BOŽU PETROVA nacionalni mediji, uz pomoć stručnjaka za odnose s javnošću, pokušavaju prikazati vođom takozvanog trećeg puta ili alternative za razočarane birače vodećih opcija. Takvi se navodi argumentiraju činjenicama kako je Božo Petrov u Gradu Metkoviću, smijenivši s trona Stipu Gabrića Jamba, napravio revoluciju, smanjio dugove, ne vozi skupe automobile, živi u podstanarstvu, a sve što je napravio u malom Metkoviću, kako i sam Petrov tvrdi, napravio bi na nacionalnoj razini.
Dio javnosti smatra kako je to tek mit, još jedan u nizu, a posebno su se u to mogli uvjeriti gledatelji nakon nastupa Boža Petrova u ‘Nedjeljom u dva.’
Koji potezi, koje reforme, kako?!
Božo Petrov i njegovi suradnici bili su na minimalcu vrlo kratko, nakon čega su ponovno plaće povećane već u prvoj godini mandata. Gradska uprava i dalje je leglo uhljeba, s obzirom na to da se na plaće troši duplo više nego u ostalim gradovima takve veličine u Hrvatskoj. Kupljen je i novi Renault Megane kojeg Petrov koristi.
Nezaposlenost u Metkoviću je katastrofalna, iznad hrvatskog prosjeka, posebno mladih, a nova radna mjesta Božo Petrov nije stvorio, osim za neke MOST-ovce, ili za uhljebljenja aktera iz jedne Vladine agencije. Naravno, nakon što je ‘odrađen’ natječaj koji je ta agencija vodila, a na njemu pobijedili vrlo zanimljivi ljudi. No, to je druga tema.
Pozicija Karamarko, Milanović i Petrov
Ako ovakav način kupnje kuće jednog gradonačelnika i dužnosnika nekome nije čudan, možda je korisno zapitati se što bi se dogodilo Zoranu Milanoviću ili Tomislavu Karamarku da su kuću od 109 kvadrata kupili 2013. te je u imovinskoj kartici prikazali tek 2015. Što bi se Milanoviću i Karamarku dogodilo da su kuću kupili bez kredita i bez kamata, a da su u imovinskoj kartici dvije godine nakon kupnje naveli tek zaduženje od 222 tisuće kuna, s rokom otplate 20 godina s 0,0 posto kamata?
Danima bi bili na svim naslovnicama dnevnih novina. U svim dnevnicima i bili bi predmet stotine statusa na društvenim mrežama. Ali, kuću bez kredita i kamata, 2013. godine, nakon dolaska na vlast, nisu kupili ni Milanović, niti Karamarko. Kupio ju je revolucionarni Božo Petrov, gradonačelnik Metkovića i predsjednik stranke MOST.
Dobar posao je napravio Petrov, pomislit će mnogi Hrvati, posebno oni koji su do prve nekretnine došli kreditom u švicarcima ili bilo kojim drugim oblikom dužničkog ropstva. Božo Petrov takvih problema u životu nema. Novac mu je dao bivši apostolsku nuncij i nadbiskup mons. Martin Vidović, rodom iz Metkovića. Novac mu je dao s kamatom 0,0 posto, odnosno bez kamata. Da bi stvar bila još nevjerojatnija, novac mu u cijelosti treba vratiti tek kroz 20 godina, odnosno Petrov mu daje manje od tisuću kuna mjesečno za kupnju kuće kojom će riješiti stambeno pitanje svojoj obitelji, djeci i unucima.
Uskoro obnova
Istina je kako se radi o kući koja je starija i kojoj je potrebna obnova, Metkovci pričaju kako je Petrovu ponuđena rekonstrukcija u iznosu od 30 tisuća eura, a kako bi nakon obnove kuća trebala imati još više kvadrata za život. Dok se kuća ne obnovi, Božo Petrov živi u podstanarstvu i plaća najam od 1500 kuna, tako je bar javno govorio. Božo Petrov kao gradonačelnik Metkovića ima plaću neto 9422,60, a povremeno radi i druge poslove u struci.
Nešto manju plaću, oko 5772 kune ima i njegova supruga, zaposlena u Osnovnoj školi Stjepana Radića u Metkoviću, kad joj je suprug već bio stupio na gradonačelničku funkciju. Zbog ovog zaposlenja već ga je u medijima prozivao i Stipe Gabrić Jambo, a za to radno mjesto bilo je mnogo kandidata, što ne čudi, uz toliku nezaposlenost u Metkoviću.
Jednostavnom matematikom može se zaključiti kako Božo Petrov ima mogućnost obnoviti kuću makar i s kreditnim zaduženjem, s obzirom na to da prethodnih kredita i kamata nema. Metkovci također pričaju da će je obnoviti, ali nakon Parlamentarnih izbora, kako bi u kampanji i dalje mogao govoriti kako nema ni za obnovu stare kuće, koju je u medijima spomenuo tek nedavno i prijavio u imovinskoj kartici tek 2015., iako je kupoprodajni ugovor sklopljen 2013. godine. U ono vrijeme kad je gradonačelnik bio na minimalcu, a supruga mu tek čekala zaposlenje u metkovskoj osnovnoj školi.
Zašto Petrov šuti o kući?
Zbog čega Božo Petrov šuti i ne spominje svoju kuću? Je li to možda zato što zna da do nje nije došao onako kao i prosječni hrvatski građanin, svaki onaj blokirani i zaduženi, o čijim problemima bi trebao brinuti nakon što dođe do vlasti? A do vlasti će doći, i sam tako tvrdi. Zna se i s kime će koalirati, iako će on to nazvati ‘preuzimanjem odgovornosti’ za državu. Šuti li Božo Petrov o svojoj kući jer su mu pri rješenju egzistencijalnih problema pomogli ljudi iz Crkve? I što je najvažnije, ruši li ovakva poveznica Boža Petrova i kapitala vezanog uz Crkvu mit o nezavisnima?
Inače, Božo Petrov do objave teksta nije odgovorio Dubrovačkom dnevniku o tome kako je kupio kuću i zašto je nije prijavio, kao ni na niz drugih pitanja, iako mu je za to ostavljeno dovoljno vremena. Za pretpostaviti je kako će se o toj kući izjasniti nakon objave teksta, onako kako on to najbolje zna. Demagogijom.
Kuća je stara i trošna, a mediji koji se usude kritizirati njegov gotovo božanski imidž, lik i djelo su režimski te im smeta njegov politički uspjeh. Kao da nije dužnost novinara pisati o imovinskoj kartici političara koji žele voditi državu?!
Teško je vjerovati da može biti nezavisan netko tko kupuje kuću u trenutku dok je na minimalcu, netko kome je novac poklonjen bez kamata. Taj uvijek ima odgovornost prema onima koji su mu u teškom trenutku pomogli, kupiti kuću ili platiti doktorat, o čemu se već pisalo. Božo Petrov, iako nema kamate, itekako je dužan, samo je pitanje hoćemo li njegove dugove platiti svi mi.
AUTOR: Lucija Komaić/dubrovackidnevnik.rtl.hr/
