Ako je već hrvatska vlast pristala na suđenje po zapovjednoj odgovornosti onima koji su stvarali i obranili hrvatsku državu, zašto se nikada isti pravni kriteriji nisu primijenili i na dr. Vojislava Stanimirovića? Po kojoj to logici istaknuta javna osoba, koja je »za ratne zasluge u Podunavlju na Palama 1995. godine primila odlikovanje od četničkog krvnika Radovana Karadžića«, (v. i »Vjesnik«, 24. studenoga 1999, str. 7), može bez ikakvih političkih, moralnih, etičkih i sl. dvojba sudjelovati u hrvatskom političkom životu i utjecati na hrvatsku svagdašnjicu i svagdašnjicu tovarničkih mještana?
Imaju li nositelji sadašnje hrvatske vlasti, ili buduće, prošle ili bilo koje, barem malo obraza i mrvicu srama pred tovarničkim (i svim drugim) žrtvama te stati pred njihovu rodbinu i objasniti razloge koaliranja s političkom strankom (Srpskom demokratskom samostalnom strankom) čiji je predsjednik ostavio zapisanu jezivu (o) poruku za povijest, koja govori o njegovoj liječničkoj etici i političkom uvjerenju:
»Tog 18. studenoga 1991. pao je posljednji bastion, posljednje uporište ustaške vlasti u Vukovaru – vukovarska bolnica. Njenim padom oslobođen je i sam grad Vukovar, nekada grad ljepotan«. (Vojislav Stanimirović: »Vojska Krajine«, br. 7-8, 1993, str. 43)? U kojem je dijelu svijeta zabilježen primjer da je ministar bez lisnice u okupatorskoj vladi (Republike Srpske Krajine), također okupatorski gradonačelnik (Vukovara) te ravnatelj bolnice na okupiranome području (»Sveti Sava« u Vukovaru), kasnije postao zastupnik u državnome parlamentu? Gotovo je sigurno da se nešto takvo, u doslovnom i prenesenom smislu, niti u jednoj carevini, sultanatu, koloniji, protektoratu ili bilo gdje nije dogodilo!
Udruga dr. Ante Starčević iz Tovarnika, gdje je u jesen 1991. godine nakon okupacije sela, mučeno i ubijeno 68 mještana, već nekoliko godina ukazuje na ratni put Vojislava Stanimirovića.
Postoje opravdane sumnje da je Vojislav Stanimirović kao oficir rezervnog sastava JNA i „šef sanitetske službe za područje zapadnog Srema“, listopada 1991. godine s još nekolicinom pripadnika paravojnih formacija tzv. SAO Krajine počinio kazneno djelo ratnog zločina protiv ratnog zarobljenika protivno Ženevskoj konvenciji. Kazneno djelo počinili su na štetu ranjenog hrvatskog branitelja Marijana Popovića iz Tovarnika. Slavica Popović davno je prijavila Vojislava Stanimirovića za odvođenje supruga Marijana i na sudu u Vukovaru 12. srpnja 2011. godine pred sucem i Sudskim vijećem posvjedočila, da ga je nekoliko dana ranjenog skrivala zajedno sa svekrvom. Onda je došao Vojislav Stanimirović i njihova milicija po njega i odveli ga. Nakon određenog vremena doznala je da je pronađeno mrtvo tijelo njenog Marijana na njivi u blizini pravoslavnoga groblja i tu su ga mještani privremeno zakopali.
Stanimirovićeva supruga lažnim prijavama 1991. prikrivala ratne zločine
Postoje utemeljene sumnje o kaznenoj odgovornosti dr. Ljeposave I. Stanimirović (1952.) iz Vukovara i dr. Dragana Martinovića (1951.) iz Šida (Vojvodina), da su radeći od 3. listopada 1991. u zdravstvenoj ambulanti Tovarnik, za vrijeme srpske okupacije sela, s ciljem prikrivanja ratnog zločina dana 7. i 10. listopada, u „lekarskim izvještajima o uzroku smrti“ i „potvrdama o smrti“ prijavili smrt 34-ero tovarničkih branitelja i civila, ubijenih nakon okupacije sela u rujnu 1991. Temeljem tih dokumenata tadašnji djelatnik Matičnog ureda Zdravko Opačić upisao ih je 10. listopada 1991. u Maticu umrlih. Rad ambulante u tada okupiranom Tovarniku organizirao je početkom listopada dr. Vojislav Stanimirović.
Udruga dr. Ante Starčević iz Tovarnika istražujući spomenuti ratni zločin došla je do dokaza, da su svi dokumenti navedenih mrtvozornika izdani s krivotvorenim podacima i to naknadno, 7. i 10. listopada 1991. O tome mogu posvjedočiti i preživjeli mještani, koji su skupa, s tada još živim tovarničkim župnikom vlč. Ivanom Burikom, već u rujnu 1991. pokopali 34 ubijena branitelja i civila.
Pitamo sebe i cijelu hrvatsku javnost: zašto ni nakon 20. godina nije podignuta optužnica protiv bivšeg zapovjednika logora u Tovarniku (kroz koji je prošlo najmanje 300 hrvatskih branitelja i civila), Ljubomira Jorgića i njegovog zamjenika Save Ivanovića? Zašto nije podignuta optužnica protiv pukovnika Dušana Lončara, bivšeg zapovjednika 2. proleterske mehanizirane gardijske brigade JNA, koji je zapovjedno odgovoran za sve počinjne zločine u Tovarniku i Lovasu, gdje je 1991. ubijeno ukupuno 158 mještana ta dva sela.
Tovarničani nakon svega proživljenog tijekom rata i nakon njega ne vjeruju u slučajnosti! Krajnje je vrijeme da se detaljno ispita djelovanje dr. Vojislava Stanimirovića i njegove supruge u vrijeme srpske agresije na Hrvatsku što do sada nije učinjeno.
Antun Ivanković
