Rojs odbacio optužbe protiv generala: “Dodik je Hrvat, pozivam ga da se sjeti svojih pradjedova!”

Napali su nas, a mi smo ih vojnički pobijedili. U ratu se vode bitke, gine se, bitka je takva, ali nije bilo zločina. Neka se prestanu igrati sa sudbinom hrvatskog naroda. 

“Pričaju gluposti o broju žrtava”, kaže Ljubo Ćesić Rojs na navode da se spremaju optužnice protiv generala Ante Gotovine i Damira Krstičevića, aktualnog ministra obrane Republike Hrvatske te još desetine visokih hrvatskih časnika i generala.

Kako su objavili brojni srpski mediji, Republika Srpska navodno je podigla kaznene prijave protiv 16 hrvatskih generala. Terete ih za ratni zločin počinjen u operacijama ‘Maestral‘ i ‘Južni potez‘ iz rujna i listopada 1995. godine. Večernje novosti na naslovnici od petka navode da su među njima, među ostalim, i  Ante Gotovina, Ante Kotromanović te Damir Krstičević, aktualni hrvatski ministar obrane.

O najnovijim optužnicama iz Srbije protiv hrvatskih generala u studiju 24sata govorio je Ljubo Česić Rojs, umirovljeni hrvatski general, koji je sudjelovao u spomenutim akcijama.

– Ovo je sramota i politički obračun. Sve akcije su bile profesionalne i uspješne. Sada oni koji su izgubili u ratu i oni koji su izvršili agresiju na Hrvatsku i BiH dižu lažne optužnice. Od toga nema ništa. Ja se ne bojim ničega, osim svemogućeg Boga – poručio je Ljubo Česić Rojs.

Dotaknuo se i same vojne akcije i oslobođenja Mrkonjić grada.

– To je bio nastavak nakon oslobođenja Knina. Ništa se nije radilo, a da za to nije znala tadašnja američka administracija. Bila su dva sporazuma 1995. godine između Tuđmana i Izetbegovića, i temeljem tih sporazuma hrvatska i bosanska vojska spriječile su da se od Bihaća ne napravi nova Srebrenica. Tada smo, pri oslobođenju Mrkonjić grada, slušali Ratka Mladića koji je u panici zvao Slobodana Miloševića i koji je tada rekao: ‘Predsjedniče, pokušajte nešto političkim sredstvima, ja ovo ne mogu spriječiti, narod bježi iz Banja Luke.’  – prisjetio se Rojs.

– Mi smo ratovali protiv vojske, a ne protiv civila. Ispoštovali smo vojne operacije. Ja sam tamo bio najviši časnik u Hrvatskoj vojsci koji je bio spona između Gojka Šuška, Franje Tuđmana i pripadnika HVO-a i Hrvatske vojske.

U poslanici Franje Tuđmana od 15. siječnja 1996. pišu sve naše operacije. Zapovijednik je bio Ante Gotovina, njegov zamjenik je bio Rahim Ademi,

a dalje Krstičević, Korade, Glasnović, Nakić, Luburić… To su bile legalne i legitimne operacije – kazao je Rojs.

– Evo vam ekskluzivna informacija kada smo dobili zapovijed za oslobađanje Mrkonjić Grada. Vozeći se sa Gojkom Šuškom u autu do Okrugljaka rekao mi je: ‘Dobio sam zeleno svjetlo od Richarda Holbrooka za akciju.’

Kad smo došli u Okrugljak, Šušak je otišao do predsjednika Tuđmana, vratio se brzo i rekao da je predsjednik rekao da možemo ići u operaciju. Sazvao sam idući dan briefing sa zapovjednicima u Šipovu.

Na brifingu su morali biti svi zapovjednici i povukli smo sve brigade. Tu noć smo organizirali oko 30 labudica koje tovare tenkove. Tada sam telefonom prvo sam nazvao generala Filipovića, a onda i Ademija jer nisam uspio doći do Gotovine, koji je tada mislim bio na bračnom putovanju negdje na moru. Ademi je počeo mucati. Rekao sam mu generale, što mucaš? On je odmah znao što treba biti. Ademi je onda sazvao brifing i dolazak hrvatske vojske koja je dovezla tenkove. Sutradan je na brifingu bio i Ante Gotovina, došli smo u Šipovu i akcija je krenula – kazao je Rojs.

– Bio je veliki otpor srpske vojske na čelu sa Ratkom Mladićem. Prije nego smo išli u oslobađanje Mrkonjić Grada. Kada smo išli u Jajce, dobili smo dojavu Mrkonjić Grad prazan, ali dojava je bila lažna i pet naših ljudi je poginulo u zasjedi – kazao je Rojs. Napominje da je ta operacija bila važna.

– Kada smo mi oslobodili Drvar, tada je Armija BiH oslobodila Bihać, oslobođeno je područje Bosanskog Petrovca i Ključa. Nisam siguran je li u toj akciji bio Ante Kotromanović. Tada je poginuo pokojni general Andrija Matijaš, a Gotovina i Ademi otišli su na  mjesto njegove pogibije. Bio je tamo i Krstičević, veliko je bilo žalovanje.

