Pater Marijan je bio svojevrsni suvremeni zaštitnik Rijeke, zaštitnik od napada na vjeru izvana i iznutra, zaštitnik od sladunjave i pretjerano emocionalne duhovnosti.
Na riječkom groblju Kozala jučer je u nazočnosti članova obitelji, prijatelja, svećenika i dominikanaca pokopan prof. dr. Marijan Jurčević, riječki svećenik i dominikanac, član Hrvatske dominikanske provincije Navještenja Blažene Djevice Marije.
Bio je umirovljeni profesor Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu s radnim mjestom na Teologiji u Rijeci. Dobitnik je nagrade za životno djelo Primorsko-goranske županije.
Prof. dr. Jurčević, rođen u Tomislavgradu, preminuo je 30. srpnja u bolnici Milosrdne braće pokraj Nove Gradiške u 78. godini i 52. godini svećeništva.
Najveći dio svoga života i djelovanja dr. Jurčević je darovao Rijeci – u Rijeku je ugradio gotovo sve svoje svećeničke godine na dobrobit vjernika i Crkve, cijeloga grada i puno šire.
Sprovodni obredi održani su na groblju Kozala, a sveta misa zadušnica slavljena je u dominikanskoj crkvi sv. Jeronima, na Trgu Riječke rezolucije 1, u kojoj je dr. Jurčević djelovao pet desetljeća.
Uz fr. Marijanove sestre, brata, nećakinje, nećaka, rodbinu, sestre dominikanke i braću dominikance, u obredima su sudjelovali brojni svećenici, redovnici i redovnice iz Rijeke te mnoštvo vjernika.
U oproštajnoj homiliji ispred mrtvačnice Slavko Slišković, provincijal Hrvatske dominikanske provincije pročitao je ulomke iz poglavlja Jurčevićeve knjige »Čovjek biće budućnosti« te informacije iz njegove bogate biografije.
Pater Slišković je rekao kako je svjestan da je pokojni Marijan Jurčević više od onoga što o njemu može reći, te da je u cjelini poznat samo Bogu u kojemu je vjerujem pronašao svoj mir. Potom je podsjetio na osnovne podatke iz pokojnikova života naglasivši kako je on većinu svoje svećeničke službe proveo u Rijeci.
Duhovni otac generacijama
– Prof. dr. Jurčević većinu je svoje svećeničke službe proveo u Rijeci. Rijeku je prihvatio kao svoju, jer je u tom gradu živio više od 45 godina. Ostavio je neizbrisiv trag u crkvenom, društvenom i svećeničkom životu Rijeke, grada koji je Jurčevića prihvatio kao svoga, kazao je Slišković.
Riječki nadbiskup mons. dr. Ivan Devčić oprostio se od dr. Jurčevića kao njegov student, kolega profesor i nadbiskup.
– Velika ti hvala za ljubav i stručnost kojom si nas uvodio u dubine filozofske i teološke misli. Svih godina rada na Teologiji pokazivao si veliku želju i nastojanja na upravo naša, riječka Teologija bude prepoznata u široj sredini.
Upravo si najdublji trag svoga rada ostavio na Teologiji, a pamtit ćemo te i po velikoj ljubavi prema ovom kraju, tvojim predavanjima, izlaganjima, propovjedima i tribinama u Dominikanskom samostanu. Volio si rad sa studentima. Mnogo je toga zbog čega ćeš nam nedostajati. Nedostajat ćeš nama, svojim kolegama koji smo u tebi imali pouzdanog savjetnika, nedostajat će nam čovjek koji je o mnogočemu imao meritorno značenje, nedostajat će nam tvoje kolumne, ti ćeš nedostajati ovom gradu, crkvi, ljudima. Mi ćemo te pratiti u svojim molitvama sa zahvalnošću, kazao je nadbiskup Devčić.
Vjeroučitelj i prijatelj dr. Jurčevića Miroslav Radić u svom se pismu nazvanom »Zbogom propovjedniče ljubavi« od njega oprostio u ime mnogih generacija studenata i mladih koji su se u dominikanskom samostanu skoro 50 godina okupljali »oko patera Marijana, koji je bio pravi duhovni otac«.
