MALI KOJEG ITEKAKO TREBA SPOMINJATI

U PETAK ujutro 19. prosinca na Hrvatskom radiju dogodio se najveći gaf predizborne kampanje za predsjedničke izbore 2014. To je uvredljiva izjava koja se odnosi na jednog od četiri kandidata. Milan Kujundžić reče i ostade živ: „…ovog malog ne treba ni spominjati…“. Možda je trebalo dodati; Ivan Vilibor Sinčić je arogantni, neiskusni balavac koji se teroristički, nasilno  suprotstavlja legalnim institucijama Hrvatske u provođenju zakona. Pet puta je hapšen zbog ometanja deložacija što ga svrstava – u kriminalce! Govori gluposti i nema nikakve šanse…

PONIŠTENJE PRETVORBE I PRIVATIZACIJE

Ružno ili barem neukusno je držanje kandidata Kolinde Grabar Kitarević i Ive Josipovića koji nisu reagirali na neprimjerenu i bezobraznu izjavu Kujundžića. Opravdanje se može tražiti u činjenici da njih dvoje pripadaju istom jatu kao i Kujundžić – svjetlosnim godinama udaljenog od Vilibora koji zaista nema nikakve šanse ući u njihov milje… Svo troje tih kandidata zaogrnuti su istim plaštem legalnosti, građanske čistoće, poštovanja zakonitosti, poštovanja državnih institucija, navodnim domoljubljem, te nedjelovanjem – i beskrajnom jalovošću! Pet godina mandata Ive Josipovića obilježava pasivnost, lažna „pravDA“, i najveći moralni zločin u 25 godina hrvatske državnosti – odlikovanje kneza Branimira s ogrlicom koje je Josipović dodijelio „najvećem hrvatskom zlu“, Mladenu Bajiću. Taj, državni odvjetnik na 98% nezakonitih pretvorbi i na opću pljačku hrvatskih resursa zatvorio je oči i uši. I na tisuće kriminalnih djela! O gospođi Kolindi nema smisla trošiti riječi – osim njezinog  lupanja šakom po stolu, ona nije učinila ništa, ni dobro ni loše Hrvatskoj.

Kujundžić, osim što  ne nudi oduzimanje opljačkanog, ima relativno dobar program i mnogo obećanja – ali kako mu vjerovati?! 20 godina bio je član zločinačke stranke HDZ koja je krivac za najveći kriminal i korupciju u Hrvatskoj od stoljeća sedmog do danas. Nema sumnje da dio postotka ili promila krivnje rasapa Hrvatske snosi i Milan Kujundžić. Osim te krivnje – Milan nema ništa!

Što reći o onom „malom kojeg ne treba ni spominjati“?Pojavljuje se u vremenu nikad gorem. 12. kvartal recesije i ista perspektiva za idućih 12 kvartala samo je odraz potpunog kraha države Hrvatske. Nakon stvaranja udbaških stranaka HDZ i SDP, jedini cilj elite bio je osobno bogaćenje. U dva i pol desetljeća najlukaviji udbaši, pretvorbom, privatizacijom, pljačkom i prevarama dokopali su se vlasništva banaka i svih vrijednih resursa bivše Titove Hrvatske. Danas Hrvatskom vlada 280 multimilijunaša (svaki ima preko 30 milijuna dolara) i tisuće „običnih“ milijunaša. Samo 5% do 6% njih donijeli su u Hrvatsku novac zarađen u inozemstvu. Ostali su pljačkaši. Tatarske horde i srednjovjekovne epidemije kuge ništavne su u odnosu na tajkunsko razaranje Lijepe naše. Hrvatska je amnestijom pretvorbe i ratnog profiterstva postala azil za kriminalce pod zaštitom državnih institucija (DORH, policija, sudovi…). Posljednja milijardska pošast i mastan tajkunski zalogaj – predstečajne su nagodbe. Linić i kompanija svojim su prijateljima, poznanicima i partijskim aparatćicima oprostili desetke i stotine milijuna dugova.

Hrvatski puk grca na rubu egzistencije i ispod ruba. Drakonske ovrhe, deložacije, blokade računa i neisplaćene plaće, jad, bijeda i glad – dio su hrvatske zbiljnosti.

