ČOVJEKA su Hrvati odgojili i brinuli se o njemu, postoji snimka razgovora s njim iz 2012., a u Jaesnovcu se vodi na popisu žrtava tvrdeći da su ga Hrvati ubili kao trogodišnjaka
PIŠU: N. Banić i M. Kojić
Na mrežnome jasenovačkom popisu nalazi se Pavao Löw, rođen 1910. godine u Zagrebu, otac Alfred, prema navedenim podacima ubile su ga ustaše u jasenovcu, ali autori popisa nisu napisali godinu smrti jer je i nema u izvornim podacima.
Pavao Löw jedna je od navodnih žrtava kojima kao izvor podataka nije naveden potpuno diskreditirani fantomski komunistički popis žrtava iz 1964. godine. U ovome slučaju radi se o podatcima koje je prikupila istraživačica Melita Švob u knjizi objavljenoj u Zagrebu 2004. godine.
Međutim, na mrežnome jasenovačkom popisu se, ne slučajno, nalazi i Pavao Läw, rođen 1910. u Zagrebu, otac Alfred, prema navedenim podatcima ubijen od ustaša 1942. godine u logoru Jasenovac. U napomeni je kao izvor podataka za Pavla Läwa naveden komunistički popis iz 1964. godine. Dva Pavla, Läw i Löw, prema podacima iz dvaju različitih izvora imaju oca istoga imena, iz istoga su grada, stradali su u istome logoru na isti način, jedina je razlika u dvama različitim njemačkim preglasima.
Dakle, ista osoba upisana je dva puta i to ne zbog šlampavosti ili nepažnje jer se količina svih navedenih, a i još nenavedenih „pogrešaka“ na jasenovačkome popisu ne može objasniti samo neznanjem i nesposobnošću, već tu mora biti uključena i zloba, a sve s namjerom da se što više umnoži broj navodnih žrtava u nedostatku pravih kako bi se i dalje održavale komunističke laži.
Na suđenju Dinku Šakiću, jednome od zapovjednika logora Jasenovac, u optužnici se u iskazu svjedoka Tibora Lovrenčića spominje bijeg dvojice Židova iz logora Jasenovac u jesen 1943. godine, pri čemu je spomenuto da je jedan od bjegunaca bio nogometaš Lew.
Na mrežnoj stranici http://www.reprezentacija.rs/index.php/home/1235 nalaze se podaci o Pavlu Löwu, tj. Pavlu Levakoviću, nekadašnjem igraču nogometne reprezentacije Kraljevine Jugoslavije iz 1930-ih godina. Na toj mrežnoj stranici nalazi se dosta opširan životopis pa se tako može saznati da je prema tim podacima Pavao Löw/Pavle Levaković rođen u Zagrebu 1910. godine, a umro je 1.1.1986. u Dubrovniku.
Igrajući za HŠK Concordia iz Zagreba, osvojio je dva prvenstva tadašnje Jugoslavije, a 1933. godine tri puta je nastupio za državnu reprezentaciju. Krajem lipnja 1941. godine odveden je u logor Slano na Pagu, a zatim u Jasenovac iz kojega je pobjegao u rujnu 1943. godine. Ti podatci podudarni su u nekim detaljima s iskazom svjedoka sa suđenja Dinku Šakiću. Na istoj srpskoj mrežnoj stranici navodi se da su mu u logorima Jasenovac i Stara Gradiška stradali otac Alfred, majka Malvina i sestra Elza.
Pavao Löw je nakon Drugoga svjetskog rata promijenio ime u Pavle Levaković. Preselio se u Beograd i kratko vrijeme bio je čelnik nogometnoga kluba komunističke vojske FK Partizan. Kao major tzv. JNA, radio je u poslijeratnoj „Komisiji za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača“ pa je dobrim dijelom „zaslužan“ za članke o lažnim jasenovačkim žrtvama.
Usponi i padovi poslijeratne karijere Pavla Löwa/Pavla Levakovića vremenski su podudarni s karijerom i sudbinom Aleksandra Rankovića, jugoslavenskoga komunističkog Himmlera, pa čak i u detalju da su obojica zbog zdravstvenih razloga „preseljeni“ u Dubrovnik gdje su dočekali kraj životnoga puta.
