Iako se u Iskazu o procjeni učinaka propisa za Zakon navodi „da je potreba za uređenjem ovog pitanja nastaje zbog velikog broja osoba, poglavito onih odvedenih u neprijateljske logore i zatvore, za koje se smatra da su tijekom ratnih razaranja preživjele neki oblik seksualnog nasilja Zakon ne navodi i ne imenuje tko je to neprijatelj niti navodi gdje su područja logora i zatvora u kojima su izvršeni ratni zločini seksualnog nasilja.
Kao prvu posljedicu donošenja zakona u „Iskazu“ navodi“ promociju istine, reparaciju i garanciju neponavljanja zločina“, a upravo nazivom Zakona kao i njegovim odredbama onemogućava promociju istine jer ne navodi tko je vršio ratni zločin silovanja kao pripadnik neprijateljske vojske.
Žrtvama je, osim odštete, važno da je počinitelj zločina kažnjen, a ne da ga – kao što je to u Hrvatskoj slučaj – viđaju svakodnevno u sredini u kojoj žive.
Iz samog zakona i popratnih dokumenata vidljivo je da sredstva za reparaciju nisu osigurana, da se ovaj Zakon samo navodi kao temelj za ostvarivanje prava na novčanu reparaciju, a da će se ostvarenje tog prava osigurati u trenutku kad to bude moguće. Zakonom je definirano da su žrtve dužne poštivati rok za podnošenje zakona od dvije godine od dana stupanja na snagu Zakona što je besramno mali rok obzirom da se u protekle 23 godine, da broj procesuiranih osoba za počinjeni ratni zločin seksualnog nasilja iznimno mali i da ovaj Zakon u ovakvom obliku samo deklarativno štiti žrtvu, odnosno ne potiče žrtvu da traži svoja prava i ne daje garanciju da se ovakvi zločini neće ponavljati niti da će počinitelji biti kažnjeni što je veliki motiv žrtvama da skupe hrabrost i podnesu zahtjev.
Hrvatska stranka prava zahtjeva od Ministra branitelja da povuče na doradu ovaj Zakon, zbog niza spornih odredbi, da se definiraju počinitelji ratnog zločina seksualnog nasilja i da naslov glasi:Zakon o pravima žrtava ratnog zločina seksualnog nasilja počinjenih za vrijeme agresije Srbije na Hrvatsku u razdoblju od 05.08.1990. do 30.06.1996. na području Hrvatske i za vrijeme zatočeništva na području izvana Hrvatske i u neprijateljskim logorima i zatvorima koji su bili ustanovljeni u Srbiji i BIH.
Tražimo od Freda Matića da prestane omalovažavati hrvatske branitelje i hrvatske građane donoseći Zakone koji stigmatiziraju branitelje, omalovažavaju žrtve i građane Hrvatske kao da se rat događao nekom drugom na ne građanima Hrvatske.
