Roman Leljak, ekspert za tajne službe: Đureković je ubijen jer jeznao da INA financira Udbu

UDBA vjerojatno nije neposredno sudjelovala u ubojstvu Stjepana Đurekovića 1983. u Münchenu, ali je Đurekovića operativno pokrivala, kazao je Roman Leljak, istraživač arhivskog materijala koji na suđenju  Perkoviću i Mustaču svjedoči kao poznavatelj rada jugoslavenskih tajnih službi u vrijeme komunizma.

Vezano uz Đurekovićevo ubojstvo i motive zbog kojih je atentat izveden, Leljak smatra da su se jugoslavenske tajne službe bojale što će emigrant koji je zauzimao visoko mjestu u INA-i otkriti o načinu na koji je UDBA iz INA-e izvlačila novac. Dodao je da u svojim istraživanjima nije našao dokumente koji bi potvrđivali da je atentat organizirala slovenska UDBA, koja je inače u 70-im i 80-im godinama imala redovite operativne sastanke sa službama Hrvatske i BiH o borbi protiv hrvatske “neprijateljske” emigracije u Austriji.

Zanimljivo je da je Đurekovića “pokrivao” i o tome u Sloveniju slao izvješća Milan Dorič, agent slovenske službe iz Maribora koji živi u Njemačkoj, a koji je o Đurekoviću u Ljubljanu slao izvještaje koji su onda slani u Zagreb, naveo je Leljak. Zadnje pismo koje je Đureković napisao dan pred smrt poslao je Doriču

, ustvrdio je.
Leljak tvrdi da je Dorič čovjek “krvave” prošlosti te da o tome ima arhivske dokaze, iako je to Dorič zanijekao, i da je Dorič sudjelovao u napadima na hrvatske emigrante u Austriji 70-ih godina prošloga stoljeća, za što je dobivao nagrade, odnosno novac.

Leljak je potvrdio da je pred austrijskim sudovima svjedočio o svojim saznanjima o slučaju Stjepana Crnogorca, kojega su pripadnici slovenske UDBA-e 1972. oteli u Salzburgu, a onda ga ispitivali u Ljubljani, gdje je ubijen i pokopan na nepoznatome mjestu, te o ubojstvu emigranta Stjepana Martinovića, tadašnjeg predsjednika udruge Bleiburški vod, u Klagenfurtu 1975.

Leljak tvrdi da je u Martinovićevu ubojstvu sudjelovao i Dorič te da je jedini i glavni cilj te akcije bio spriječiti veću proslavu tijekom obilježavanja 30. godišnjice događaja na Bleiburškom polju.

Što se tiče Crnogorca, studenta teologije kojega je UDBA povezivala s akcijom Feniks na Raduši, koju je organiziralo Hrvatsko revolucionarno bratstvo iz Australije, Leljak je rekao da je pronašao snimku Crnogorčeva ispitivanja u Ljubljani te da je jasno kako on nije imao veze s tom akcijom, iako je bio njezin simpatizer, i da je onda ubijen jer ga se nije nakon otmice moglo vratiti u Austriju.

Pred sudom u Salzburgu uskoro će biti podignuta optužnica protiv više slovenskih dužnosnika nekadašnje UDBA-e koji su tu akciju naredili, rekao je Leljak.
Dodao je kako očekuje da će Austrija, u kojoj ni otmica ni ubojstvo nisu zločini koji padaju u zastaru, zatražiti njihovo izručenje, no da bi tu moglo biti problema kakvi su se pokazali i pri izručenju Perkovića i Mustaća Njemačkoj na temelju europskoga uhidbenog naloga.

Što se tiče suđenja u Muenchenu, Leljak je rekao da je kao svjedok i poznavatelj materije djelovanja tajnih službi u Jugoslaviji predložio da sud ispita i bivšeg slovenskog predsjednika Milana Kučana. On je u bivšoj Jugoslaviji u kritično vrijeme vodio Slovenski savez komunista, koji je kao i druge republičke partijske organizacije davao svake godine smjernice za rad službe državne sigurnosti, te da vjeruje kako će Kučan biti pozvan da svjedoči.

Leljaka, koji je do 1988. bio časnik nekadašnje JNA, kad je iz nje izbačen, neki optužuju da je “povjesničar-amater” koji događaje kojima se bavi ne zna smjestiti u povijesni kontekst i zato izvlači krive zaključke u više knjiga koje je napisao o djelovanju nekadašnjih službi sigurnosti i pitanju masovnih likvidacija nakon Drugoga svjetskog rata.

Leljak je za Slovensku televiziju rekao da mu upravo to iskustvo te završeni tečaj šifranta i rad u sigurnosnoj službi JNA danas pomažu pri interpretaciji materijala do kojih dođe u državnim arhivima jer je riječ o dokumentima u kojima se koristi specifičan i ponekad šifriran jezik. Leljak je utvrdio da je sustav agenata i suradnika nekadašnje UDBA-e stvorio opsežnu mrežu pa je u pojedinim dijelovima Slovenije 50-ih godina na tisuću stanovnika dolazilo gotovo sto suradnika.

Mnogi su pristupali u taj krug dobrovoljno i iz uvjerenja, a oko 40% za novac ili zato što su bili ucijenjeni kompromitirajućim materijalom, pa se tako stvarao svojevrsni “korupcijski” krug, koji je prisutan i danas, smatra Leljak. Suprugu koji je pristao na suradnju, UDBA je, recimo, za ženu osigurala mjesto tajnice u općini ili rad u državnoj upravi, a kad je sa suradnjom prestao otac, mreža se oslanjala na sina, ilustrirao je svoju priču Leljak. UDBA je na taj način zapravo stvorila novu srednju klasu koju je 1945. uništila, rekao je za Leljak Slovensku televiziju

MP/Foto:screenshot hrt