Ovih dana, pretežno putem režimskih medija, razni tipovi dolaze i do svojih “pet minuta slave”, blateći hrvatske branitelje, stradalnike i članove njihovih obitelji koji već nekoliko mjeseci časno i dostojanstveno protestiraju u šatoru, u Savskoj 66, u Zagrebu. Naravno, po zadatku, javljaju se odabrani, koje su i same navodno bili sudionici hrvatskog Domovinskoga rata, pa bacaju drvlje i kamenje na svoje suborce, koji su po njima, “zreli za Vrapče”, jer ni sami ne znaju (sic!) zbog čega tako dugo žive i životare u tom šatoru, gdje se temperatura već i po danu spušta ispod ništice.
Uz to im, nakon toliko vremena, predbacuju da je njihov protest ilegalan te da, zamislite, ne predstavljaju “sve” branitelje, a pogotovo ove jadnike koji ne mogu smisliti svoje dojučerašnje suborce, kojima je iznimno dobro bilo u komunizmu, a nakon pobjede u Domovinskome ratu još im je i bolje. (snašli su se). Prave se da nemaju pojma što hoće “šatoraši” u Savskskoj 66, zašto oblače dijelove hrvatskih odora i prijete onima koji su trenutačno na vlasti, a koji za njih nemaju ni trunke razumijevanja.
Kao prvo, oni koji protestiraju u Savskoj 66 predstavljaju najmanje 80 posto Udruga proizašlih iz Domovinskoga rata, a to je iznimno veliki broj. Drugo, vi koji se pjenite i “trubite” o prekidu prosvjeda – ne predstavljate –nikoga, čak ni članove svojih obitelji. A to što pričate da ste i sami bili sudionici rata ne daje vam za pravo, da kao pojedinci, pljujete i bljujete po velikoj većini koji se u prvom redu ne slažu s radom Ministarstva branitelja, čelnicima te ustanove: Matićem, Nađ i Glavaševićem, kao i brojnim drugim institucijama i pojedincima kojima ne da nije stalo do živih, već i do mrtvih branitelja.
Priče kako su u Savskoj 66, pod šatorom, samo oni s visokim mjesečnim primanjima, nije ništa drugo nego “staljinistička” propaganda bivših Udbaša, koji po zadatku prate sve što se događa na ovom prosvjedu, ali i šire. Kažete: branitelji su se borili za pravnu državu, a sada su baš oni ti koji nastoje rušiti legalnu i izabranu vlast i ustavni poredak države. Ili ste glupi ili ništa ne razumijete. To bi isto tako bilo kad bi neka majka nakon poroda “utapljala” svoje dijete!
Branitelji vide (nisu svi “čoravi”) da oni koji su rat proveli u podrumu, koji su se obogatili dok su oni ratovali i ginuli, danas “vedre i oblače”, nitko ih ne proganja, ali i ne pita: Tata, što si radio u ratu? Odakle toliko bogatih nakon hrvatskog Domovinskoga rata? Odakle još toliko živih partizana, ako su recimo 1941. imali samo deset godina? Ne, to naše jadne navodne suborce, koji se pjene, uz pomoć bivših Udbaša i režimskih medija – ne zanima.
Pa, čime to nije zadovoljna velika većina hrvatskih branitelja i stradalnika te članova njihovih obitelji? Dovoljno je pogledati Deklaraciju o Domovinskome ratu, odnosno članak 5. koji glasi:
“U skladu s temeljnim načelima pravednosti i građanske solidarnosti, Republika Hrvatska će u okviru materijalnih mogućnosti osigurati svim (pazite: svim!) hrvatskim braniteljima, obiteljima poginulih i stradalnicima Domovinskog rata, koji su najzaslužniji za njeno stvaranje, punu zaštitu, dostojanstvo i skrb”.
Je li Republika Hrvatska to uradila?
Zatim je zanimljiv i članak 6. navedene Deklaracije, a u njemu se naglašava:
“Radi dostojanstva Domovinskog rata hrvatsko pravosuđe je dužno procesuirati sve moguće (dakle, sve moguće!) slučajeve pojedinačnih ratnih zločina, teških povreda humanitarnog prava i svih drugih zločina počinjenih u agresiji na Republiku Hrvatsku i u oružanoj pobuni te tijekom Domovinskog rata, strogo primjenjujući načela individualne odgovornosti i krivnje”.
I što se dogodilo? Je li netko procesuirao ratne zločince, Srbe, Crnogorce, pripadnike zločinačke JNA i domaće izdajice, pa i dezertere, kad su u pitanju teški ratni zločini u Vukovaru, Škabrnji, Saborskom, Kninu, Zadru, Dubrovniku, Šibeniku, Karlovcu, Voćinu, Osijeku, Vinkovcima, Daruvaru, Lipiku, Petrinji, Sisku, Gospiću, Ogulinu, Splitu, Lovasu, Tovarniku, Sotinu, Aljmašu, Kijevu, Nuštru i u brojnim drugim gradovima i mjestima diljem Hrvatske?
Jesu li DORH, Uskok ili kako se sve ne zovu, procesuirali (sve) ratne zločince nad pobijenim i masakriranim Hrvatima u bosanskoj Posavini, ili Hercegovini? (Srbi su mogli suditi i osuditi Veljka Marića u Beogradu, a mi ne može Veljka Džakulu ni u Pakracu, ili Vojislava Stanimirovića u Vukovaru!)
Hrvatska je progonila i progoni nevine hrvatske generale Gotovinu i Markača, ali i Glavaša i Sačića, ali ne i srpske “glavešine”, osim na način – tražimo ih, a molimo Boga da ih ne nađemo!
U Deklaraciji o Domovinskom ratu (čl. 7.) Zastupnički dom Hrvatskog državnog sabora je pozvao sve građane, državne institucije, udruge, sindikate i medije da štite temeljne vrijednosti i dostojanstvo Domovinskog rata, kao zalog naše civilizacijske budućnosti.
No, i sami smo se već niz puta uvjerili da to prvo ne rade ekstremno lijevi zastupnici u Hrvatskom saboru, ali i Vladi, (svaka čast iznimkama), koji su na taj način i ostalima dali i daju primjer da je za njih borba za slobodnu, samostalnu i neovisnu hrvatsku državu “zadnja rupa na svirali”. (Pomagati samo i isključivo koliko-toliko stradalnike Domovinskoga rata više je zamagljivanje očiju nego stvarna skrb).
Samo kad to pogledate i sagledate, onda, stvarno, – zbog čega se bune ljudi koji su stvorili državu Hrvatsku, tim više što im je Matić velikodušno omogućio da u šatoru, u Savskoj 66, imaju električnu energiju, a pokraj zgrade gdje on i dalje “caruje” mogu koristiti poljski WC koji im je on instalirao!
I to su “privilegije”, rekao bi ministar, kakvog majka rađa jednom u stotinu godina!
Mladen Pavković,
predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)
