Ni HDZ ni SDP neće provesti lustraciju, oni su svjesno uništili Pravaše i HSS

Iz Melbourna Dinko Dedić

Još u prvim planovima za hrvatsko osamostaljenje, kada je HDZ uz pomoć Udbe zauzeo poziciju monopola, napravljen je i kasnije proveden plan, po kojemu bi dvije stranke jugoslavenskog porijekla i partizanske orjentacije držale vlast u Hrvatskoj.

Istovremeno su poduzeti koraci uništenja dviju nacionalističkih stranaka, koje su imale potencijala steći podršku u narodu i srušiti njihov plan. Te su bile HSP i HSS. U isto vrijeme je napravljen plan da se hrvatske branitelje odmah poslije rata demobilizira, penzionira i na sve moguće načine ukloni s političke pozornice, jer oni su kao legitimni stvoritelji hrvatske države bili najopasniji za zamišljeni politički poredak, koji danas izgleda baš onako kako je zamišljen u sprezi udbe i bivših jugoslavenskih političara na čelu s generalom Tuđmanom.

Stvorena je parola kako su HDZ i Tuđman uz pomoć udbinih genijalaca oslobodili Hrvatsku što je masovno rašireno i prihvaćeno, gdje je braniteljska uloga minimalizirana i stavljena na marginalnu poziciju. Tako su Hrvatskom zavladali oni koji ju nisu htjeli, i opljačkali ju do temelja, bez ikakvih osjećaja ljubavi za narod koji nisu doživljavali svojim.

Domovinski rat je bila najveća pobjeda hrvatskog naroda, a vlast koja je u oslobođenoj državi uspostavljena, prestavlja najveću prevaru u hrvatskoj povijesti. U tom prenosu jugoslavenske vlasti u Hrvatsku, kumovali su mnogi pa čak i crkva, blagoslivljući komuniste, ateiste i jugoslavene, predstavljajući ih tako hrvatskom narodu u pozitivnom svjetlu. To je bio proces koji su rijetki već u samom početku prepoznali, a masa ga ne vidi ni danas, jer je zakrabuljen hrvatskim grbovima, zastavama i domoljubnom retorikom iza kojih se sakriva dvoglava zmija, što pije krv hrvatske nacije.

Za nedaće, i slobodno možemo reći za tragediju, koja je zahvatila hrvatski narod, danas se krivica baca na pojedince, a svi ti pojedinci nisu uzrok hrvatske nevolje, nego tek službenici sustava, ustava i tako uređene države. Svako uklanjanje određenih pojedinaca dovelo je na njihovo mjesto jednake ili gore. Oni nikad neće provesti lustraciju i ako se među njima i pojavi pojedinac, kao što bi mogao biti Dr. Kujundžić ili Kolinda, on ili ona će se morati ili prilagoditi postojećem sustavu ili će biti uklonjeni. Dr. Kujundžić to već i sam zna, isto kao i Kolinda, pa lustraciju niti ne spominju. Meni je žao ljudi koji u predizbornom zanosu daju sve od sebe vjerujući da će izbor njihova kandidata, za jedne Kujundžića a za druge Kolinde, okrenuti Hrvatsku za 180º. To nije moguće. Ovaj postojeći sustav može progutati takve pojedince be ikakve muke.

Radi toga napor domoljubnih Hrvata mora biti koncentriran na uklanjanje uređaja, koji kroz svoje dvije stranke provodi nehrvatsku politiku. Tražiti od njih da sami provedu lustraciju nema nikakvih izgleda na uspjeh. U njihovom političkom mozgu smisla je imala abolicija, a nikako lustracija. Poziv na lustraciju za njih je poziv na samoubojstvo.

Po istom principu, nema nikakva smisla tražiti od postojećih struktura da smijene Matića, kad u naprijed znademo da će isti oni koji su ga zaposlili, kad bi ga i pristali smijeniti, na njegovo mjesto postaviti jednakog ili gorega.

Gledajući kako se iz dana u dan, iz godine u godinu, ponavljaju isti zahtjevi, donose isti prigovori, argumentira jedno te isto, dobije se dojam da nacionalna i antijugosalvenska, danas marginalizirana struja u hrvatskoj politici, znade što ne valja, ali ne zna što dalje činiti, pa se vrti na mjestu ponovo i ponovo pozivajući na lustaciju, prozivajući pojedince i ukazujući na pojedine odluke vladajuće strukture, kao što su ćirilica, zaštita udbinih i kosovih ljudi u hrvatskim redovima i tako redom.

Sve to gunđanje ova postojeća vlast može slobodno ignorirati, znajući da će pritisci doći i splasnuti, kao što su dolazili i odlazili kroz prošlih 20 godina.

Posao onih kojima je Hrvatska na srcu mora biti u rušenju uređaja, koji proizvodi ove pojave, a ne u reagiranju njih. Treba uništiti virus, koji je prouzročio bolest, jer liječiti pojedine organe, koje taj virus uništava, neće spasiti pacijenta.

To nije ostvarivo demokratskim procesom potpisivanja peticija. Oni koji su spremni potpisati peticiju, gunđati privatno i držati figu u džepu, ne mogu pomoći Hrvatskoj. Najbolji primjer tome je pasivna podrška invalidima domovinskog rata, koje vlasti izabiru ignorirati. Da bi se ostvarila neka doza pravde makar i u ovako nehrvatski uređenoj državi, bili bi potrebni nezavisni sudovi. Pod njima ni sudstvu nikad neće biti dozvoljeno da postane nezavisno.

To stanje bi se preko noći promijenilo kad bi 200,000 Hrvata bilo spremno izaći na ulicu, napuniti splitsku Rivu kao što to mogu za nogomet, ili zatrpati Gornji grad u Zagrebu, tako da na njega ne mogu svi stati, nego se moraju razliti preko Jelačićeva trga sve do kolodvora.

To je stanje koju ovaj državni uređaj nebi mogao preživjeti. Postojeći sustav nije stvoren spontano niti će spontano biti srušen. Za to treba zasukati rukave, zatrpati Hrvatsku istinom, koja neće mimoići ničije uši i uvjeriti narod da svi moraju ustati, udariti šakom u stol i reći – Dosta je bilo! Na žalost, na putu prema gore nema lifta. Treba se penjati stepenicu po stepenicu. Ovo stajanje na prvoj stepenici i tapkanje na mjestu ne vodi nikuda. Izbor je jasan. Ustani ili odustani!