Zvali smo ga Boban, bio je jedan od nas, a istinu o svom ocu, suprugu moraju znati njegovi najbliži.
Roden je u Sisku, odrastao u selu Topolovac. Bilo nas je 36,, prijatelji smo iz školskih klupa i dječačkih dana, a ti su dečki bili prvi medu prvima organizirani u obrani našeg Siska i domovine.
Dečki koji su uz pomoć Marijana Celjaka, Slavka Blaževića i Roke Luketića 01. 08.1990 organizirani u dragovoljački vod Topolovac iz tog voda nastaje 10.06.1991 57. bataljun ZNG-a, a kasnije 57. brigada Marijan Celjak
Taj vod u kog je Marijan Celjak-Boban imao veliko povjerenje i s kojim 3.09.1991 osvaja prvu vojarnu u Hrvatskoj tzv. barutana koja postaje i nasa baza za daljnja djelovanja isto tako nekoliko dana kasnije isti taj vod pod vodstvom Roke Luketića i Marijana Celjaka sudjeluje u opsadi raketne baze Žažina u toj opsadi nas dozapovjednik Marijan Celjak na prijevaru od strane tzv.JNA biva i jedno kratko vrijeme zarobljen, a mi se moramo povuci da bi ga pustili,
16.09.1991 tužan dan koji mi je ostao duboko urezan u sjećanje,dan koji ću pamtiti cijeloga života jer na taj dan smo izgubili istinskog Hrvata,ratnika i velikog domoljuba.
Marijan ujutro dolazi do nas u barutanu i sa našim zapovjednikom Rokom dogovara opsadu i predaju radarske baze u blizini našeg sela Topolovca, Šašina greda.
Bili smo sretni jer to je naše selo i stalno je prijetila opasnost za naše obitelji od te baze u podnevnim satima dolazimo do baze,a tu moram naglasiti nas 36 ,iz sela Topolovca prijatelja iz djetinjstva mi činimo tu udarnu grupu koja kreće kroz nepregledno polje kukuruza ne znajući da iz te baze prema nama na jednom od skloništa je okrenut trocijevac u visini naših tijela.
Oko 17:00 sati uspijevamo doći do kanala u koji na svu sreću ulazimo i krećemo se prema ulazu u bazu.
Zapovijed je bila ne pucati dok se ne završe pregovori o predaji baze te iste pregovore vodi Marijan u prisustvu Josipa Šikića i Ivice Pandže-Orkana.
Tijekom tih pregovora u zraku se čuju avioni,a iz same baze ispaljuju se 3 signalne rakete koje su označile nače položaje i avioni kreću u djelovanje po nama rakateriraju nas kazetnim bombama i neprekidnim mitraljiranjem u tom napadu aviona bio je većci broj ranjenih pripadnika 57.bataljuna.
Nakon izvjesnog vremena sve se smiruje, a zapovjednik voda Roko Luketić me šalje da nađem zapovijednika 57. Antu Bobetka i pitam štp dalje.
Oko 20:00 sati uspijevam doći pred sam ulaz u bazu i vidim da ima dosta ranjenih pitam zapovijednika Antu Bobetka gdje je Boban,Šikić i Orkan? A on kroz suze odgovara Boban je poginuo,pitam ga pa gdje je? Nema odgovora..
Vraćam se do Roke i govorim sto je rekao Bobetko, Roko i Marijan su iz istog sela, Strlečko kod Siska, a uz to i radne kolege zapovijeda meni Damiru Juriću i Siniši Jurilju, da moramo pronaći Marijana jer ne smijemo ga ostaviti.
Istim putem dolazimo do ulaza u bazu i krećemo kanalom od baze prema su mi Topoljak, Krecući se kroz granje u kanalu nedaleko od baze u kanalu oko 21:30 ne videći jer već se je smračilo nogom sam stao na Marijana Celjaka-Bobana te dozivam Jurića i Jurilja sa baterijom da posvijetle teško ranjenog Marijana nosimo u šatorskom krilu do vozila hitne. Ovdje moram naglasiti da je nas Boban bio teško ranjen, ali živ jer prilikom nošenja Srećku Letici je stisnuo ruku. Nažalost u bolnici Sisak je preminuo.
Ovo moje sjećanje želim podijeliti i opisati istisnkog junaka Domovinskog rata Marijana Celjaka koga smo mi dragovoljci iz Topolovca nazvali Boban, jer dolazeći uvijek kod nas u bazu pjevao bi “Evo zore ,evo dana ,evo Buve i Bobana”.
I tog kobnog dana meni je dao zadnji paket exploziva, ovo je istina o jednom vodu i dečkima iz sela koji su bili osnivači 57.bataljuna zng-a.O deckima koji su imali veliko srce i ljubav za svoju domovinu dečki koji su u svog dozapovijednika Bobana bili od početka sve do njegove pogibije a ovim putem bi volio da oni koji pišu povijest pitaju te dečke tko je bio Marijan Celjak-Boban jer svi mi smo ga poštovali i cijenili.
Bio je jedan od nas dokazani domoljub i junak Domovinskog rata,a njegova djeca i supruga ponosno neka hodaju uzdignute glave jer Boban je dao život za nas i njihovu slobodu, život za Domovinu koju je beskrajno volio.
Neka ti je vječna slava, zapovjednice moj!
Ivo Vranić-Buva /Foto:privatni arhiv
