PIŠE: Marija Čolak/Direktno.hr
Nepoznato o tragičnoj povijesti obitelji ministra Hasanbegovića donosimo u razgovoru s njegovim rođakom Rejhanom Prohićem. Zlatkov djed Sabrija i Rejhanov djed Rukib bili su braća, porijeklom iz Gračanice u BiH. Imali su i trećeg brata Avdu, koji je također imao značajnu ulogu u spašavanju židovske djevojčice.
Sabrija i Rukib Prohić
Prohić nam je ustupio dragocjene obiteljske fotografije i ispričao kako je ministrov djed s obitelji za vrijeme NDH u Zagrebu skrivao židovsku djevojčicu te kako su bogati trgovci Prohići kasnije postali žrtvama komunističkog totalitarizma.
Prohić je o tome detaljno pisao i za Gračanički glasnik, nakon što je 12 godina istraživao sudbinu židovske djevojčice Nade Kolman, kćeri Viktora i Helene, Židova iz Gračanice, tragično stradalih u Drugom svjetskom ratu.
Kako je Nada završila kod Zlatkovog djeda u Zagrebu
Roditelji male Nade do 1943. su živjeli u Gračanici i bavili se ljekarništvom. Potom bježe od ustaša i skrivaju se u Boljaniću kojeg su držali četnici.
”Sigurnost za Kolmanove nije dugo potrajala, jer se Ozren u travnju našao na udaru njemačke 369. pješačke divizije (poznate kao “Vražje”), koja je pokrenula kaznenu ekspediciju protiv ozrenskih četnika zbog navodnih kršenja sporazuma o primirju. U toj operaciji stradali su i neki od Židova, prethodno izbjeglih iz Gračanice. Takva je sudbina zadesila i apotekara Kolmana”, navodi Prohić.
Citirao je i djedovog brata Avdu koji je bratu u Zagreb pisao kako je ”jadni Viktor uhvaćen i označen kao vođa intelektualni, na mjestu strijeljan”.
Što se tiče Nadine majke Helene, Prohić bilježi da se ona tijekom prvih dana njemačke operacije, s kćerkicom, koju je nosila na leđima, u rancu, krila po ozrenskim šumama i vrletima, gazeći nabujale potoke, zbog čega se teško razboljela.
Tako je dr. Avdo Prohić u pismu ministrovom djedu pisao i ovo:
“Helena i njena mala leže negdje u planini teško bolesni – upala pluća. Njemački liječnik ih je pregledao i navodno dao upute za liječenje”.
Sabrija i Avdo Prohić
Stanoviti Slovenac Franc Kaučič potom je u tajnosti Helenu i Nadu izveo iz Boljanića i predao ih dr. Avdi, te su, prerušeni u feredže, tradicionalnu muslimansku nošnju koja je prekrivala lice, neopaženo došli u Gračanicu.
No, za Helenin povratak se ipak saznalo. Već 24. travnja ona je pozvana da se javi u Oružničku postaju i da da izjavu, a istog dana policijski organi iz Tuzle šalju nalog da se Helena privede.
”Helena je stražarno privedena u Zagreb i smještena u zatvor na Savskoj cesti. Dr. Avdo Prohić ju je za svo to vrijeme pokušavao spasiti, u suradnji s bratom Sabrijom i nekim uglednim prijateljima iz vlasti.
Za vrijeme Heleninog boravka u zatvoru, Sabrijina supruga Safeta joj je donosila odjeću i hranu. Ipak, Helena je izgubila život u kolovozu 1943. godine. Najvjerovatnije je, kao teška bolesnica od upale pluća i trovanja, izgubila život zbog nehumanih uvjeta u zatvoru”, ističe Rejhan.
Sabrija, dodaje, nije uspio pomoći ni svom bliskom rođaku Nusretu Prohiću (sinu Hasana), pa čak ni rođenom sinu Fikretu. Nusret Prohić je kao partizanski ilegalac uhićen od ustaša i zatvoren u zloglasni logor Jasenovac, gdje je na kraju i ubijen.
Nada Kolman 1945., u vrijeme dok je bila u obitelji Sabrije Prohića, s djevojkama koje su je čuvale
Sabrijin sin Fikret je zbog sličnih optužbi završio u ustaškom logoru na Savskoj cesti (istom zatvoru u koji je i Helena zatvorena), gdje je dočekao kraj rata i oslobođenje Zagreba, preživjevši tek pukom srećom.