Nudi li „mali kojeg ne treba spominjati“ iluziju – utopiju? Njegov se program temelji na zahtjevima za poništenjem pretvorbe i privatizacije, na vraćanju opljačkanog državi Hrvatskoj, izmjeni Ovršnog zakona, trenutačnoj obustavi svih deložacija, te povratku monetarnog suvereniteta Hrvatske. Tu je i lustracija – strah svih aktualnih političkih struktura. Nisu u prvom planu „komunjare“, partizani, četnici ili udbaši – nego se lustracija poglavito odnosi na dužnosnike koji su ovu državu doveli na prosjački štap. Dovoljno je pogledati saborske klupe u kojima sjedi jedna Lovrić – Merzel, Jadranka Kosor, Ivan Šuker, Linić i niz drugih. Godinama su vampirski pili krv iz tijela svog umirućeg naroda. Umjesto bezobraznih saborskih plaćetina i kraljevskih privilegija to gramzljivo društvo – trebalo bi biti u Remetincu.

Ima još – ali ovo je srž! Ima li i jedan jedini pošteni Hrvat koji može osporiti ovih nekoliko Viliborovih postavki? Nema nikakvih sumnja da poništenje zločinačke pretvorbe i privatizacije treba biti prva stavka u stvaranju Nove Hrvatske, pravne i pravedne. A oduzimanje nezakonito stečene imovine, vraćanje je izgubljenog morala u Hrvatskoj. To je ujedno noćna mora svih tajkuna, ali i jedini put ka ozdravljenju hrvatskog društva. Sasvim je sigurno da se dio opljačkanog neće moći vratiti, kao ni dio milijarda pohranjenih u porezne oaze – ali svaka lipa oduzeta zločincima – povratak je civilizacijskim normama i poraz domaćih zločinaca.

Surove ovrhe i deložacije posljednji su čin kojim vladajuća struktura želi preuzeti sve što još nisu uspjeli oduzeti svome narodu. Eskalaciju ovrha i deložacija krvničkih policijskih specijalnih postrojba nad osiromašenim pukom mora se zaustaviti.

TVRDA ŽABOKREČINA JAVNOSTI I MEDIJA

Ivan Vilibor Sinčić svojom je iskonskom pravdom izronio iz totalnog mraka, izgubljenih nada i barem djelomično razbio tvrdu žaborečinu močvare hrvatske javnosti. U tamnom okružju u kojem vladaju lopovski koncepti, Ivanov poziv na iskorak protiv poltronstva i kastorske poniznosti kojom Hrvati ljube ruke svojih bogatih gospodara zgrozio je beskrupuloznu oligarhiju s Gornjeg grada. U prvi mah Sinčićevi istupi nisu im se činili malignim. No, nedodirljiva elita, okružena kordonima specijalaca s dugim cijevima, prvi puta u dva i pol desetljeća instinktivno osjeća opasnost. Shvatili su da se mladog, mršavog inženjera s dugom kosom neće tako lako riješiti. Ivan Vilibor Sinčić pokazao je da se ne boji i da iza sebe ima Živi zid, mlade ljude, jedine prave oponente nenarodne vlasti. Ne boje se kordona plaćenika. Državni mediji lukavo su izbjegavali prenositi njihovu neravnopravnu borbu za dostojanstvo izbačenih ljudi iz svojih domova. Do sada ih nije bilo – sada su tu! Shvatio je to i Milan Kujundžić i svojom izjavom da „malog ne treba ni spominjati“ iskazao svoju inferiornost.

Elita zna da je svekoliki hrvatski puk još uvijek stado sitnog zuba (po Tuđmanu), da će ovi predsjednički izbori opet biti izmanipulirani – da im vlast još uvijek nije ugrožena. Udružena udbaška stranka HDZSDP još je uvijek vodeća snaga svojih inferiornih podanika. Ali u podsvijesti – vlada RH, Hrvatski sabor i tisuće političkih parazita osjećaju da je ovo početak njihovog kraja.

A, tko zna – možda i kraj!

Napisao: Saša Radović
Tjedno.hr

Anno Domini MMXIV./ 6.