Vinko Vukadin: Filozofski poziv Boži Petrovu

„Handle nur nach derjenigen Maxime, durch die du zugleich wollen kannst, dass sie ein allgemeines Gesetz werde.“ – napisa Kant.

Budući ne znamo svi engleski evo i prijevoda s njemačkog:  “Djeluj samo po onom načelu po kojemu istovremeno možeš htjeti da ono postane opći zakon”

Prevedeno na seljački: ori uvijek tako da svi susjedi mogu orat ko i ti i dobit najbolje krumpire.

Biblijski imamo verziju: ne čini drugome ono što ne želiš da drugi čine tebi itd.

Mostovskim PR-om rečeno: MI djelujemo po načelu pomirbe, zajedništva, reforme itd, Nama je stalo da se teški protivnici ne ubijaju riječima nego da sjednu za jedan stol i razgovaraju. MI uvodimo nova pravila ponašanja u hrvatsku politiku. MI smo novi zakon ispravnoga!

Nama nije do fotelja nego do naroda i države, nije nam do ideologije nego do reformi.

Tako kaže Božo Petrov i Most. Zvuči moralno, načelno i srceparajuće.

Kant bi bio sretan jer bi vidio da u jednoj maloj Hrvatskoj njegove riječi djeluju konkretno. Kuš veće satisfakcije za velikog filozofa.

Slučajno sam bio nebitnim sudionikom izborne kampanje u Metkoviću i sjećam se dobro atmosfere i tadašnje pobjede Mosta nad Jambom.

Mala općina Metković je bila razderana između Jambe i novoosnovane ekipe. Razdor je išao do osobnih uništavanja nekih aktera Mosta, nešto slično što sad pokušava Milanović napravit Karamarku. Tako je bilo u Metkoviću, doživjeh iz prve ruke.

Mala zajednica, veliki razdor. Obitelji su se dijelili po Jambinim kesicama i Mostovim idejama.

Zar u takvoj zajednici nebi bilo konačno vrijeme da se sjedne za stol sa svim akterima i da se ne gleda na fotelje nego na dobrobit grada? Zaboravimo prošlost, gledajmo na budućnost!

Zar u takovj situaciji nebi bilo kantovski, kršćanski, mostovski, napraviti upravo ono što navodno Most traži od HDZ-a i SDP-a?

Sjesti s Jambom i napraviti dobro za Metković? Čak i puno lakše nego na državnoj razini jer u Metkoviću se svi poznaju i osobno, obitelji su povezane i razdor je gori za ljude nego razdor izemđu SDP-a i HDZ-a.

No, nije bilo, niti ima, riječi da se sjedne s Jambom za stol i da se napravi općinska vlada spasa, reformi itd.

Naprotiv!

Jedan od uvjeta za suradnju s HDZ-om je bio, navodno, i Jambino udaljavanje iz prvih redova koalicije. Osobna netrepeljivost i nagon za uništenjem nekih članova Nacionalnog vijeća naspram Jambe je jači od Milanovićevog naspram Karamarka.

Argument je uvijek isti: Jambo je uništio Metković? S onima koji su uništili Metković nema razgovora, a s onima koji uništavaju sve što je hrvatsko, s njima bi trebalo sjesti i raditi pod dirigentskom palicom Mosta.

Ako je garancija Mostovih uspjeha na nacionalnoj razini njihov uspjeh u Metkoviću, onda bismo i metodu na nacionalnoj razini morali primjeniti na Metković i obrnuto.

Ako Petrov ne može u Metkoviću sjesti s Jambom zašto bi mogao biti dirigent još gorim štetočinama na nacionalnoj razini?

Zašto Petrov istim žarom ne teži sjesti s Jambom za stol i učiniti uslugu Metkoviću, ako je uvjeren da bi sjedanje za stol SDP-a i HDZ-a bio spas države?

Jambo je poprilično osebujna i ponekad agresivna osoba, al razinu Milanovićeve psihičke konstrukcije ne doseže ni nakon najgorih trenutaka ludila.

Kako to da Petrov od drugih traži da sjednu s Milanovićem, i to im spočitava, a on sam ne može s Jambom?

Od kud njemu i Mostu pravo da nam serviraju još četiri godine ludila? Da ponovim Kanta.

Djeluj prema onoj maksimi koja ti omogućava da možeš htjeti da baš ta maksima postane opći zakon!

Ako Mostova maksima djelovanja na hrvatskoj razini ne može postati zakonom na metkovskoj, zašto bi ona bila rješenje za Hrvatsku?

Ako Most stvarno ima to načelo, a ne kalkulaciju, zašto nam to ne demonstriraju u Metkoviću?

Foto: