Polemiku oko Domovinskog rata, prilika oko raspada Jugoslavije i partizanskim zločinima u emisiji ‘Iza zavjese’ Tihomira Dujmovića u nedjelju ujutro nastavili su HDZ-ov Andrija Hebrang i povjesničar Tvrtko Jakovina.
Na početku emisije telefonski se javio Roman Leljak, povjesničar i istražitelj iz Slovenije. Govorio je o stratištima o kojima su podaci dostupni na stranicama Ministarstva za zaštitu okoliša u Sloveniji.
“Žao mi je da se tim brojem manipulira, Državna komisija Vlade Slovenije koju vodi dr. Joze Dežman, je od 1990. do danas upisala je oko 620 stratišta u Sloveniji, od toga je 240 stratišta u kojima su žrtve Hrvati
Svako ta stratišta dostupna su na stranici Ministarstvu za okoliš Slovenije, a svako pojediničano stratište može se otvoriti i vidjeti kad su likvidacije rađene i upisane su nacionalnosti žrtava
Ako otvorimo svih 620 stratišta, ili njih 240 na kojima se navode Hrvati vidjet ćemo broj žrtava oko 140 tisuća. Ako otvorimo Tezno kod Maribora 20.000, Žiče 10.000, rudnik Pečovnik kraj Celja 12. 000, Krakovska šuma 6.000, Huda Jama 2.000. To je već oko 40. 000 ubijenih, a imamo još 230 stratišta na kojima su ubijeni Hrvati. To je ukupno 140 tisuća ubijenih, a broj se povećava. Sad smo dovršili istraživanje u Hudoj jami i došli do podataka da ubijeno oko 5.000 ljudi, a ne tri tisuće kako smo do sada navodili.
Leljak je na objasnio navode iz knjige Pobeda Koste Nađa u kojima govori o 140 tisuća ubijenih Hrvata na području Slovenije:
U knjizi Koste Nađa Pobeda koja je tiskana 1980. u Zagrebu, na str. 144. navodi se da su tri generala partizanske vojske našla u Zagrebu, u vili gdje je nekada živio Pavelić i dogovorili da naprave obruč oko Zagreba, maribora i celja i zapriječe prelazak u Austriju. U tom obruču bilo je oko 130, 000 ljudi. Iz kasnijih dokumenata znamo da je većina zarobljena i likvidirana.
Na komenatar Dujmovića da netko ne govori istinu reagirao je Jakovina:
“Netko sigurno ne govori istinu. Slovensko forenzičar Tomaš Županac navodi neke druge brojke iz Hude Jame, a u filmu koji Leljak promovira u Hrvatskoj uz sliku Koče Popovića pokazujete generala Kostu Nađa. Kako je moguće da od tri važna generala ne znate ni jednoga identificirati?2
“Kad Jakovina ne zna odgovor navodi nevažne detalje kazo je Leljak. Na filmu je montažer krivo potpisao jednog partizanskog generala i kad sam tu grešku vidio ispravio sam ju. Nisam montirao film, nije na meni, svi znao tko su ti ljudi i to je benigan propust. Jakovina je povjesničar koji je naučen da govori neistine i zamagli ono o čemu se govori. Gospodin će morati još poraditi na znanju o povijesti, a kao Hrvat mora bi razumjeti nacionalnu povijest.
Što se tiče forenzičara s Medicinskog fakultetau Ljubljani kojega Jakovina spominje, spomenut ću da smo nedavno pokopali 794, žrtve, a prošli tjedan iskopane su još 624 žrtve. Zna li se da je šaht u Hudoj jami dubok 47 a širok sedam metara, lako se može izračunati koliko je tu bilo žrtava. Među njima ima deset posto žena i kostur jednog djeteta. Svi dosadašnji podaci koje smo objavljivali bili su posve točni.
Jakovini za informaciju taj forenzičar nije član državne Komisije, nije istraživao Hudu Jamu, a Huda jama je pod nadzorom Medicinskog instituta, a ne fakulteta, ja sam je otkrio 1989. i pratim je do danas.”
U nastavku emisije razgovaralo se o drugim aktualnim temema:
Hebrang se s osvrnuo na razdoblje kada je HDZ preuzimao vlast nakon raspada Jugoslavije.
”Zatekao sam strašan kaos u financijama, zatim sam istraživao po ekonomskim godišnjacima zašto smo zatekli takvu ekonomsku tragediju. Radnici su plaću dobivali na temelju zaduženja njihovih tvrtki kod banaka. Čak je 200.000 radnika umjesto plaće dobivalo bonove. Jugoslavija je bankrotirala 1982. jer nije mogla vraćati dugove.
