualno HSP). Možda je moguć prolaz u 10. i 1. IJ, no i tu je pitanje može li Hrast dobiti 1. mjesto na listi. Primjerice, u 10. IJ je Kujundžić dobio gotovo 5 puta više preferencijalnih glasova od mene kao Hrastovog kandidata.
Izlaskom na izbore sa Savezom za Hrvatsku, postoji vrlo velika vjerojatnost da Hrast ostane neparlamentarna stranka.
Mogućnost izlaska na parlamentarne izbore s koalicijom HDZ – HSS – HSPAS
Svjestan sam činjenice da se mnogi „zalede“ čim vide ovu mogućnost. Većina nas najvjerojatnije se uopće ne bi bavila politikom da smo bili zadovoljni nekom od ovih stranaka. Upravo nas je licemjerje i nepoštenje tih stranaka nagnalo da se politički angažiramo.
Svi znamo koje su sve loše stvari te stranke učinile – od predaje generala, izbacivanja GROZD-ovog programa iz škola, Zakona o suzbijanju diskriminacije, promocije korupcije, nepotizma itd. Lista nije kratka. Osobno sam imao ogromnih problema s HDZ-om. Primorac i J. Kosor su činili sve kako GROZD-ov program ne bi ušao u škole. Primorac je vikao da sam ja državni neprijatelj broj jedan i da će me istjerati iz Hrvatske.
S kim uopće možemo koalirati? U odgovoru na to pitanje može nam pomoći Socijalni nauk Crkve: „Ispravno oblikovana kršćanska savjest ne dopušta ikome da podupire političke programe ili pojedini zakon koji proturječe temeljnim sadržajima vjere i morala“. Crkveni zakon je vrlo precizan i promišljen. Ne piše tu bez veze „programe“. Znali su i crkveni oci da stranke često nisu autentične. Međutim, one koji imaju dobar program se može natjerati da donose i što bolje odluke.
Dakle, koalicija s HDZ-om je moguća, tj. nije nemoralna. No, je li dobra i korisna za postizanje našeg cilja?
HDZ želi koaliciju s nama. Ovo nije mjesto za detaljan opis sporazuma koji je HDZ spreman potpisati s nama. No, u slučaju da se Hrast odluči za tu suradnju, imali bismo najmanje svoj klub zastupnika u Saboru (3) i provedene one točke programa koje su nam najvažnije: roditeljska prava – zdravstveni, građanski, spolni odgoj, promjena izbornog zakona i ostale točke koje sam nabrojao na početku 4. stranice ovog dokumenta.
Hrast bi, u slučaju da uđe u tu koaliciju, pokazao da razumije bilo hrvatskog naroda koje želi objedinjavanje hrvatske opcije radi smjene Kukuriku koalicije. Upravo će to biti prvi prioritet većini birača na sljedećim parlamentarnim izborima. Rezultati EU izbora to potvrđuju.
Ako nećemo osjetiti što narod želi, nećemo moći politički napredovati. Ne samo da ćemo ostati izvan Sabora i propasti, već će nam i osobno mnogi naši prijatelji zamjeriti to nerazumijevanje situacije, pogotovo ako Kukuriku koalicija ostane na vlasti. Preko GROZD-a smo dobili stotine pisama u kojima nas pozivaju na objedinjavanje.
Hrast bi se, ulaskom u koaliciju s HDZ-om, sigurno zamjerio nekim svojim simpatizerima. No, oni će nakon izbora vidjeti pozitivne plodove te naše koalicije i onda će razumjeti.
Što će se dogoditi ako se HDZ nakon izbora počne neprihvatljivo ponašati? Prvo ćemo ih upozoriti na neprihvatljivost takvog ponašanja. Ako nastave, izaći ćemo iz koalicije. Ljudi će vidjeti našu principijelnost, vidjet će da nismo u vladajućoj koaliciji zbog pozicija u izvršnoj vlasti. Ostat ćemo parlamentarna stranka i bit ćemo dalje prisutni u medijima.
Mogućnost predizborne koalicije Saveza za Hrvatsku s HDZ–om, HSS-om i HSPAS-om
To bi sigurno bila najbolja opcija jer bi na jednoj listi bile sve stranke koje su na referendumu glasale „za“. No, nisam siguran da će neke stranke iz Saveza na to pristati. Zora u svom identitetu ima antagonizam prema HDZ-u, HSP prema HSPAS-u, AHSS prema HSS-u…
Prema posljednjim informacijama, lako je moguće da će HDSSB ići u predizbornu koaliciju s HDZ-om.
