Marko Jurič: Da je JNA pobijedila u Domovinskom ratu koliko bi novih Jasenovaca Srbi izmislili

Stipo Pilić i Igor Vukić, autori knjige ‘Jasenovački logori – istraživanja’, tvrde da se znanstveno i materijalno može potvrditi da je u Jasenovcu stradalo oko 750, a svakako manje od tisuću ljudi.

Što mislite kako bi izgledala novija hrvatska povijest da je kojim slučajem na vojnu akciju ‘Oluja’ 1995. godine Slobodan Milošević odgovorio vojnim protuudarom? Pa da su nakon toga uslijedile teške bitke u kojima je nakon nekoliko tjedana, recimo, srpska vojska uspjela pobijediti, ušla u Zagreb te potom nakon ‘čišćenja’ terena od manjih skupina gardijskih brigada HV-a zauzela cijelu Hrvatsku?

Upravo ova misao mi se nametnula nakon što sam sinoć završio emisiju ‘Markov trg’ u kojoj su gostovali članovi udruge ‘Trostruki logor Jasenovac’ Stipo Pilić i Igor Vukić koji su zajedno s Vladimirom Horvatom i povjesničarkom Blankom Matković nedavno objavili knjigu ‘Jasenovački logori – istraživanja’.

Prema njihovim saznanjima koja su objavili u toj knjizi logor u Jasenovcu je bio radni logor, a ne logor smrti. Nema govora o masovnim likvidacijama, pogotovo ne o brojkama kojima barata Javna ustanova Jasenovac – 83 tisuće likvidiranih ili srpska historiografija 700 tisuća pa čak i više. Broj koji se može znanstveno i materijalno potvrditi, kako su objasnili autori knjige, je oko 750, a svakako manje od tisuću stradalih.

To je potpuno iznenađujuća, nevjerojatna informacija koja u potpunosti, dubinski iz temelja mijenja naše poimanje o Drugom svjetskom ratu, o NDH-a, o ustašama, o svemu što znamo o tim kontroverznim ratnim godinama.

U emisiji su bile izgovorene informacije: kako je logor Jasenovac bio uređeni sustav u koji se ulazilo i izlazilo nakon odsluženja kazne, u kojem je postojao organizirani logoraški život sa sportskim i kulturnim sekcijama, u logoru su postojali proizvodni pogoni pa su mnogi logoraši i nakon odslužene kazne ostajali raditi za nadnicu, sustav u logoru su predvodili i organizirali sami logoraši i dr. Sve ove informacije su toliko drugačije od onoga što već desetljećima učimo i čujemo od službenih povijesnih institucija te stoga zahtijevaju hitnu i temeljitu znanstvenu provjeru, široku raspravu povjesničara koja će uključiti sve postojeće argumente, odnosno dokaze i svjedočanstva.

Naime, potpuno je neprihvatljivo da službena državna i akademska misao o logoru Jasenovac govori sasvim oprečno informacijama koje ovi ljudi imenom i prezimenom, dakle pod punom odgovornošću iznose u javnost. Nakon ove emisije, nakon javne objave drugačijeg uvida u logor Jasenovac sve katedre povijesti u Hrvatskoj pa i šire su izazvane na raspravu i moraju odgovoriti logičnom znanstvenom znatiželjom. Ignoriranje tih navoda dovodi u sumnju znanstvenu vjerodostojnost svih povjesničara u Hrvatskoj koji su se bavili istraživanjem logora Jasenovac.

Prije svega se to odnosi na povjesničare sa Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Slavka Goldsteina, ravnateljstvo JUSP Jasenovac, Antifašističke udruge, ali i udruge poput Dokumente i sl. Dakle, svi ti ljudi bi morali pokazati minimum znatiželje i znanstvenog poštenja kako bi saznali i čuli što to o logoru Jasenovac imaju za reći autori knjige ‘Jasenovački logori – istraživanja’.

Ako to ne učine, ako se ogluše, to onda u potpunosti dovodi u pitanje njihov znanstveni integritet i odgovornost te ih pretvara u propagandne aktiviste, u akademske cajke koje zbog svojih nomenklatura i apanaža po narudžbi pjevaju i cupkaju na taktove izmišljene političke povijesti.

U emisiji je bilo govora i o logoru Jadovno. Pokazana je snimka te famozne Šaranove jame u kojoj je vidljivo da nema ljudskih ostataka, a i gosti su iznijeli svoja saznanja o istraživanju tog lokaliteta koja su pokazala da nema tragova likvidiranih tijela. Dakle, i Jadovno pokazuje slični rezultat kao i Jasenovac, a to je ni traga od 20 ili 40 tisuća ubijenih. To je naprosto prestrašna informacija, a da smije biti ignorirana od službenih znanstvenih institucija. Uostalom zar ne bi i same Srbe trebala zanimati sudbina njihovih sunarodnjaka?

