‘Ekstremni desničar Jurič odletio je s televizije, dobio je nogu nakon što je pozvao gledatelje da pozdravljaju kao ustaše’, tako su se jučer naslađivali intelektualni kastrati u svojim zaonaniranjespremni.hr portalima gdje su slavodobitno naslovili ekskluzivnu vijest kako je moja emisija Markov trg na Z1 televiziji ukinuta.
Eto, famozni hrvatski dupelizluk o kojemu su prije stotinjak godina pisali i Krleža, i Supilo u svojoj pravaškoj fazi, pokazao je svoje lice na Z1 televiziji. Kao da sam učinio nešto protuzakonito, kao da sam potajno organizirao neku protudržavnu i protucivilizacijsku akciju, a ne da sam izrekao nešto što je javno objavljeno, pa je kao takvo izloženo javnoj vrijednosnoj ocjeni i kritici.
A što je upravo i novopečeni Plenković glavom i bradom postavio kao model rješenja ‘Zadomspremni enigme’. Ja ispao besprizorni terorist, a on el presidente.
Bez ikakve konkretne ugroze, ničim izazvani, na Z1 su mi brže-bolje uvalili otkaz, posuli se pepelom i s ‘gnušanjem’ odbili suradnju sa mnom. Ali ne nakon emisije, nego tek nekoliko dana kasnije, točnije nakon što je krenula medijska hajka.
Do tada nisu vidjeli ništa sporno u emisiji koju smo inače koncepcijski zajednički dogovarali. Čak su uredno i reprizirali moju emisiju dva dana kasnije. Stoga njihova naknadna reakcija i tvrdnju da se ‘ograđuju i osuđuju predmetni sadržaj’ ili ‘da odbijaju sudjelovati u bilo kakvom istraživanju na način kako sam ga objavio’ zvuči, blago rečeno, neuvjerljivo. Međutim, bespredmetno je tražiti logiku u toj kastorovsko-psećoj žudnji da zadovolje gospodara, da mu se umile, dodvore.
Ipak zabiti ovakav kolegijalni nož u leđa pred sam Božić vrhunac je cinizma novinarske struke, novinarske hrabrosti i svega onoga što pojam ‘novinar’ u svojoj misaonoj supstanci objedinjuje. Profesionalno srozavanje dovršeno je izborom riječi toga otkaza koje otkrivaju mentalitet udbaških likvidatora, srpskih sluga koji su krvarinom u Jugoslaviji zasluživali svoje pozicije.
Ne pada mi napamet braniti to kako sam odjavio emisiji, jer samo domaćem idiotu običnom, ili Pupovčevu dresiranom majmunu ili psu tu može nešto biti sporno. Ispričavam se na ‘politički nekorektnom’ rječniku, ali ‘politički korektan’ rječnik je u ovoj svinjariji nedostatan.
Život ide dalje. I povijest ide dalje, ali pedantno pa ako hoćete i nemilosrdno, bilježi ovakve ljudske, geste moralnog bankrota.
Nekolicina nas je nedavno pokrenula projekt hrvatskoga kulturnog nacionalizma, koji smo nazvali ‘Projekt Velebit’. I to je dobra vijest u ovoj močvari beskrajnoga podaništva. Zbog toga će uskoro mnogima prisjesti te dvije riječi ‘Projekt Velebit’. Jer, upravo ovo što se meni dogodilo pokazuje koliko je zemlji i državi Hrvatskoj potreban jedan zdrav i kreativno agresivni kulturni nacionalizam, što god tko mislio o toj paradigmi.
Društveni eksperiment o mržnji u Hrvata, zbog kojega su mi na Z1 otkazali suradnju, pokazao je tu nasušnu potrebu. Pokazao je da u Hrvatskoj postoji samo jedna mržnja, a to je mržnja prema Hrvatima i hrvatskoj državotvornoj misli. Mržnja prema zdravom razumu i prema bjelodanoj istini. Mržnja prema pravednosti, poštenju i prema onome tko ju je spreman javno izreći.
Foto:maxportal