Zašto je važno što prije donijeti odluku?
Mogući su prijevremeni izbori
Kad netko ima sve parametre za donošenje odluke, onda tu odluku treba i donijeti. Slično kao i kod djevojke i mladića – ako imaju sve uvjete za ulazak u brak, a to ne učine, očito nemaju hrabrosti za to. Veza dugotrajnim odgađanjem te odluke postaje sve lošija i lošija.
Pravovremeni ulazak u koaliciju omogućuje pozicioniranje unutar te koalicije. HDZ, HSS i HSPAS već sad pripremaju sve što će raditi za vrijeme prve godine mandata, dogovaraju program, smjer, aktivnosti, tko će obnašati koju dužnost, tko će biti koji na listi. Postoji uspješan primjer HNS-a – ušao je u koaliciju s SDP-om dvije godine prije izbora i u tom se pripremnom razdoblju fantastično pozicionirao – dobio je priliku da implementira svoju viziju i svoj svjetonazor u izvršnu i zakonodavnu vlast, pri čemu njegov utjecaj višestruko nadmašuje njegovu snagu.
Po treći put HDZ, HSS i HSPAS pružaju Hrastu ruku suradnje. Svakako treba razmisliti kako bi vi reagirali da vas netko tri puta odbije. Osim toga, ta će koalicija, u slučaju da ih mi odbijemo, pokušati negdje drugdje potražiti dodatnu potporu za nekoliko postotaka koliko im nedostaje da budu sigurni da će pobijediti na izborima. Umjesto da mi koaliciju HDZ-HSS-HSPAS „nagnemo“ malo prema kršćanskim vrijednostima, možda će ih, recimo, HSLS ili Gabrić „nagnuti“ u nekom drugom smjeru
Približavaju se predsjednički izbori. Hoćemo li podržati Kujundžića? Sjetite se ljutnje hrvatskog naroda zbog toga što je desnica na prošlim predsjedničkim izborima imala šest kandidata i tako značajno pomogla Josipoviću da otvoreno propagira svoju ideologiju pet godina.
Kome vjerovati?
Kao što vidite, svi navedeni argumenti govore da bi bilo najbolje da na sljedeće parlamentarne izbore sve hrvatske stranke izađu zajedno, dakle da Savez izađe s HDZ-om, HSS-om i HSPAS-om. Ako neke od stranaka Saveza to neće htjeti, argumenti govore da bi Hrast trebao na te izbore izaći s HDZ-om, HSS-om i HSPAS-om.
Smatram da je dobro da iz prve ruke dobijete sva ova promišljanja i argumente. Naravno, svatko od vas ima pravo na različita promišljanja. Pri tim vašim promišljanjima, kao i uvijek, bit će važni ne samo izneseni argumenti, već će biti ključno i povjerenje u osobu koja iznosi argumente. Zaista, nije svejedno tko što govori.
Moja otvorena komunikacija s vama pokazuje da sam iskreno uvjeren u sve što je napisano. Iako me mnogi od vas i osobno poznaju, navest ću ovdje čime sam se do sad bavio i kakve sam odluke i procjene donosio. To što ću napisati, napisat ću ne zato da se hvalim, nego zato da imate dodatan razlog da vjerujete da moj stav o budućnosti Hrasta nije nepromišljen, već je utemeljen na petnaest godina uspješnog rada na podizanju značaja kršćanskih laika u hrvatskom društvu.
Jednako tako procjenjujte sve ljude, i one koji imaju isto mišljenje kao vi i one koji imaju različito – pogledajte kako su oni do sad rezonirali, procjenjivali i odlučivali, te što su u društvenom i političkom smislu do sad postigli – to je jako važno.
Više godina sam vodio udrugu GROZD – ta je udruga inaugurirala i odigrala vodeću ulogu u društvenom angažmanu vjernika laika u hrvatskom društvu u zadnjih desetak godina. Potpuno smo promijenili dotadašnji laički aktivizam. Unijeli smo proaktivan pristup, stručan i argumentiran način rada, retoriku koju razumije širok krug ljudi. Donosili smo puno važnih odluka – vezanih za način rada, odnos prema suradnicima, odnos prema protivnicima, odnos prema Crkvi. Te su odluke, uz jako predan rad dovele udrugu GROZD do položaja u kojem je ona danas. Mnogo članova Hrasta došlo je upravo iz GROZD-a ili zbog GROZD-a.