Kako je moguće da na informaciju da u Šaranovoj jami nema nikakvih ljudskih ostataka, Srbi i dalje svake godine komemoriraju ispred te, de facto, prazne jame? Kako to razumjeti? Kako razumjeti hrvatskog ministra kulture Berislava Šipuša koji na toj komemoraciji drži govor i spominje brojku o 20 tisuća ubijenih i bačenih u tu jamu ako se u javnosti pojavila informacija da tamo u jami nema ničega? Kako to razumjeti?

Međutim kroz istraživanje priče o logoru Jasenovac na površinu su izišle i druge informacije. Primjerice o zbrinjavanju 20 tisuća srpske djece koja su bila ostavljena od strane njihovih roditelja i partizana na Kozari 1942. godine. Službena historiografija govori kako su ta djeca odvedena u logor Jasenovac i pogubljena. Tu informaciju stalno ponavlja politički vođa Srba u Hrvatskoj Milorad Pupovac.

Međutim, sad se odjednom pojavljuje informacija da ta djeca nisu ubijena, nego da su bila spašena i zbrinuta kod mnogih obitelji u tadašnjoj NDH. I ne samo to, autori knjige navode, kako je ta akcija spašavanja kozaračke djece bila organizirana od strane vlasti NDH, da je to bila obimna humanitarna akcija jednaka današnjem zbrinjavanju sirijskih migranata te da je zapravo poglavnik Ante Pavelić zaslužan za spašavanje 20 tisuća srpske djece. Jeste li dobro čuli, odnosno pročitali? To su izgovorili autori knjige u emisiji, čvrsto stoje iza toga i izazivaju svakog povjesničara na raspravu.

Što to znači? Znači li to da je ustaški režim imao značajnu humanitarnu osobinu? Istraživači logora Jasenovac kažu da imaju brojna svjedočanstva te djece koja govore kako su ih zbrinule hrvatske obitelji po nalogu vlasti NDH. Zašto se o tome ništa ne zna u hrvatskoj javnosti? Naime, ta informacija bitno mijenja službenu sliku o naravi ustaškog režima. Pogotovo kada se tome pridodaju i novootkriveni uvidi u logore Jasenovac ili Jadovno. Nakon ovakvog znanstvenog i povijesnog izazova Hrvatskoj je nužno potrebna revizija novije povijesti.

I na kraju emisije autori knjige ‘Jasenovački logori – istraživanja’ su pročitali pismo koje je jedan preživjeli logoraš uputio 1998. godine zapovjedniku jasenovačkog logora Dinku Šakiću, u vrijeme kada mu se sudilo u Zagrebu. U tom pismu logoraš se nudi Šakićevoj obrani kao svjedok koji je htio ispričati kako je život u logoru Jasenovac bio kao u nekom sanatoriju, a ne stratištu. Upravo je tako napisao taj logoraš, a original tog pisma pokazali su i pročitali u emisiji istraživači istine o logoru Jasenovac. Taj je logoraš čak i čestitao Božić tada utamničenom Šakiću.

Jedan od gostiju u emisiji je rekao kako je to svjetski presedan da se jedan logoraš zauzima za svojeg tamničara. Zašto o tome hrvatska javnost ništa ne zna? Znači li to da je i suđenje Dinku Šakiću zapravo bio jedan politički proces kojemu je cilj bio zataškavanje istine o Jasenovcu? Sjetimo se, Dinko Šakić je ‘pao’ kad je za jednu španjolsku tv postaju izjavio kako je Jasenovac bio radni logor.

I da se vratimo na pitanje s početka ovog teksta. Dakle, kako bi izgledala današnja hrvatska povijest da je Milošević pobijedio 1995. godine?

Nakon ove emisije postaje jasno da bi Tuđman bio ‘krvolok i najveći masovni koljač svih vremena’, pripadnici gardijskih brigada ‘pijani poludjeli ubojice’ koji su ‘pili krv srpskoj nejači’, a broj likvidiranih Srba u izmišljenim hrvatskim logorima smrti u razdoblju 1991. do 1995. godine zacijelo bi se procjenjivao na 700 tisuća ili možda milijun. Tako bi izgledala povijest pobjednika, a tako je očito pisana i povijest o tzv. NOB-u i NDH-a nakon 1945. godine. Jer, ako je istina sve što su iznijeli autori knjige ‘Jasenovački logori – istraživanja’ razumno je zapitati tko su zapravo bili Ante Pavelić i ustaše i što se doista događalo u logoru Jasenovac? Stoga bi razumno bilo i istine radi napraviti kompletnu reviziju hrvatske povijesti iz vremena Drugog svjetskog rata.

Marko Jurič