Slovenska Vlada počela je pokapati ljude koje su partizani zazidali u rudniku Huda jama. Je li Hrvatska odustala od obilježavanja više od 700 registriranih grobišta? Koliko je ljudi ubijeno nakon završetka II. svjetskog rata? U emisiji Otvoreno gostovali su slovenski publicist Roman Leljak i povjesničari
.
Godine 1945. kroz Celje su prolazile mnoge poražene vojske iz cijelog područja tadašnje Jugoslavije u pravcu prema Bleiburgu. U knjizi Koste Nađa objavljena je naredba Josipa Broza Tita 9. svibnja 1945., u kojoj naređuje da Treća armija zaustavi sve te jedinice, rekao je Roman Leljak.
Kada je 15. svibnja postignut dogovor između Engleske i jugoslavenske vlade, u Celju je određeno da će se zarobljene ljude likvidirati. Dovozili su ih noću, kamionima. Pred sam rov bi ih svukli do gola, ostavili bi samo cipele. Po troje bi ih vodili u Barbarin rov. Prvoga bi upucali, taj bi pao i povukao drugu dvojicu sa sobom u šaht dubok 48 metara. Od likvidatora u Hudoj jami još uvijek je živih 16 osoba, kasnije je dodao. Masakr ljudi 1945. godine imao je samo jedan cilj – učvrstiti komunističku vlast. Drugi cilj ne postoji, rekao je.
Kao jedno od najvećih stratišta naveo je rudnik Pečovnik u naselju Zagrad nadomak Celju. Rudnik je zatvoren 1945. U šahtu dubokom 240 metara nalazi se, pretpostavlja, 12000 hrvatskih žrtava. Ogromne su to brojke. Istraživači pronalaze kosti stopala od 12 centimetara. Ne može se to staviti u kontekst rata, rekao je Leljak.
Dragan Markovina smatra da je bitno za ovu temu reći da se ne može cijeli sustav nakon 1945. niti antifašistički pokret, gledati samo kroz prizmu onoga što se događalo ’45., jednako kao što se, primjerice, Amerikanci ne mogu gledati kroz atomske bombe na dva japanska grada. Markovina je rekao kako su nama bitne samo te žrtve, a ne i one talijanske, njemačke i sve ostale.
Maxportal/hrt