Osmislio sam koncept i potaknuo pokretanje inicijative za referendum o braku. Koncept i tema koje sam predložio pokazali su se kao puni pogodak. I ovdje je bilo različitih prijedloga tema i različitih pristupa. Nisu svi prihvaćali moj prijedlog teme i afirmativnog pristupa. Primjerice, neki su željeli referendum o umjetnoj oplodnji (na kojem bi sigurno izgubili). Drugi su željeli da se na referendum, osim s pitanjem o braku, izađe s još jednim pitanjem o zabrani posvajanja djece homoseksualnim osobama. Srećom, u građanskoj inicijativi UIO su prevladali argumenti. Angažirana je profesionalna agencija koja je ispitala javno mnijenje. Za pitanje o braku 89% ljudi je glasovalo za, a za drugo pitanje o zabrani posvajanja samo je 56% ljudi glasalo za. To je bilo dovoljno da se ostane na jednom, afirmativnom pitanju koje je donijelo veliki uspjeh.
I u Hrastu su postojala i još uvijek postoje različita mišljenja i procjene. Oni koji se još uvijek nadaju da Savez za Hrvatsku može postići 7 ili 8 mandata na parlamentarnim izborima, uvjeravali su nas da će Savez na EU izborima dobiti 15-20%, da će dobiti trećinu desnih glasova (dobio je manje od 1/7), tvrdili su da je Ruža Tomašić jednokratno potrošena od HDZ-a, da ne može voditi stranku iz Brusselsa, da je ona propala i da nema šanse proći u EU parlament (dobila je preko 107.000 glasova i imat će 7-8 saborskih mandata, dva ministarstva i europarlamentarca). Bilo je i onih koji su vrlo točno analizirali situaciju i procijenili rezultat Saveza. Njima je svakako kredibilitet porastao i dobro bi bilo da vjerujemo ljudima koji su pokazali da znaju realno procjenjivati (ima ih dosta). I, naravno, trebamo imati kritičan odmak prema procjenama onih koji su se pokazali da nerealno procjenjuju.
Na izvanrednim izborima za varaždinskog gradonačelnika osvojio sam 15.6%. Sad imamo dva vijećnika u gradu, Varaždinska županija je jedina u kojoj Hrast ima dvoje vijećnika u županijskoj skupštini. Sve smo to postigli u „crvenom“ Varaždinu gdje Kukuriku stranke imaju dugogodišnju nadmoć, i u kojem je većina na referendumu o braku glasala „protiv“.
Što sam loše učinio?
Svakako uzmite u obzir i moje loše strane. Primjerice:
Jedna od ljepših strana Hrasta je to što ljudi misle svojom glavom, što nema podobnosti. No, jednako kao što ja uvažavam pravo svakoga da ima svoje mišljenje, da glasuje prema savjesti, tako i za sebe tražim to pravo. Ne želim biti predsjednik – fikus, bez svojeg stava, koji će saslušati sve članove predsjedništva i velikog vijeća i tada se prikloniti većini kako bi kao predsjednik imao potporu većine. Ne, ja ću jasno iznositi svoj stav, ali naravno, uvijek dajući pravo drugome da zadrži svoje mišljenje.
U zadnje vrijeme su neki od članova Hrasta osjećali pritisak da moraju glasati kako ja mislim da treba. Sigurno sam i ja doprinio tom osjećaju zbog uvjerljivosti iznošenja svojih stavova. Žao mi je zbog toga. Ovim putem ponavljam svoj stav – svatko ima pravo na svoje mišljenje, ima pravo glasati kako misli da treba i ima pravo drugome iznositi svoje mišljenje, uvijek uvažavajući slobodu drugoga da misli i glasuje na drugi način.
Što će ljudi reći na ovaj tekst?
Mnogi će ga podržati (dosta ljudi se moli za to). Neki neće. Reći će:
„Koalicija s HDZ-om ne dolazi u obzir. Mi s njima jednostavno ne smijemo surađivati.“
Moj odgovor: Suradnja s HDZ-om je neizbježna. Zamislite da Hrast samostalno osvoji recimo 10 mandata, Kukuriku 70 mandata, HDZ-HSS-HSPAS 70 mandata. Što tada? I tada ćemo reći – nikako s HDZ-om? Izazvati ponovljene izbore? Ne, nećemo. Ući ćemo u koaliciju s HDZ-om i u okviru svoje snage prisiljavati ih na dobre poteze. Ulazak u predizbornu koaliciju znači isti postupak, uz sigurnost ulaska u Sabor. U stvari, kad bolje razmislim, možda koalicija s HDZ-om nije neizbježna. Možemo je lako izbjeći – tako da nikad ne uđemo u Sabor 🙂
Uostalom, to – nikako ne s HDZ-om – je farizejski stav. Tako su i farizeji osudili Isusa jer je otišao u kuću carinika. Nije ih bilo briga zašto je Isus otišao k njemu i što je s njim radio, njima je bilo jedino važno da se s a carinicima ne smije družiti.
Možemo kao pozitivan primjer uzeti i Crkvu – ona surađuje s muslimanima, s ljudima s kojima se ne slaže oko temelja svojeg postojanja – tko je Bog. Pa ipak surađuju, pronalaze zajedničke točke, čine dobro čovječanstvu.
O važnosti suradnje i drugim temama iz ovog dopisa dosta govori Socijalni nauk Crkve. On bi nam tu mogao pomoći, primjerice Christifideles laici ili Doktrinalna nota o nekim pitanjima vezanim uz sudjelovanje katolika u političkom životu.
„Ako uđemo u koaliciju s HDZ-om, izgubit ćemo vjerodostojnost.“
Moj odgovor: mislim da nijedan Hrastovac neće, u slučaju da uđemo u koaliciju s HDZ-om, prestati vjerovati u Boga i odustati od vrijednosti koje sad živi u svom životu. U toj ćemo koaliciji pokušati raditi dobre stvari, imat ćemo za to mogućnost (sad nemamo), a ako će nas u tome blokirati, izaći ćemo iz vladajuće koalicije, a mandati u saboru će nam ostati kako bismo mogli biti i dalje aktivni i prisutni u javnosti
„Ako uđemo u koaliciju s HDZ-om, pokvarit će nam se image u javnosti i na izborima za 5 godina ćemo doživjeti fijasko .“
Moj odgovor: u Hrastu ima jako kvalitetnih ljudi. Kad Hrastovci budu izabrani u neko vijeće, izvrsno rade. Povećavaju popularnost Hrasta zbog svojih djela. Primjer Goričana – tamo je Hrast na izvanrednim izborima osvojio 17%. Nakon izbora stvorili su vladajuću većinu s SDP-om, HSS-om i HSLS-om (možete li zamisliti lošije partnere za image Hrasta?). Mene su osobno brojni ljudi diljem Hrvatske uvjeravali da Hrast nakon toga neće preći prag na izborima u Goričanu. No, prošle godine Hrast tamo ne samo da je prošao prag već je dobio 18%. Dakle, birači prepoznaju djela. Nakon što ćemo 4 godine biti u Saboru, birači će puno više pamtiti ono što smo mi rekli i napravili u te 4 godine nego s kim smo prije 4 godine izašli na izbore. Uostalom sama činjenica da ćemo za 5 godina na izbore izlaziti kao parlamentarna stranka značit će nam puno bolju poziciju nego da izlazimo kao neparlamentarna stranka „koja već x puta nije uspjela, nije je nigdje bilo 4 godine, a sad bi opet pokušali“ – tako će reći mediji. Čak da mi i učinimo nešto u te 4 godine, mediji će to ignorirati jer nismo u Saboru, pa će moći nakon toga reći da nas „nigdje nije bilo 4 godine“.
„Sa strankom kojoj je moguća koalicija s HSLS-om ili Gabrićem ja neću surađivati“
Moj odgovor: da je HDZ savršen, mi se ne bi bavili politikom. Dakle, nije savršen. Ni blizu. Vidjeli smo s kakvim je sve strankama koalirao. No, ključno je pitanje – što nam je činiti? Mi možemo vladajuću desnu koaliciju malo zanijeti na našu, kršćansku stranu, a možemo se povući i ostaviti da je neke druge stranke odvedu na neku drugu stranu.
Naši kršćani u europskim tijelima surađuju sa svima, sve pokušavaju pomaknuti na svoju stranu. Da to ne čine, da se oni ponašaju isključivo, prošao bi i Estrella i Zuber izvješće. Državama EU bi bio nametnut dodatan pritisak da legaliziraju pobačaj do 28. tjedna.
Kao što vidite, politika nije šala. Zbog naše arogantne isključivosti možemo učiniti propuste koji vrište do neba. Kao kršćani pozvani smo da djelujemo u svijetu takvom kakav jest i da mijenjamo taj svijet, svjesni činjenice da nismo od ovoga svijeta i da je upravo takva vrsta djelovanja potrebna, a ne nepoželjna.
