U EMISIJI Markov trg gostovali su bivši glavni državni odvjetnik Željko Olujić i potpredsjednik Hrvatskog helsinškog odbora Igor Peternel. Tema je bio haaški proces protiv šestorice hrvatskih generala. Telefonom se javila Praljkova odvjetnica Nika Pinter i prijatelj Milivoja Petkovića don Miljenko Babaić, župnik u Stonu.
Odvjetnica Pinter je komentirala kadrovske promjene na sudu, na mjeto predsjednika suda imenovan je maltežanin Carmel Agius koji je u procesu Gotovina i Markač bio protiv oslobađajuće presude.
Da podsjetimo, tadašnji predsjednik vlade HR Herceg-Bosne Jadranko Prlić nepravomoćno je osuđen na 25 godina, ministar obrane Bruno Stojić na 20 godina, zapovjednici Glavnog stožera HVO-a generali Slobodan Praljak i Milivoj Petković na 20 godina, zapovjednik vojne policije HVO-a Valentin Ćorić na 16 godina, a načelnik Ureda za razmjenu zarobljenika Berislav Pušić na 10 godina zatvora.
Proglašeni su u Haagu krivima za sudjelovanje u udruženom zločinačkom pothvatu entičkog čišćenja Bošnjaka, tadašnjih Muslimana, s područja Hrvatske zajednice Herceg-Bosne.
Prema optužnici na čelu tog udruženog zločinačkog poduhvata su bili hrvatski predsjednik Franjo Tuđman, ministar obrane Gojko Šušak i general Janko Bobetko, a cilj pothvata je bio obnavljanje nekadašnje Banovine Hrvatske kako bi se ta područja BiH pripojila Hrvatskoj.
Prvostupanjsko vijeće nije prihvatilo tezu tužiteljstva da je udruženi zločinački pothvat počeo 18. studenoga 1991., kad je proglašena Hrvatska zajednica Herceg-Bosna, dan prije pada Vukovara, nego bitno kasnije, sredinom siječnja 1993., skoro godinu dana od početka rata u BiH.
U to vrijeme srpske su snage držale gotovo 70 posto BiH. Sredinom siječnja 1993. HVO izdaje ultimatum Armiji BiH da se povuče iz triju provincija koje su po tadašnjem prijedlogu Vance-Owenovog mirovnog plana trebali pripasti Hrvatima. To znači da sud nije prihvatio tezu da je hrvatsko vodstvo u Zagrebu još 1991. isplaniralo podjelu BiH, prije same srpske agresije na BiH.
Dokaz tužiteljstva za UZP je transkript sjednice VONS-a iz 1992. gdje Tuđman pokreće ofenzivu na BiH Srbe pa kaže ‘budimo spremni da ih očistimo iz Hrvatske’, tužiteljstvo to tumači da se odnosi na djelove ‘Hercegovine iz vremena Banovine Hrvatske prema čemu bi trebalo očistiti to područje od Bošnjaka.
Kako je i zašto tužiteljstvo Haag-a došlo u posjed ovih, ali i drugih dokumenata
Priča o udruženom zločinačkom poduhvatu protiv Hrvatske, dakle ono što je visilo poput damaklovog mač u slučaju Gotovina i Markač, nije završena dok se ovaj slučaj ne završi.
Ponašanje hrvatskih vlasti, opstrukcija obrane, porez na knjige, naplata fotokopija u Državnom arhivu, obavještavanje Tužiteljstva Haaga o materijalima koje je obrana kopirala, Tajništvo suda u Haagu i izvjesni Jovanović koji dolazi Praljku premjeriti imovinu i slični apsurdi.
“Od samog iniciranja postupka pred haaškim sudištem, sve je u odnosu na taj predmet bilo neobično. Prvo kriterij odabira optuženika, a onda pasivnost hrvatske javnosti i nezainteresiranost za suđenje koje traje punih 11 godina. Sve skupa dobili su 111 godina zatvora. Vrlo visoke, drakonske kazne su im izrečene, a pravda nije dala svoj pravorijek 11 godina.
Osobno sam bio involviran u taj predmet, a isključen sam jer je sudac, koji je odlučivao i koji je bio branitelj srpskih optuženika, on me isključio iz tog postupka jer sam navodno branio ljude kojima bi obrana mogla štetit”, kazao je Željko Olujić.