Pavao Löw/Pavle Levaković nije bio nepoznata osoba u Kraljevini Jugoslaviji, a niti kasnije za vrijeme Titova komunističkoga režima. To znači da se za njega uz malo truda moralo znati, premda nije bio ni blizu nogometnome umijeću i ostalim ljudskim kvalitetama legendarnog Ice Hitreca, vjerojatno najboljega hrvatskog predratnog nogometaša koji je iznenada umro u 36. godini života poratne 1946. godine u Zagrebu, u vrijeme crvenih levijatana, kada su stotine tisuća Hrvata iznenada umirale, a drugi mijenjali kapute, stanove, imena i povijest.
Na temelju iznesenoga vidljivo je da djelatnici Javne ustanove Spomen-područje Jasenovac (JUSP) velikim dijelom i u nedostatku stvarnih žrtava na popis slijepo stavljaju koga god stignu. Izgleda da im je već sama činjenica da je netko bio u Jasenovcu dovoljna da odmah zaključe kako je ondje i ubijen.
Slučaj Pavla Läwa/Löwa/Levakovića i, kako god da se još zvao, vrlo je znakovit jer je kao poslijeratni major i čovjek od velikoga povjerenja vrha obavještajnoga miljea komunističkoga režima i sam sudjelovao u izradi popisa žrtava Drugoga svjetskog rata, a njegovo se ime dva puta nalazi na tom popisu. To nije slučajno i možemo zamisliti da je možda iskoristio promjenu imena da vlastito odbačeno ime stavi na popis jasenovačkih žrtava.
Druga pojava njegova imena na jasenovačkome popisu jednim dijelom je vezana uz „sposobnosti“ istraživačice Melite Švob. Jasenovački popis mora se temeljiti na znanstvenim načelima pomoću kojih se anuliraju nesposobnost, neznanje i unutarnji demoni istraživača, a to je posao autora popisa. Je li sve ovo opet dokaz krajnje nesposobnosti autora popisa? Što god da jest, samo dodatno pokazuje krajnju nevjerodostojnost cijeloga jasenovačkog popisa.
Kao što se može i očekivati, prema srpskim izvorima svi članovi uže obitelji Pavla Löwa alias Pavla Levakovića stradali su u Jasenovcu ili Staroj Gradiški, ali za sada se njihova imena ne nalaze na mrežnome jasenovačkom popisu. Podatci su očito još uvijek nedovoljno uvjerljivi čak i za jasenovačke kustose – treba dati vremena da sazriju ili podatci ili vrijeme. Prema podacima u digitalnome arhivu Yad Vashema, iz srpskoga pamfleta „Spisak žrtava rata“, Alfred Löw rođen je 1874. godine u Zagrebu, otac Benko, stradao je 1942. godine u logoru, ali ne piše u kojemu.
Majka Pavla Löwa Malvina prema tim je podacima rođena 1907. godine, a stradala je 1942. godine u Đakovu. Taj podatak dijelom potvrđuje popis žrtava iz Đakova na kojemu se nalazi Malvina Löw-Hartman, ali rođena 1878. godine što je primjerenije s obzirom na godinu rođenja muža Alfreda. Koliko su pouzdani podatci iz srpskoga „Spiska“, tj. iz komunističkog popisa iz 1964. godine, vidi se iz podatka da je kći Elza Löw rođena 1906. godine pa ispada da je godinu dana starija od svoje majke.
Prema podatcima iz „Spiska“ i Elza Löw je stradala u Đakovu 1942. godine, ali njezino se ime ne nalazi na popisu žrtava logora Đakovo dostupnome u elektroničkom obliku na adresi http://elmundosefarad.wikidot.com/spisak-zrtava-fasistickog-terora-logora-dakovo. Iz navedenih podataka vidi se da je sudbina ostalih članova obitelji Pavla Löwa potpuno nepoznata, uz izuzetak majke Malvine, ali kod nje su kontradiktorni identifikacijski podatci.
JASENOVAČKI DVOJČEKI i TROJČEKI
Ako se ime jednoga od kreatora inicijalnoga popisa jasenovačkih žrtava nalazi dva puta na jasenovačkome popisu, premda je umro prirodnom smrću preko 30 godina od završetka Drugog svjetskog rata, a podatci o njegovoj užoj obitelji su nepouzdani, dvojbeni i kontradiktorni, onda se postavlja pitanje koliko mogu biti vjerodostojni podatci o ostalim žrtvama s jasenovačkoga popisa.
