Marko Jurič: Pupovac bi došao na proslavu da su Hrvati u Oluji koristili manevarsku municiju

POLITIČKO se i crkveno vodstvo Srba u Hrvatskoj bavi ojkačkom revizijom povijesti. Jer, zamislite, Srbi su u Hrvatskoj četiri godine ratovali, ubijali i pljačkali, a onda su Hrvati organizirali vojnu operaciju Oluja u kojoj su koristili bojevu municiju i pucali po njima pa su Srbi pobjegli glavom bez obzira. Tako ide omiljena prečanska ojkalica Milorada Pupovca zvanog Oluja.

Danas mu se pridružilo i njegovo preosvešenstvo episkop dalmatinski Fotije koji u bizantskom desetercu poji kako je Domovinski rat bio građanski, Srbi u Hrvatskoj su građani drugog reda, a u proslavi Oluje Srpska pravoslavna crkva neće i ne može sudjelovati.

Ti napjevi o hrvatskom apartheidu su utemeljeni na bolnim činjenicama teške diskriminacije Srba. Ipak Srbi imaju samo tri zajamčena zastupnika u Saboru umjesto 151 koliko bi ih mogli imati. U hrvatskoj Vladi su strašno podzastupljeni jer natpolovičnu većinu još uvijek čine Hrvati. Slično je i u drugim državnim sustavima od kulture, obrazovanja, javnih poduzeća, medijima, agencijama itd. Diskriminacije na sve strane.

Evo primjerice pripadnici JNA primaju mirovinu iz državnog proračuna, ali pripadnicima vojnih formacija pobunjenih Srba hrvatska država ne želi isplaćivati mirovine, barem za sada, iako je Hrvatska vojska puno puta po njima pucala bojevom municijom. Ali to nije kraj diskriminacija. Pobunjenim je Srbima hrvatska država na silu obnovila kuće bez razloga jer ih većina u njima ne živi, umjesto da im je isplatila te novce.

Najeklatantniji primjer diskriminacije je taj što se tri i po posto Srba u Hrvatskoj i dalje tretira kao manjinu. Pogledajte kako žive Hrvati u Srbiji. Nitko ih ne tjera da budu ministri, potpredsjednici vlade ili da sjede u parlamentu. Nema ih nigdje pa se zato i ne žale.

I sad bi još srpski politički i crkveni predstavnici trebali doći na proslavu Oluje. Zbilja gdje je kraj tog maltretiranja? Ako Nijemci moraju slaviti iskrcavanje saveznika na Normandiju kao početak sloma nacizma, zašto bi Srbi Oluju? To što je Oluja označila prekretnicu u ratu i početak slamanja fašističkog režima Slobodana Miloševića nije razlog Srbima za slavlje. Jer ako je rehabilitiran jedan Draža Mihailović, naravno da će biti i Slobodan Milošević. Pa neće valjda Pupovac i Fotije slaviti propast svojih antifašista koji su pokrenuli nešto ratova, genocida i etničkog čišćenja Hrvatske, BiH, Kosova itd.

Hrvatska je kinematografija preplavljena filmovima koji Domovinski rat prikazuju kao pravednu i hrabru borbu hrvatskog naroda, kao herojsku, junačku, pobjedničku, plemenitu i humanu pobjedu hrvatskih branitelja. HRT je prepun takvih emisija, dokumentarnih filmova, a da ne spominjemo napise u novinama, knjige, tribine i sl. Toliko je toga da normalnom zdravom Hrvatu, kojega pamćenje dobro služi ne preostaje nego da ode potražiti stručnu pomoć zbog tog nesretnog pamćenja.

Evo scenarij za igrani film koji nikad nije snimljen, a koji se dogodio upravo na današnji 26. srpnja 1991. godine. Srpski su teroristi i JNA, u sklopu operacije “Žaoka” započeli masovni napad na Strugu Bansku. Palili su pljačkali i ubijali Hrvate. Krvi je doslovno bilo u potocima. U napadu na to pounjsko selo koristili su zarobljene Hrvate kao živi zid i tjerali ih ispred svojih teško naoružanih jedinica. Hrvatski su se branitelji povlačili kako ne bi ugrozili te hrvatske civile koje su Srbi tjerali ispred sebe kao živi zid, a većinu kojih su i poznavali.

Na videu pogledajte kako Hrvate tjeraju u živi štit u Petrinji 1991.

Pričuvni policajac Mile Blažević – Čađo bio je u rovu svega pedeset metara od kuća gdje su sklonili žene i djecu. Do njega je bio mladi promet­ni policajac iz Dugog Sela Željko Filipović. Njih dva su odlučili žrtvovati se kako bi zaustavili napad i spasili civile kako one iza njih u selu tako i one ispred u živom štitu koje su pred sobom gonili srpski pobunjenici. Čađo se, opasao eksplozivom i ručnim bombama zatrčao na oklopni kamion i aktivirao bombe.

Slučajno ili ne zaletio se upravo na kamion koji je Srbima prevozio mine i streljivo. Uslijedila je strašna eksplozija. Poginulo je pet i ranjeno dvadeset napadača. Zbog toliko mrtvih i ranjenih, među Srbima je nastala panika, pa su se dali u bijeg. Zahvaljujući herojstvu i požrtvovnosti Mile Blaževića – Čađe i Željka Filipovića Struga Banska i ljudi u njemu su bili spašeni.

Što mislite koliko bi filmova i remakeova holivudska produkcija snimila o takvom nekom događaju iz američke povijesti? U Hrvatskoj malo tko zna za junački čin Mile Blaževića – Čađe i Željka Filipovića.

Ali će zato diskriminirani Milorad Pupovac – Oluja i konvertirani antifašisti sutra slaviti tzv. Dan ustanka u Srbu. A što će slaviti? Taj famozni ustanak se sastojao od pokolja 350 hrvatskih hodočasnika koji su se iz Kosova kod Knina, gdje su svetkovali blagdan sv. Ane, vlakom vraćali u Drvar, i pokolja kompletnog sela Boričevac u kojem su živjeli Hrvati. Pokolj je izveden pod združenim simbolima petokrake i kokarde. Jednako kao i gore opisani napad na Strugu Bansku.

Ali sutra će o tome izvijestiti mediji i državna televizija kako ih se ne bi moglo optužiti da i oni sudjeluju u diskriminaciji Srba u Hrvatskoj koji su ionako građani drugog reda jer moraju dijeliti vlast u Hrvatskoj s Hrvatima. Njegovom preosvešenstvu Fotiju dalmatinskom i Miloradu Pupovcu – Oluji nije lako čekati taj dan kada će Srbi opet ravnopravno bez Hrvata vladati Hrvatskom. Nije problem što oni vjeruju da će taj dan doći, problem je što u to vjeruje i značajan dio Hrvata zaraženih intelektualnim kmetstvom, još iz vremena Jugoslavije.

Vrijeme prolazi, biološki im zakoni smanjuju broj. Zato se toliko upiru iz svih snaga da i mlade naraštaje zagade svojom bolešću. Skori će izbori pokazati koliko su uspješni u tome.

Foto:fah/mup.hr