Pogledajmo to na jednoj humanoj razini, kako razumjeti da imaju ovakav tretman u hrvatskoj javnosti?
“Činjenica je da su dobili visoke kazne u prvom stupnju. Vrlo malo se u medijima govori o tijeku suđenja i situaciji obrane. Znam da je u tijeku žalbeni postupak. Ti ljudi jesu bili u pritvoru jako dugo, i dalje su, pa zbilja začuđuje medijska pasivnost. 
To vam je stvar šlamperaja, u Hrvatskoj se stalno nešto događa, ništa ne možemo pratiti do kraja. Pratimo istražne postupke, a poslije se to više ne prati i ostavlja se krivi dojam u javnosti. Povlačim paralelu s udbaškim suđenjem u Münchenu, koje se isto ne prati adekvatno”, rekao je Peternel.
Kako razumjeti nezainteresiranost suđenja generalima?
“Ne mogu shvatiti. Što je to zainteresiranost javnosti? Tako su površno pratili tijek postupka. Imajte u vidu činjenicu da je u pozadini to da se optuži politika Hrvatske na čelu s Tuđmanom, to je strašno samo po sebi. Činjenica je da je šestero optuženika optuženo po objektivnoj odgovornosti, koju je jako teško dokazati, a dodjeljuju se velike kazne. To se pokazalo i na suđenju Gotovini i Markaču, oni su dugo odsjedili, a svjetski tisak je svašta pisao o njima, da bi na koncu ovi odlučili ‘oprostite, mi smo pogriješili’.
Cinizam tog suda je bez premca. Primjer je sud protiv Hrvata koji je bio u teritorijalnoj obrani, kojeg sam ja branio i zatražio sam da se ubrza to, a sudac me pozvao i pitao u čemu je problem, plaćaju li mi za ovo, i kad sam rekao da da, on je pitao da zašto onda požurujem”, objasnio je Olujić.
Ako u drugom stupnju njih i oslobode, oni su već osuđeni na kaznu od 15-ak godina…
“Ako si i par mjeseci u pritvoru, to je već nenadoknadiva šteta, kamoli kad se radi o godinama. Tu je uvijek u pitanju silna nepravda. Ne znam ima li ijedan sud kvalitetno riješeno to pitanje”, kazao je Peternel.
Oni su već 11 godina u zatvoru, pa jedino ako im se donese presuda u tolikom iznosu godina, a to se već događalo, nastavio je Olujić.
“To su ljudi kojima trebaju godine da se uopće upoznaju s tim što je oslobodilački rat na ovim prostorima. Oni tome pristupaju kao da se radi o nekim plemenima koji se međusobno mlate, pa im treba vremena da uopće vide o čemu se radi”, slikovito je rekao Željko Olujić.
Zanimljivo je kako je general Praljak čvrsto branio svoje stavove…
“General Praljak je išao u jako široku obranu i to vam se može obiti o glavu. General Praljak je u stadiju kaznenog postupka preuzeo poziciju i branitelja i optuženika, po meni nije dobro da to optuženik čini, ali on je to prosudio, svojim širokim obrazovanjem, na način da je bio bolji nego dobar niz onih i sudaca koji su bili na tom sudištu. Stavljalo mu se na teret rušenje mosta u Mostaru. Ukoliko vi građanski cilj koristite u vojne svrhe, dopušteno vam je, međutim dokazano je da to nije učinjeno sa strane obrane”, smatra Olujić.
Snimka rušenja Starog mosta snimljena je sa tri kamere… šanse za snimanje takvog nečega je jedan naprema milijun, očito je da je to bilo namješteno, planirano, naređeno.
“Dokazano je da HVO to nije mogao učiniti. To je činjenica koja je svakako išla u prilog, kako generalu Praljku, tako i Hrvatskoj. Zato je i čudno da hrvatska javnost nema interes pratiti to, a radi se o nama”, kazao je Olujić.
Kolika je nebriga hrvatskih vlasti za Hrvate u Haagu posvjedočio je don Miljenko Babaić, župnik u Stonu, osobni prijatelj generala Petkovića kojemu je prijetila pljenidba stana i izbacivanje obitelji na ulicu zbog troškova suđenja.
Markov trg/Foto:Screenshot