Već je prije u više navrata spomenuto da u mrežnome jasenovačkom popisu postoje mnogi umnogostručeni potpuno jednaki zapisi gdje je svaki podatak uključujući i napomenu jednak. Primjerice, dva puta se navodi Rajko Stanković, sin Bože, rođen u Hrgama 1914. godine s potpuno istom sudbinom i napomenom. Kod „obojice“ Rajka Stankovića u napomenama piše da je nepoznato mjesto stradanja, a s obzirom na to da je selo Hrge nedaleko od poznatoga četničkog uporišta Vozuće spominjanoga u nekim prethodim člancima u sličnome kontekstu, izgledno je da se radi o još jednom četnikopartizanu zalutalome na jasenovački popis.
U nekim slučajevima svi su podaci isti, ali je napomena drukčija. Tako se Arona Funka, sina Marka, rođenoga u Iloku 1931. godine navodi dva puta i to svaki put s drukčijim izvorom – u jednom od njih opet se radi o Meliti Švob. Što se tiče Melite Švob, na mrežnome jasenovačkom su popisu na temelju njezinih podataka umnožene i cijele obitelji. Podatci istraživanja Melite Švob u slučaju obitelji Funk, pa i Krishaber koja ovdje nije posebno izdvojena, nemaju potvrdu relevantnih izvora koji nisu povezani s jugokomunističkim i srpskim uradcima.
Sličan je slučaj i s obitelji Mayschloss odnosno Neuschloss iz Iloka – Gabriel, Joakim, Johana, Lea i Marijana – nalaze se dva puta u mrežnom jasenovačkom popisu sa svim podacima jednakima uz razliku u prezimenu. Međutim, u napomenama danima za njihove zapise s prezimenom Neuschloss spominje se da je alternativni oblik Majšlos. Ne umnažaju se znači samo pojedine osobe, nego i cijele obitelji. Zapanjujuća je razina bezobrazluka pri manipulaciji podacima pa ne bi začudilo ni da je napisano Mayerling.
To, naravno, nije jedini slučaj takvog umnažanja, takvih primjera ima još vrlo mnogo. Ako se tako gleda podudaranje u imenu, očevu imenu, godini i mjestu rođenja, ali uz postojanje manje razlike u prezimenu, u mrežnome jasenovačkom popisu postoje ovi duplikati:
Zdenko Bichler i Zdenko Büchler, Milica Dragojević i Milica Dragojlović, Samuel Hochberg i Samuel Kochberg, Zvonko Hiochsinger i Zvonko Hochsinger, Milenka Čaklija i Milenka Čekrlija, Miladin Kokić i Miladin Rokić, Petra Đuričić i Petra Đurić, Jovanka Dekić i Jovanka Đekić, Vladimir Kičera i Vladimir Kučera, Josip Sachs i Josip Sacks, Estera Sibler i Estera Silber, Milan Cessler i Milan Sessler, Mile Teodorović i Mile Todorović, Franjo Lictenstein i Franjo Lichtenstein, Mara Vrabac i Mara Vrebac.
Svi ovi dvojčeki ili blizanci kao da su iz laboratorija nekoga šumskog doktora Mengelea. Osim dvojčeka, na jasenovačkome popisu se mogu naći i trojčeki, primjerice Hugo Flesch, Hugo Ilesch i Hugo Plesch. Kod njih čak i u napomenama piše da je Plesch u stvari Ilesch, a Ilesch je Flesch. Samo treba znati i htjeti čitati.
U velikome broju ovih slučajeva kao izvori podataka navedeni su već čuvena Melita Švob i komunistički projekt Dotršćina s početka 80-ih s podatcima o „ubijenim žrtvama fašističkog terora i antifašistima grada Zagreba“. To sve govori o njihovoj pouzdanosti.