Tada smo u zapovjedništvu ostali Domazet Lošo i ja, nazvao nas je iz Zagreba general Červenko i rekao što mi to dolje radimo, kakve privatne ratove vodimo, da će Srbi iz osvete napasti Petrokemiju.

Tuđman je tada bio u posjeti Dubrovniku, Korčuli i Imotskom. S njim je bio Gojko Šušak i Mate Laušić, koji je imao specijalni telefon sa kripto-zaštitom i tada sam rekao Domazetu da ću nazvati ministra Šuška. Tada mi je Šušak rekao da je sve u redu i da mi stojimo iza te operacije i da se ide dalje, nikakvo zaustavljanje, te da okružimo teren.

Glavni stožer se možda nije snašao u tom momentu, ali Tuđman je znao sve. Okružili smo teren i išli dalje. Gotovina je napisao sve o operaciji u pismu koje je nosio general Zdilar. Probijali smo se uspješno i navečer je akcija stala jer smo imali vremena do ponoći. Došli smo na nadomak Banja Luke, ispalili jedan projektil da im damo do znanja da smo tu i da ne diraju Petrokemiju u Kutini. Jer da su oni krenuli na Petrokemiju, mi bismo sve riješili za 15 sati.

Tada je teško ranjen Miodrag Demo, a dan poslije njega, 11. listopada, ranjen je Marijan Biščen, ostao je bez obje noge. Nitko tada nije predviđao da će Demo i Biščan preživjeti. To su naši zadnji ranjeni tada bili – rekao je Rojs.

Rojs napominje da Hrvatska vojska i HVO nisu počinile nikakve zločine.

– Ako ima nekih zločina, neka izvole istražiti. Mi poručujemo da se prestanu igrati sa sudbinom hrvatskog naroda. Neka nas streljaju, ali neka ostane vječno Hrvatska. Ma kakvi zločini, nije ih bilo. Vojnički smo ih pobijedili. Nema zločina, u ratu je bitka takva. Pričaju gluposti o broju žrtava.

U Mrkonjić Gradu su svi poginuli sahranjeni uredno i po Ženevskoj konvenciji. Nema nikakve masovne grobnice. Humano su sahranjeni – navodi Rojs.

– Pričaju gluposti o žrtvama. Točno je kada vi gađate topništvom da ginu i civili, ali to je rat. I kod nas je bilo tako. Njima je krivo što smo mi pobijedili u ratu.

Bih li išao u Sarajevo? Ja bih,  čega da se bojim. Koga? Mi smo napravili dobrih djela, pomagali smo Srbima u ratu, pomagali smo muslimanima, to je čudo, iako su se oni borili protiv nas. Poslije Washingtonskog  sporazuma 1994. napravili smo puno dobroga za Muslimane u BiH – kaže Rojs.

– Nikada niti jedna konzerva iz konvoja nije zafalila. Najteže mi je bilo kada me nazvao ministar Šušak da pustimo konvoj u Lipi kraj Tomislavgrada. U Lipi, na ulazu u Vran planinu, bila je kontrolna točka  na cesti kojom se do središnje Bosne dopremala pomoć. Tu su majke nestalih iz Bugojna legle na cestu da spriječe prolazak kamiona. Plakao sam s njima i rekao da konvoj mora proći pa makar preko njih. Eto to je samo dio naših humanih djela prema BiH – svjedoči Rojs.

Prisjetio je i obitelji iz Sarajeva točnije žene sa djecom koje su bježale spašavajući goli život.

– Izvlačio da žene s djecom koje su bježale iz okupiranoga Sarajeva. Imao sam džipa kojim sam se probijao. Fratri su im u Posušju kuhali čajeve i tople obroke. Promjenili su lamelu kod Špićiča te se dalje brodovima uputili prema europskim zemljama. Često sam spominjao te obitelji u nadi da ću ih jednom opet sresti no eto ne znam gdje su i kako završili, ali ih se sjećam – rekao je Rojs.

– Imamo i mi materijale za podizanje optužnica, ali treba podvući crtu, jer se ne može ovako dalje, prošlo je već 21 godinu. Jedino tako možemo ići dalje sa životima. Mislim da sada premijer Andrej Plenković može napraviti puno po pitanju spomenutih prijava, smiren je, sviđaju mi se njegove izjave, odmjeren je.

Mislim da je ovo sve napad na njega i na predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović, pa i na predsjednika Sabora Božu Petrova – rekao je Česić Rojs i dodao da ne zna je li tu ima dogovora između Dragan Čovića i Milorada Dodika.

– Ja to ne znam, ali Dodik treba znati odakle su mu korijeni. Milorad Dodik je inače Hrvat, kao i Vojislav Šešelj. Ja ga pozivam: ‘Mile, sjeti se svojih djedova i pradjedova, odakle su došli u Banja Luku’. I sad je on kao neki veliki Srbin, a Hrvat je kao što sam i ja – zaključio je Rojs.

Maxportal/24sata