Silvana Oruč Ivoš: Pupovčeva verbalna agresija

Pupovac mora shvatiti da ne može dalje nastaviti sa svojom verbalnom agresijom na Republiku Hrvatsku. Živi u državi u kojoj manjine, pa tako i srpska, imaju visoke standarde.

Piše: Silvana Oruč Ivoš

Sve se odigralo po dobro uhodanom scenariju. Najprije se predsjednik Srpskog narodnog vijeća Milorad Pupovac pobrinuo za to da se  pismo koje je uputio Predsjednici, a u kojem opet kuka o navodnoj ksenofobiji, dospije u javnost.

Nakon što mu je Predsjednica argumentirano odgovorila i otklonila njegove teze, javio se glavni urednik tjednika Novosti Ivica Đikić i obznanio: „U toku je združeni udar svih grana vlasti, s pridruženim civilnim i paravojnim satelitima, na Novosti i na Srpsko narodno vijeće, izdavača Novosti.”

Štoviše, Pupovčev glasnogovornik Đikić taj je tekst nazvao, ni manje ni više, nego Manifestom straha i terora.

Dakle, svi mi koji se usudimo nešto kritički napisati o načinu i metodama koje koriste Novosti, tjednik koji plaćaju hrvatski porezni obveznici,  ili preispitati Pupovčevo političko djelovanje, kao što je to Predsjednica učinila,  u opasnosti smo da nas Đikić proglasi teroristima ili fašistima. Naravno da Đikić, pa makar i o trošku poreznih obveznika, ima pravo na mišljenje, ali u to ne spada hajka na sve one koji ne misle kao on i njegov šef Pupovac.

No Đikić je ovdje ionako manje bitan jer tko zna što će sutra ili za koji mjesec zagovarati. Možda se opet kao i na početku svoje karijere vrati na poziciju HOS-a i uzvika Za dom spremni.

Puno je važnija pozadina Pupovčeva pisma u kojem bez ikakvih argumenata tko zna koji put govori da je niz novinara, glumaca, režisera, vjerskih vođa, političara, aktivista za ljudska prava i nevladinih organizacija doživjelo prijetnje i izljeve govora mržnje.  No, cilj svih tih jadikovka, kukanja i plakanja je strah da će nekom pravednijom raspodjelom mnogi od njih ostati bez proračunskog novca koji su do sada dobivali bez ikakvog kriterija.

Stvarni je cilj Pupovčeva pisma izvršiti pritisak na Vladu, predsjednika Vlade, kako bi ga nastavili financirati. Rekli bi neki, etnobiznis u svojoj najmračnijoj varijanti. Pupovac kao da kuha kašu sve dok mu netko ne ponudi novaca koliko god treba da zašuti. Pri tom ne vodi računa o interesima i položaju srpske manjine u Hrvatskoj i ljudima kojima je dosta toga da ih se stalno konfrontira s većinom.

Nije to  Pupovcu prvi put. I do sada su se brojni drugi predstavnici Srba u Hrvatskoj otvoreno bunili zbog takvog Pupovčeva ponašanja i upozoravali da njegov etnobiznis najviše šteti Srbima U Hrvatskoj.  I dok se njih razvlači, Milorad Pupovac, kao kakav ekskluzivni predstavnik srpske manjine, godinama fino zarađuje i gomila funkcije. U prošlom je saborskom sazivu bio predsjednik Odbora za vanjsku politiku.

Unatoč tome, nikada ga nisam čula da je nedvosmisleno izrazio iskreno žaljenje ili kajanje zbog zločina i genocida koji su njegovi sunarodnjaci učinili nad Hrvatima i ostalim nacionalnostima u Hrvatskoj tijekom Domovinskog rata. Nikad nisam čula da je jasno, glasno i nedvosmisleno osudio svoje sunarodnjake koji su počinili zločine kao i velikosrpsku aspiracijsku politiku. Nikad nisam čula da je Srbiju, a ona to jest, nazvao agresorom na Hrvatsku ili da je Domovinski rat nazvao pravednim i osloboditeljskim.

Istodobno je Pupovac na čelu Srpskog narodnog vijeća koje, o trošku svih nas hrvatskih poreznih obveznika, izdaje tjednik Novosti  koje se uvijek pod egidom satire izruguje hrvatskim vrijednostima. Opće je poznato da je  nakon rušenja dvaju migova Hrvatskog ratnog zrakoplovstva naslovnica tih Pupovčevih novina osvanula s porukom Obadva, obadva su pala.

Koliko je to bilo neukusno i pretjerano govori i činjenica da su se mnoge udruge i stranke Srba u Hrvatskoj s gnušanjem ogradile od takvog izrugivanja. Među njima i Staniša Žarković, predsjednik Vijeća srpske nacionalne manjine Virovitičko-podravske županije, koji je od Pupovca kao izdavača zatražio javnu ispriku. Žarković je tad Pupovca prozvao i da zloupotrebljava novce poreznih obveznika.

Drugi poznati primjer Pupovčeve tolerancije je onaj kada su se na naslovnici novina izrugivali hrvatskoj himni. Dakako, primjera ima još. Ali tome se ne treba čuditi ako se zna tko je sve među suradnicima tog tjednika.

Prije nekoliko dana objavljen je nevjerojatan podatak da je jedan od suradnika Novosti Drago Kovačević, posljednji ratni gradonačelnik okupiranog Knina i ministar informiranja tzv. Republike Srpske Krajine. Dakle, pripadnik velikosrpskog i četničkog agresora na Republiku Hrvatsku i njene građane.

Drago Kovačević, kojeg citira portal Sloboda.hr, nekoliko dana nakon pokolja u Srebrenici za ratnog zločinca Ratka Mladića kazao je sljedeće: „Ratko Mladić je legendarni komandant Glavnog štaba vojske Republike Srpske, naš stari poznanik i jedan od srpskih legendi.“ Danas taj isti Kovačević najnormalnije surađuje u tjednikom Novosti (pa je za očekivati i da prima plaću ili honorar) od sredstava koje izdvajaju hrvatski porezni obveznici.

Ta činjenica očito ne smeta Pupovcu. Ali zato se ne treba čuditi  kada mu predsjednica Grabar-Kitarović odgovara da među onima koje u svom pismu spominje kao žrtve govora mržnje  „ima i onih koji svojim javnim djelovanjem godinama provociraju, iritiraju, pa i vrijeđaju najveći dio hrvatske javnosti, neistinito prikazuju i čak izruguju Domovinski rat i, u osnovi, niječu stvarnost, a implicitno i samu ideju hrvatske države, stvarajući tako ozračje napetosti, isključivosti i netolerancije“.

Pupovac mora shvatiti da ne može dalje nastaviti sa svojom verbalnom agresijom na Republiku Hrvatsku. Živi u državi u kojoj manjine, pa tako i srpska, imaju visoke standarde. Konstantno omalovažavanje, provociranje i konačno ucjenjivanje većinskog naroda mora prestati, kao i mazohistička hrvatska politika koja je pristajala na ucjene.

Foto:Dnevnik