Još jedan primjer trojki su Avdo Odobaka, Avdo Ondabaka i Avdo Ondobaka. Kod Avde Ondobake treba napomenuti da je on prema podacima iz jasenovačkoga popisa iz Fazlagića Kule, a s obzirom na povijest te hrvatske kule u istočnoj Hercegovini veća je vjerojatnost dobiti na lutriji nego da je netko iz toga mjesta bio logoraš u Jasenovcu. Opet treba naglasiti: umnoženih osoba s potpuno istim podacima ima mnogo više i kad bi se samo njih uklonilo, jasenovački bi se popis već značajno smanjio.
Ponekad je u prvi mah teško uočiti sve te sitne razlike, ali to je dio udbaških postulata: sve gotovo potpuno slično, a ipak malo različito.
PRIČA O STOJANU LAŽOKRAKU
Pavao Löw je, znači, još jedan primjer poznate osobe za koju se pouzdano zna da je umrla nakon rata. Može li se, osim ovakvih osoba, poznatim smatrati i nekoga čiji je razgovor snimljen i javno dostupan na internetu?
Primjerice, na adresi https://www.youtube.com/watch?v=S5lRwT63as0 dostupan je razgovor iz 2012. godine sa Stojanom Ražokrakom rođenim 1939. godine u selu Jablancu na Savi između Jasenovca i Stare Gradiške. Vjerovali ili ne, na mrežnome se jasenovačkom popisu također nalaze podatci za jednoga Stojana Ražokraka rođenog 1939. godine u Jablancu i navodno ubijenoga od ustaša u Staroj Gradiški 1942. godine.
U napomenama se čak spominje da je nestao, no ipak ga se navodi kao žrtvu. U spomenutome se razgovoru može čuti i kako to da je nestao – naime, nakon rata ga je kao pretpostavljeno siroče udomila hrvatska obitelj i on je odrastao u Zagrebu. Obitelj mu nije krila da je posvojen te je nakon mnogo godina uspio pronaći svoju biološku majku.
Dakle Hrvati su ga odgojili i brinuli se o njemu, a djelatnici JUSP-a suprotno tome navode da su ga Hrvati ubili i to kao trogodišnjaka. Koliko pokvaren, podmukao i pun mržnje mora biti netko tko tako laže i izokreće dobra djela izmišljajući zla? Nema dijela jasenovačkoga popisa do kojega ne dopiru kraci laži.
Na kanalu gdje je dostupan razgovor sa Stojanom Ražokrakom nalaze se i razgovori s mnogim drugim osobama koji mogu dati dodatne podatke o nekim nepravilnostima na mrežnome jasenovačkom popisu.
Danica Praštalo, djevojački Budimir, rođena je 1933. godine u selu Aginci kod Bosanske Dubice. U jasenovačkome popisu nalazi se Danica Praštalo iz Donje Dragotine kod Prijedora, otac Pero, rođena navodno 1908.*, koincidentno baš iste godine kao i majka Danice Praštalo rođ. Budimir, u napomenama jasenovačkoga popisa navodi se i 1910. kao godina rođenja, a i godina smrti je problematična jer se uz nepouzdano određenu 1944. navodi i 1942.
Prema vlastitome kazivanju, otac Danice Praštalo je Miloš Budimir. Jedan Miloš Budimir nalazi se na jasenovačkome popisu, rođen 1892. u selu Aginci kod Bosanske Dubice i prema tim podacima mogao bi odgovarati ocu Danice Praštalo, jedini problem je da se prema najstarijim podacima iz 1964. zove Mićo.
Majka Anđa rodom iz sela Vlaškovci navodno je bila deportirana u Njemačku i preživjela je rat, ali jedna Anđa Budimir rođena 1892. iste godine kao i Miloš Budimir, bez navedenoga imena oca iz Gornje Slabinje kod Bosanske Kostajnice, znači iz mjesta nedaleko Bosanske Dubice, navodno je stradala 1942. godine u Jasenovcu, a zanimljivo je da piše kako je Srbin, znači muško, pa to stvara sumnju da su podatci preuzeti od nekoga drugog i modificirani.
U svojim iskazima Danica Praštalo rođena 1933. godine spominje da se njezinoj najmlađoj sestri Ljubici, rođenoj 1940. godine, nakon Drugoga svjetskog rata izgubio svaki trag, međutim jedna Ljuba Budimir nalazi se na jasenovačkome popisu, ime oca nije navedeno, rodom je iz sela Veliko Dvorište kod Bosanske Dubice, rođena je 1921. godine.