Duboke i poticajne propovijedi
– U ovoj duhovnoj oazi u centru Rijeke, dolazeći izbliza ili izdaleka na studij u Rijeku, nalazili smo izvor žive vode duha, vjere, kulture i zajedništva. Bilo nam je nezamislivo propustiti nedjeljnu misu u 11.30 sati, jer smo znali da ćemo na toj misi susresti Isusa i jedni druge, ali i čuti teološki duboke i za život poticajne propovijedi našeg Marijana. To su bile propovijedi o ljubavi i životu. Ljubavi koja nije samo prolazna emocija nego ljubav koja uključuje davanje i primanje, žrtvu i altruizam. Moglo je u Rijeci četvrtkom u 20 sati biti mnogo važnih događaja, ali za nas je postojao samo jedan, a to je predavanje pater Marijana.
Nastojali smo svoj život, putovanja i slobodno vrijeme uskladiti da uvijek stignemo na njih. Pater Marijan je bio svojevrsni suvremeni zaštitnik naše Rijeke. Zaštitnik od napada na vjeru izvana i iznutra, zaštitnik od sladunjave i pretjerano emocionalne duhovnosti, zaštitnik od nekulturnih i neargumentiranih napada na Crkvu i s lijeva i s desna, zaštitnik od pesimizma, egoizma, mržnje prema drugima i drugačijima, zaštitnik od vjerskog ekstremizma iz redova svih religija, zaštitnik od raznih negativnosti u društvu ali i u Crkvi, zaštitnik čovjeka od krive slike Boga.
Nakon studija mnogi studenti su se vratili u svoja mjesta, ali kad bi navratili u Rijeku opet smo se viđali kod Marijana na misi i poslije mise tradicionalno na piću. Neki smo ostali u Rijeci, a veliki razlog tom ostanku je pater Marijan.
On je mnoge od nas vjenčao i djecu nam krstio. Sada iz vječne punine Božje blizine šalje nam kišu te ljubavi pomoću koje ćemo u nastavku svojih života živjeti još više trenutaka milosnog vremena. Volimo te i dalje, dragi naš pater Marijane, svi mi koji smo životno i duhovno rasli uz tebe i s tobom do ponovnog susreta u punini Božje blizine i ljubavi, a ti nastavi moliti za nas jer nam tvoje molitve danas još više trebaju, napisao je Radić.
Obersnel: Rijeka imala sreću postati njegov grad
Na pogrebu je pročitan telegram sućuti primorsko-goranskog župana Zlatka Komadine u kojem je Komadina istaknuo kako je s tugom primio vijest o smrti prof. dr. Marijana Jurčevića, čiji je odlazak velika tuga za njegovu obitelj, ali i sve one koji su ga poštovali i cijenili.
Prof. dr. Marijan Jurčević ostavio nam je u trajno nasljeđe mnoštvo svojih znanstvenih i stručnih radova, napisao je Komadina uz izraze sućuti.
Pismo sućuti uputio je i riječki gradonačelnik Vojko Obersnel, koji je napisao kako je, iako porijeklom iz okolice Tomislavgrada, dr. Jurčević bio Riječanin, s obzirom da je više od polovice svog životnog vijeka proveo u ovom gradu.
– Dopustite mi zato da istaknem kako ćemo ga se sjećati s velikim poštovanjem, kao našeg cijenjenog sugrađanina te iznimnog čovjeka s kojim su se mnogi rado susretali i surađivali. Dugi niz godina gospodin Jurčević je bio vrijedan svojoj dominikanskoj zajednici, riječkim vjernicima i ljudima dobre volje za koje je uvijek nalazio prave riječi, neovisno o tome zbog čega su mu se obraćali. To najbolje opisuje koliko je gospodin Jurčević bio vrijedan nama Riječanima i Rijeci, kao gradu u koji je došao i koji ga je otvoreno prihvatio i postao njegov novi dom. Stoga sada kada se opraštamo od njega, možemo samo reći kako je Rijeka imala sreću postati njegov grad; grad koji je toliko volio, grad koji ga ispraća s tugom i zahvalnošću, napisao je Obersnel.
MP/foto: Ika