Sabrijina djeca glumila da im je malena Židovka sestra
”Ako i nije uspio spasiti Helenu, Sabrija Prohić je ipak, zajedno sa svojom suprugom, uložio dosta napora i rizika da spasi Helenino dijete. Kada je zaprijetila opasnost da i Nada nastrada, Prohići su odlučili da je sklone iz Gračanice. Odlučeno je da Nadu pošalju u Zagreb, Sabriji Prohiću, koji je sa suprugom odlučio primiti Nadu.
Sabrija je poslao u Gračanicu automobil i vozača. Malu Nadu su u Zagreb odveli Rukib, najmlađi Sabrijin i Avdin brat, zajedno sa svojom zaručnicom Mujesirom. Oni su, u slučaju kontrole, trebali odglumiti mladi bračni par koji putuje sa djetetom u Zagreb”, prepričava ministrov rođak Prohić.
Brigu o Nadi je, po dolasku u Zagreb, preuzela ministrova baka Safeta Prohić, Sabrijina supruga, dok su njihova djeca imala obvezu Nadu predstavljati kao mlađu sestru.
Rejhan Prohić
”Kako je Sabrija imao nekoliko kuća u samom centru Zagreba, Nadu je zbog bojazni od iznenadnih racija, s vremena na vrijeme, selio po tim kućama i o njoj su se tada brinule unajmljene guvernante. Tako je bilo sve do kraja rata.
U rujnu 1945. godine, po Nadu su došli preživjeli rođaci – Helenina sestra Erna Sonenschein, sa suprugom Albertom. Odvode je sa sobom, pokreću proces usvojenja da, bi 1949. godine svi skupa emigrirali u Izrael”, kazuje nam Prohić.
Kako je skončao Zlatkov djed Sabrija
A što se dalje događalo sa Sabrijom i njegovom obitelji? On je, kao uspješan trgovac, u Zagrebu stekao brojne vrijedne nekretnine. Za vrijeme Pavelićeva režima imao je, kako smo vidjeli, manjih problema s ustašama, ali dolaskom partizana na vlast nastavlja se intenzivniji progon obitelji.
Sabrija Prohić
Ubrzo poslije rata, 1946., ministrovom djedu Sabriji gubi se svaki trag, u tršćanskom kanalu. Rodbina pretpostavlja kako ga je OZNA pratila i ubila. Motivacija za likvidaciju, dakako, nekretnine.
”Sabrija je u komunističkom režimu imao dosta problema kao kapitalist. Čak su ga optuživali da je bio suradnik ustaša, iako je njegovog najstarijeg sina Fikreta ustaška patrola uhitila i zatvorila u logor, gdje je dočekao i oslobođenje Zagreba. Drugi mu je rođak završio u Jasenovcu i nije ga mogao izvući.
Veliki je problem bio skrbiti za židovsku djevojčicu u tom periodu, morali su je tretirati kao najmlađu sestru, Zlatkova mama mi je to pričala, zapisao sam sve u radu”, priča nam Prohić i komentira hajku koja se digla protiv novog ministra zbog fašizma kojeg navodno propagira.
”Potomak osoba koje su pomagale svoje sugrađane drugih nacionalnosti u nevolji ne može biti fašist. Zlatkova je obitelj doživjela veliku golgotu za vrijeme komunističkog sistema. Bili smo ponižavani, oduzimana nam je imovina koja je je bila još iz doba našeg šukundjeda, Zlatkov djed je bio četvrta generacija trgovaca u našoj obitelji. I to nam je oduzeto.
Od silnih kuća ostao je samo jedan stan u zgradi u Ilici. Ovaj aktualni ‘antifašistički’ progon protiv Zlatka Hasanbegovića ima širi kontekst gledano unatrag na generacije”, ističe Rejhan Prohić.
”Izjava Efraima Zuroffa krajnje sramotna”
Osvrnuo se i na izjavu Efraima Zuroffa, ravnatelja Centra Simon Wiesenthal, koji je pozvao hrvatsku vladu da odmah smijeni svog ministra ”zbog njegova stajališta prema hrvatskom pokretu otpora protiv fašizma tijekom 2. svjetskog rata”.
”Krajnje je sramotno od svjetskog stručnjaka Zuroffa da se spušta na niske grane, čovjeku koji pripada narodu koji je doživio holokaust, da negira nešto slično što se dogodilo u BiH.
Taj je isti Zuroff za Hrvatsku rekao da je ustaška zemlja zbog poštanske marke s likom ustaškog ministra Andrije Artukovića, iako je zapravo bila riječ o marki s gradskom vedutom koju je izradio slikar Lovro Artuković. Toliko o Zuroffovoj vjerodostojnosti”, zaključio je Prohić.
Više detalja o životu Nade Kolman nakon rata pročitajte OVDJE.
AUTOR: Marija Čolak/Direktno.hr
