Vladimir Fuček: Pavelić je u narodu bio omiljen do kapitulacije Bugarske

U emisiji Markov trg na Z1 televiziji gostovao je Vladimir Fuček koji je bez cenzure pričao o euforiji za vrijeme stvaranja NDH, o elitnoj ustaškoj vojsci, Crnoj Legiji i Juri Franceiću

Počasni predsjednik Hrvatskog domobrana Vladimir Fuček je u vrijeme stvaranja NDH imao 13 godina, no ostala su mu živa sjećanja. Istaknuo je kako je promidžba učinila mnogo štete ideji hrvatske države, a na kraju emisije je u studiju i zapjevao domoljubne pjesme koje niste mogli čuti javno 70 godina, a koje su se pjevale u to vrijeme.

Vladimir Fuček je rastao u obitelji koja je bila aktivna u političkom životu bjelovarskog i zagrebačkog kraja. Dolazak NDH nije se ni po čemu mogao naslutiti, narod se informirao iz kino vijesti, malo je ljudi imalo radio i malo je ljudi kupovalo novine.

”U našim krajevima većinsko je stanovništvo bilo HSS-ovo, Maček je imao i svoju zaštitu, u bezvlašću, prvih dana NDH-a, oni su bili prva hrvatska policija. Samo su studenti mahom bili okrenuti Anti Paveliću.”

O ustašama se nije mnogo znalo, govorilo se o frankovcima.

“Kada je proglašena NDH zavladala je velika euforija jer je proglašena hrvatska država i zbog toga što je rat sila Osovine protiv Jugoslavije gotov, a da je bilo malo gubitaka. Protiv države su se od početka bunili četnici koji su napadali i ubijali one koji su iz vojske stare Jugoslavije htjeli otići u vojsku nove države”, rekao je Vladimir Fuček.

Prve je ustaše vidio kada su se vratili iz emigracije, na njima se vidjela veća urednost nego li na vojnicima Kraljevine Jugoslavije. Protiv njih se vršila zla promidžba komunista koja je bila vrlo agilna i agresivna.

“Najbolje se to vidi u percepciji Jure Francetića i Crne legije. Oni su, suprotno komunističkoj promidžbi, bili elitna vojska koja je nastala u istočnoj Bosni, kako bi se suprotstavila četnicima i partizanima, tada pod istom komandom, koji su maltretirali Hrvate, ugrožavali granicu, i prisilno novačila ljude”, rekao je Fuček i dodao kako su ustaše uglavnom bili elitna vojska dragovoljaca.

Za ustanke partizana nije čuo, čulo se samo za njihove terorističke akcije, primjerice, kada su minirali prugu Sisak-Zagreb kojom je vozivo vlak koji je prevozio srednjoškolce. Za partizanske ofenzive koje je Dedier nabrojao kao sedam ofenziva čuo je mnogo poslije rata.

“Čuli smo za bitku za Gospić, Bihać i Travnik. Poginuli u tzv. partizanskim ofenzivama ginuli su zbog antidržavne četničko-partizanske propagande”, rekao je Fuček.

Čuo je za logor Jasenovac, no tamo su uglavnom išli antidržavni elementi, masoni i komunisti. Vrlo mu je neugodno bilo kad su donešeni rasni zakoni, u početku su Židovi morali nositi Davidovu zvijezde, a kasnije je to ublaženo. “Nema govora da je u Jasenovcu ubijeno mnogo ljudi, to je bio radni logor”, rekao je Fuček.

Ante je Pavelić bio vrlo omiljen, no 1944. godine, nakon kapitulacije Bugarske, u narodu je počelo vladati anglofilsko raspoloženje.

Markov trg/Foto:Screenshot