Lustracija je centralni problem za Hrvatsku danas

U tri sata u noći, 20. na 21. listopada 1988., zazvonio je moj telefon u Australiji. Na liniji je bio Miro Barešić koji se tada, nakon izručenja iz Švedske, nalazio u Paragvaju, i ogorčenim glasom rekao: “Ubiše nam predsjednika.” Kao što je većini poznato, Nikola Štedul je preživio (video link na dnu ovog teksta). Ovi događaji su morali imati svoj epilog raspadom Jugoslavije, ali nisu, jer je ista ona Udba s Josipom Perkovićem na čelu stavljena, ne samo u poziciju vlasti, nego u poziciju odlučivati tko će u Hrvatskoj živjeti a tko umrijeti. Dok su u vrijeme Jugoslavije likvidirali ljude u svrhu njenog očuvanja, sada je trebalo eliminirati, pa ako treba i likvidirati, one koji bi mogli ugroziti njihovu poziciju vlasti u Hrvatskoj.

Posebno se to odnosilo na HDP koji se kao organizacija još 1990. kompletno preselio u Hrvatsku, s članstvom na bojišnici i s vodstvom u Zagrebu. Dok su se brojne druge emigrantske organizacije dobrovoljno stopile s HDZ-om, HDP je ostao kao nezavisni politički, pa i vojni faktor, s obzirom da su vojne postrojbe HDP-a u Gospiću djelovale nezavisno, do granica da je predsjednik Tuđman obznanio braniteljskom vodstvu u Gospiću da neće tolerirati vojne jedinice koje nisu pod njegovim izravnim zapovjedništvom.

Sada nije važno da li je Tuđman od Udbe tražio da uništi HDP ili je to Udba tražila od njega. Bitno je da je HDP-ovo političko vodstvo stavljeno pod izravni nadzor Josipa Perkovića, koji je imao otvorene ruke likvidirati koga je god htio, što je jasno i iz drugog pokušaja atentata na Štedula, kada ga je Perković po zadatku poslao u Slavoniju, a onda lokalnoj vojnoj policiji naredio da mu izrešetaju auto. HDP je morao nestati da bi Udba mogla vladati. Ja sam tu zamku prepoznao već nakon drugog sastanka s Perkovićem. Oko nas je bila spletena mreža iz koje nije bilo izlaza.

Odluka Predsjednika Tuđmana je bila finalna. Miro Barešić nije o tome mislio i zaglavio je čim je stigao u Hrvatsku. Udba si je osigurala poziciju, preživjela je Tuđmana i preživjet će i Hrvatsku ako joj se ne stane u kraj.

Tko god vjeruje da je izručenjem Perkovića i Mustača Udba eliminirana iz redova hrvatske vlasti, grdno se vara. Udba je aparat koji nalikuje na hobotnicu s bezbroj krakova: ako odsječeš jedan, zadavit će te drugi. Uostalom, zar već drugi Perković ne sjedi ravno u Uredu predsjednika države (u oba Mesićeva i u do sada jednom Josipovićevu mandatu), pa se ni s njegovim uklanjanjem ne bi ništa riješilo? Udba koncima poput marioneta manipulira s vlašću, sudstvom i gospodarstvom i samo radi toga što su uspjeli spriječiti lustaciju i zadržati vlast, Hrvatska se danas nalazi u poziciji u kakvoj se nalazi.

Ovih dana padaju mnoge obljetnice, od 75. godišnjice rođenja i 36. godišnjice ubojstva Brune Bušića, od 26. godišnjice atentata na Štedula, sve do današnje 23. godišnjice smrti Mire Barešića.

Udbina hobotnica oko Hrvatske (Ilustracija Mete Bašić)

Najbolje je vrijeme za razmisliti što je centralni problem za Hrvatsku danas. Možete izbaciti zadnje ćirilično slovo iz Hrvatske, možete kastrirati sve homoseksualce i provesti 20 referenduma u ime obitelji i u ime bilo čega. Ali, ako se Udba ne eliminira iz hrvatske vlasti, oni će do kraja uništiti ovu državu koja je već gospodarski, moralno i politički na koljenima. Nije važno tko dobije izbore, HDZ ili SDP. Važno je tko povlači konce svake vlasti u Hrvatskoj.

Ja ne tražim lajkove: na ovu temu ih tako i tako iz razumljivih razloga nema puno. Ja vas molim da dobro razmislite pa onda odlučite – hoćete li leći kao ovce za klanje ili jednom zauvijek stati na glavu ovoj zmiji? Vama ne treba ministar financija da vam kaže u kakvom se stanju nalazi hrvatska privreda, niti vam treba ministar pravosuđa da vam objasni jesu su sudovi nezavisni ili nisu. Vi sve znadete iz osobnog iskustva. Oni vas praktično pitaju – hoćete vjerovati njima ili svojim očima?

(Autor je glavni urednik emigrantskog Hrvatskoga tjednika i negdašnji pročelnik za politička pitanja i promidžbu HDP-a)