„Ja mislim da ipak možemo proći u sabor sa Savezom za Hrvatsku“
Moj odgovor: vrlo teško, zbog već opisanih razloga. Preveliki rizik neuspjeha i propasti Hrasta. Čak i da se uspije dobiti jedan mandat, on neće moći utjecati (zbog već opisanih razloga) na političke odluke. Puno više možemo učiniti kroz veliku koaliciju.
„Hrast se mora nametnuti kao lider Saveza za Hrvatsku, a ne razmišljati o HDZ-u“
moj odgovor: bili mi lider ili ne i što god to konkretno značilo, Hrast najvjerojatnije neće postati parlamentarna stranka izlaskom na izbore sa Savezom zbog već opisanih razloga. Zbog toga je svejedno jesmo li lider ili ne
takve smo izjave slušali i u siječnju. Učinili smo sve da budemo lider i nismo uspjeli. Ako netko nije dao sve od sebe, jedino što mogu reći – sram ga bilo
u narednom razdoblju, u kojem će Kujundžić biti predsjednički kandidat Saveza i u kojem će HDSSB, do sljedećih parlamentarnih izbora i dalje imati 7 saborskih zastupnika (Hrast nijednog), župana, brojne načelnike općina, puno više novaca i medijske pažnje od nas, predviđati da će Hrast biti lider Saveza – mislim da, blago rečeno, to nije logično
„Hrast mora još raditi na sebi. Organizacija stranke nam je vrlo loša, ne znamo koliko imamo članova, trebamo raditi na ustroju, na programu… Sad nije vrijeme za razmišljanje o koalicijama“.
moj odgovor: ova replika pokazuje nepoznavanje prioriteta. Ovakve replike su odvele Hrvatske demokršćane u propast. Kao što sam napisao, to jesu potrebne stvari, kao recimo dodavanje lopte u nogometu. Bez dodavanja lopte nema igre, tako i bez infrastrukture nema politike. Međutim cilj je zabiti gol, ući u Sabor. Ako ne zabiješ gol, ispadaš sa svjetskog prvenstva. Sad smo u situaciji da imamo penal. Sad, dakle trebamo zabiti gol, ući u Sabor, a onda ćemo imati još puno utakmica, puno dodavanja (rada na infrastrukturi stranke). Ako sad ne zabijemo gol, ne uđemo u Sabor, nećemo imati prilike za dodatne utakmice, dodatna dodavanja (rad na infrastrukturi). Zato, kad imate penal, nemojte loptu s 11 metara dodati suigraču, već zabijte gol!
Nekoliko jednostavnih misli za kraj
Pokušali smo sa Savezom – nije prošlo. Sad bismo trebali probati na drugačiji način.
Jednom (na EU izborima) je bilo kako su jedni htjeli, neka sada (na parlamentarnim izborima) bude kako drugi hoće. To bi bilo pošteno prema svima.
Oni koji su značajno promašili u procjeni očekivanog rezultata Saveza, ne bi trebali ustrajati. Trebali bi pokazati više povjerenja prema onima koji su točnije procijenili.
Kad sam jednog prijatelja iz Hrasta pitao što će se dogoditi ako sa Savezom ne uđemo u Sabor, on je rekao: „Ah, ništa. Propast ćemo, ali čista obraza.“ Rekao je to nakon što sam mu rekao da bismo kroz koaliciju s HDZ-om mogli promijeniti zdravstveni odgoj, građanski odgoj, izborni zakon, civilno društvo … – takav pasivni stav u kojem nam je važniji vlastiti image od općeg dobra zasigurno ne doprinosi pozitivnim promjenama u našem društvu. Grijeh propusta je nekad puno veći od pogreške.
Podružnicama koje su u siječnju glasale za to da Hrast ide s HDZ-om, HSS-om i HSPAS-om na EU izbore nije bilo lako nakon što je donijeta odluka da se ide sa Savezom, no ipak su junački odradile kampanju za Savez. Sad neka one podružnice koje su glasale za Savez junački odrade kampanju za koaliciju s HDZ-om, HSS-om i HSPAS-om.
Velike su zadaće pred nama – smijeniti Kukuriku koaliciju, pokazati što znači glas pravih, neovisnih kršćana u saboru, reformirati medije, reformirati civilno društvo, reformirati odgojno obrazovni sustav, pokazati cijeloj Hrvatskoj da je moguće poštenim ljudima uspjeti u politici, pokazati da se isplati angažirati se u politici i zaista donositi pozitivne društvene promjene!,
Ladislav Ilčić, predsjednik stranke Hrast – pokret za uspješnu Hrvatsku U Varaždinu, 25. lipnja 2014.
