Psihijatar dr. Robert Torre koji je nedavno podigao prašinu optuživši psihijatre da su lažovi jer građanima, koje prvo uvjere da su bolesni pa ih onda liječe, podvaljuju farmaceutske otrove, gostova je u emisji Markov trg na Z1 televiziji.
Psihijatrija je struka koja se nalazi u raljama psihofarmaceutske industrije, zaključak je izlaganja poznatog zagrebačkog psihijatra dr. Roberta Torrea koji je gostovao u emisiji ‘Markov trg’ na Z1 televiziji. ‘Od šezdesetih godina psihijatrijska struka kreće s procesom psihijatrizacije društva, u smislu da smo mi postavili dvijestotinjak novih psihijatrijskih dijagnoza. To su poremećaji, odnosno ljudska ponašanja koja su postojala i ranije, ali smo ih mi sada počeli imenovati kao psihijatrijske dijagnoze. Ispada kao da je trećina pučanstva zahvaćena nikim od poremećaja i u tom smislu normalno pučanstvo je ugroženo. Vidite ja sam liječnik, medicinar koji želi liječiti ljude kroz znanstveno utemeljenu medicinu. Nažalost psihijatrija ne dijeli tu sudbinu. Mi dijagnozu i dalje postavljamo na temelju osobne subjektivne intuicije bez i jednog objektivnog dijagnostičkog testa, naše su dijagnoze opisne, puko imenovanje vanjskih simptoma’, objašnjava dr. Torre.
Na pitanje voditelja Marka Juriča kako psihijatrija određuju liječenje, terapiju ako ne zna uzrok problema, Torre je odgovorio: ‘Problem je u postavljanju terapije. Ono što sam htio reći je naglasiti pučanstvu da su naši lijekovi malo drugačiji od ostalih i da su naše dijagnoze malo drugačije. Utemeljenost nije ista. Moramo ljude upoznati s kvalitetom naše usluge, koja je nažalost niža. Mi imamo tek blagog pojma o tome kako naši lijekovi djeluju. Nama je i dalje mozak najzagonetniji organ u svemiru pa u tom smislu i naše supstance kojima pokušavamo ljudima pomoći su vrlo grube i mi ne znamo kako one djeluju na ostale receptore. Naši lijekovi nisu vitamini i tonici za mozak pa da su dugoročno povoljni za te osobe. Tu je uglavnom prisutna metoda pokušaja i pogreške. Mi ne znamo zašto neki lijek djeluje pa onda prestane djelovati ili zašto neki lijek djeluje kod neke osobe, a kod neke ne. Mislim da smo dužni to otvoreno reći’.
Da se recimo dekretom preko noći ukine ovako koncipirana psihijatrijska zdravstvena zaštita, sigurno je da bi dijelu njenih korisnika dugoročno bilo gore, ali nažalost značajnom dijelu korisnika naših usluga bilo bi bolje. Prije tridesetak godina bile su dominantne psihoterapijske škole, govorilo se o djetinjstvu, frustracijama i sl. Današnji čovjek razmišlja kako je za njegove probleme odgovorna određena biokemijska ravnoteža pa se zato daju psihofarmaci koji ispravljaju taj kemijski disbalans. Nama će, smatra Torre, trebati desetljeća da dođemo do kvalitetnih lijekova koji će doista djelovati na pojedine neurotransmitere. Razina znanja koju imamo u tom smislu je da mi i ne znamo zapravo što radimo, mi radimo neku vrstu napalm bombi koje u mozgu prže dosta široko.
Zadnja istraživanja pokazuju kako je učinak naših lijekova vrlo nepovoljan. Ljudi u manje razvijenim zemljama, koji nisu imali blagodat psihijatrijskog liječenja, prolaze bolje. Ljudi žive u svojem životnom polju koji se sastoji od patnje, problema, tuge, radosti i ako mi kemijski lišimo ljude takvih stanja mi onemogućujemo ljudima da prođu one procese koji su korisni čovjeku jer nisu svi emotivni problemi kod čovjeka bolest, štetni. Mi mnoga stanja nelagode proglašavamo poremećajem. Otkud nam pravo, pita se ugledni psihijatar.
Na pitanje voditelja Marka Juriča kako prema statistikama čak četvrtina pučanstva koristi razne psihofarmake, što se događa s društvom u koje se upumpava tolika količina psihoaktivnih supstanci, dr. Torre kaže da je to jedan novi povijesni eksperiment. Mi ne znamo krajnje konzekvence njihovih djelovanja, a propaganda je dovela do toga da se izvodi jedan planetarni eksperiment – izlaganja pučanstva psihofarmacima.
- Dr. Robert Torre: Psihijatrijska struka nikad do sada nije toliko bila izložena korupciji
Primjerice, SAD-e su 1955. godine trošili na antipsiohotike i antidepresive oko 500 milijuna dolara, 2004. godine ta se suma digla na 20 milijardi. Dakle riječ je o četrdesetorostrukom povećanju oboljelih. Razni psihofarmaci, odnosno lijekovi poput Xanaxa, Prosaca, Apaurina, Zolofta i drugih zapravo ništa ne liječe, oni prekrivaju neželjeno psihološko stanje jednim ugodnijim umjetno izazvanim stanjem.
Veliki novac koji se obrće u farmaceutskoj industriji je svakako jedan od važnijih pokretača umnožavanja svih tih novih podvrsta psihičkih bolesti, smatra Torre. Početkom devedesetih smo odustali od psihoterapije u korist jakih psihofarmaka koji su danas u upotrebi. Jer danas više nitko nema vremena za terapije, jednostavnije je popiti nekoliko ružičastih tableta. Na brojnim kongresima psihijatrijske struke izložbeni prostori izgledaju kao paviljoni u kojima proizvođači lijekova nude svoju robu. Sa šarenih štandova dijele se pokloni i poziva na nagradne igre.
Liječnici, s torbama punim majica, ručnika i kišobrana, lutaju među štandovima, vlada sajmišno ozračje, a farmaceutske tvrtke sponzoriraju takvo vašarsko zbivanje, osvrnuo se Torre na zapažanja nekih kolega o istoj temi. Čak i u vremenima prezrene lobotomije tadašnji su kolege to radili u najboljoj namjeri, ali nikada do sada psihijatrijska struka nije toliko bila izložena korupciji. To je sramota. Novac je ovdje odigrao važnu ulogu u našim zabludama, zaključuje psihijatar Torre.