Izvor podataka već je nekoliko puta u prethodnim člancima po neuvjerljivosti i krivim podacima spominjanja monografija bosanskodubičkoga kraja. Po godinama i lokaciji, ova Ljuba Budimir ne odgovara, ali u brojnim drugim slučajevima to nije bio problem da se živi ili stradali negdje drugdje s dijelom modificiranim podatcima nađu na jasenovačkome popisu. Danica Praštalo spominje i svoju polusestru Persu rođenu 1924. koja je preživjela rat i u doba izjave živjela je u selu Lebane kod Leskovca u južnoj Srbiji.
Na jasenovačkome je popisu Persa Budimir iz sela Aginci kod Bosanske Dubice, rođena 1919. ili prema napomenama 1914. godine, stradala 1942. godine u Jasenovcu ili Staroj Gradiški, a prema napomenama, ime oca je možda Marko. Mnogo je nepouzdanih i kontradiktornih podataka uobičajenih pokazatelja manipulacije podacima, ali ostaje činjenica da su obje istoga imena i iz istoga malog sela.
Danica Praštalo spominje i brata Milorada rođenog 1934. godine, a na jasenovačkome se popisu nalazi Milorad Mećava rođen 1934. godine kao i brat Danice Praštalo, rodom iz sela Vlaškovci kao i njezina majka, ime oca navedenoga na jasenovačkom je popisu Nikola i to je uz prezime jedini podatak po kojemu se razlikuje od brata Danice Praštalo, a takva sitnica do sada nije bila problem tvorcima jasenovačkih popisa.
Korištenjem javno dostupnih podataka, u ovome članku pronađena je nova poznata osoba koja se istodobno navodi kao lažna žrtva Jasenovca, a i sama je sudjelovala u stvaranju popisa. Nadalje, spomenut je jedan video snimljen 2012. godine u kojemu o svojemu ratnom djetinjstvu govori čovjek kojega su Hrvati nakon Drugog svjetskog rata othranili, ali JUSP ipak navodi da su ga ubili kao trogodišnjaka.
Treba reći da na usluzi YouTube ima još sličnih svjedočenja u kojima govore navodne žrtve Jasenovca. Koji god način umjetnoga i lažnoga povećanja navodnih žrtava nekome padne na pamet, velika je vjerojatnost da je taj način već primijenjen na jasenovačkome popisu: kopiranje žrtava drugih logora, popisivanje preživjelih osoba, umnažanje istih osoba bez ikakve promjene ili s minimalnim promjenama, izmišljanje osoba, itd.
Jasenovački je popis toliko napunjen lažima da ih se može naći na zaista previše mjesta: pregledom elektroničkih enciklopedija, leksikona, tražilica grobova, židovskih dokumenata, komunističkih knjiga, srpskih mrežnih stranica, novinskih napisa, znanstvenih radova, računanjem jednostavnih statistika, zdravim razumom. Tih je laži toliko mnogo da gotovo pa iskaču same od sebe kamo god da se malo bolje zaviri.
Zašto kustosi u Jasenovcu toleriraju očite laži?
Postavlja se pitanje zašto održavatelji mrežnoga jasenovačkog popisa ne reagiraju, zašto ne isprave pogrješke i ne maknu lažne žrtve s popisa? Barem su tri moguća odgovora: nesposobni su, oportunisti su ili su neprijateljski nastrojeni prema istini, odnosno podržavaju laž. Što se tiče nesposobnosti, toga ima svugdje pa se ne treba čuditi ako je to slučaj i s JUSP-om.
Oportunisti možda čak i uviđaju da je cijeli popis jedna masovna prijevara, ali se boje svrstati na stranu istine i djelovati jer bi tako mogli ugrozili svoje radno mjesto. Oni koji s druge strane aktivno i svjesno podržavaju laž, daleko su opasniji i nakon što istina na kraju neminovno prevlada i postane opće poznata, takvi će ispasti najgorima od triju navedenih skupina.
U međuvremenu se za daljnju objavu već spremaju imena novih lažnih žrtava koja će samo još dalje prokazivati masovnu prijevaru mrežnoga jasenovačkog popisa i njegovih održavatelja.
Foto:screenshotYoutube