Povjesničari će reći da je bila dužna samo 20 milijardi dolara, ali to je 200 milijardi dolara po sadašnjoj tržišnoj vrijednosti. Naslijedili smo inflaciju oko 200 posto godišnje. Naslijedili smo to što sam svome djetetu mogao kupiti tenisice, sljedeći mjesec ću mu moći kupiti žnirance. Jugoslavija se raspala zbog ekonomskih razloga”, rekao je Hebrang.
Jakovina je naveo podatak američke agencije prema kojem danas u Hrvatskoj u dolarima zarađujemo manje nego 1980-ih godina.
”Ako pretpostavimo da je u redu što se dogodilo s hrvatskom privredom, onda se to ne uklapa u gospodarstvo kakvo se vodilo u Hrvatskoj u zadnjih 25 godina. S druge strane, nema potrebe govoriti da je socijalistički način proizvodnje propao. Mi danas nemamo velika poduzeća, ne možemo napraviti tenk koji je Đuro Đaković izvozio u Kuvajt. Nemamo više znanja, niti inženjera. Imali smo ministarstvo nafte u Iraku, a tamo smo imali 160.000 radnika”, rekao je Jakovina.
Prema njemu nije važno jesu li se takvi poslovni potezi ostvarivali uz pomoć politike i lobiranja.
Hebrang smatra kako je povjesničar Jakovina iznio paradoksalne podatke.
”Danas ne zarađujemo manje nego u Jugoslaviji. Tada je to bila tržišna razmjena dobara, Jugoslavija se vratila u vrijeme Feničana kada su mijenjali željezo za kruh. Mi danas dobijemo posao u smislu tržišne vrijednosti”, rekao je Hebrang.
Naveo je kako je Hrvatska imala 400 milijuna dolara ratne štete posljedicom srpske agresije.
”Šteta je bila u zdravstvu, deset godina nismo imali prihod od turizma. Na tenku Đure Đaković je gubitak bio takav da se morao tražiti krediti u Americi, financijski efekt je bio katastrofalan. Broj nezaposlenih krajem 80-ih je bio veći od milijun ljudi, što nije bilo evidentirano. To je bilo razdoblje falsificiranja podataka, ako se kolega Jakovina ravna prema njima, morat će još puno toga naučiti”, odgovorio je Hebrang povjesničaru.
Oba sugovornika slažu se kako se agresorski rat na Hrvatsku, s obzirom na tadašnje okolnosti, nije mogao izbjeći.
Na pitanje je li Račanova vlada mogla spasiti i očuvati oružje, Jakovina je odgovorio kako je Hrvatska do oružja ipak na neki način poslije došla.
”Spašavanje oružja bi sigurno olakšalo situaciju. Nije bilo najsretnije izvedeno”, rekao je Jakovina.
O razgovorima Tuđmana i Miloševića
”Rat se nije mogao izbjeći, jer je srpska agresija na Hrvatsku bila planirana desetljećima prije. Političkim slijepcima otvorio je oči datum 17.8.1990. kada su prekinute ceste između sjevera i juga Hrvatske. Tada smo shvatili da slijedi teški rat. Dok smo mi nabavili oružje, JNA je razvila frontu na tisuće kilometara, do tada je poginulo već 8.000 naših civila, od čega polovina žene i djeca. Da smo sačuvali oružje, ne bi bilo toliko žrtava”, rekao je Hebrang.
Dujmović je postavio pitanje postoje li konkretne spoznaje o razgovorima Franje Tuđmana i Slobodana Miloševića u Karađorđevu.
”Što se tu razgovaralo nećemo znati dok se ne pojave transkripti koji vjerojatno postoje u Beogradu. Ne vjerujem da se tu dogovarao rat u smislu kao što neki navode”, rekao je Jakovina.
Hebrang je primijetio kako se o našem obrambenom ratu u medijima, pa i u školskim knjigama, može pročitati vrlo malo istine.
”Tuđman je bio dobar strateg. Morao se suočiti sa silom koja je puno jača i tisuću kilometara bojišnice. Njegova strategija je bila toplo-hladno; gdje smo jači borit ćemo se, gdje smo slabiji, pregovarat ćemo. To je uredilo plodom”, zaključio je Hebrang.
Foto:hrt
