Tko je Tihomir Orešković? Zar je njegov radni dan toliko prekriven obavezama da ne stigne odvojiti neko vrijeme i razmotriti problem Lozančića?
Koja mu je opcija razrješenju? Zadržati Lozančića?
Što će onda s Predsjednicom koja kaže da više nema povjerenje u šefa tajne službe?
Kako će sustav funkcionirati ako ga zadrži?
Treba li onda Kolinda Grabar Kitarović dati ostavku? Ili će se Predsjednica povući i reći dobro, neka na mjestu šefa tajne službe ostane čovjek u kojeg nemam povjerenja?
Drugo pitanje je kandidat za ministra branitelja. Orešković traži više kandidata, a Karamarko kaže Brkić je naš kandidat. I što sada? Trebali li HDZ forme radi ponuditi još dva kandidata? Vodi li Orešković Hrvatsku kao kompaniju, a Most i HDZ su izvođači radova koji su se javili na natječaj za ministre?
Neobičan način vođenja države. Neozbiljno ili zabrinjavajuće? Problem je što Orešković svojim ponašanjem namjerno ili slučajno ponižava instituciju Predsjednice, a bolje ne prolaze ni glavne stranke parlamentarne većine. Želi li im poručiti ‘ja sam šef’, odnosno predsjednik upravnog odbora Hrvatske i nitko ne može biti smijenjen ili imenovan bez njega.
Između vođenja kompanije i države je velika razlika. Šef kompanije je imenovan, ima ovlasti odlučiti o svemu, kompaniju vodi prema interesima vlasnika i njima je odgovoran.
U državi ta odgovornost ne ide vertikalno prema vlasnicima, nego horizontalno prema biračima. To je otprilike kao da vodi kompaniju u kojoj odgovara svojim zaposlenicima. Takvu kompaniju Orešković nije vodio. Orešković, čini se, ulazi vrlo nespretno u ovu priču. Ovakav tvrdi gard prema suradnicima ne miriši na dobro. Politika je kompleksnija od biznisa. Naplaćeni račun nije kraj posla, nego, često, tek početak novog naplaćivanja, ali u suprotnom smjeru.
Marko Jurič /foto:faH
