Tomislav Nikolić, predsjednik Srbije, poklonom „ужбениka“, koji se tako u normalnim okolnostima ni ne može zvati poklonom samo nastavlja ekspanzionističku politiku Ilije Garašinina.
Naime, Srbija, ili dobar dio srpskog etničkog korpusa, daje do znanja svima da se ne miri činjenicom gubitka onoga što su balkanskim ratovima, pa kasnije izazivanjem Prvog svjetskog rata i u poraću Drugog svjetskog rata, zaradili.
Zaradili su teritorij koji nikad prije nije bio njihov. Na tom teritoriju zatekli su kulturu kojoj nisu dorasli i vjerojatno još dugo vremena neće. Uz pomoć sadašnje garniture na vlasti u Republici Hrvatskoj, a koju su izabrali “hrvatski građani” trenutno pokušavaju ono što ni Miloševiću nije uspjelo; asimilirati hrvatski etnički dio stanovništva u Bačkoj i Srijemu.
Tzv. SAP Vojvodina, ukinuta 1989. godine bila je multietnički prostor bez obzira na sve što se nepovoljno po građane nesrpske nacionalnosti te iste SAP Vojvodine događalo od 1919. pa na ovamo.
Tvrdimo i ostajemo pri stavu da tzv. srpska manjina u Republici Hrvatskoj ne bi smjela imati nikako veća prava od Hrvata u Bačkoj, Srijemu, Banatu, pa ni u Boki kotorskoj, ma šta ko mislio o tome. I smatramo da ista ne bi smjela imati nikakvi privilegirani položaj pri izboru zastupnika u Hrvatski državni sabor, ni u županijske skupštine.
Zakođer smo mišljenja da će novoizabrani predsjednik Republike Hrvatske promptno reagirati i odmah nakon izbora, suočen s velikim problemom asimilacije Hrvata izvan granica Republike Hrvatske, svim onim državama u kojima Hrvati žive i čine udio u stanovništvu na određenom teritoriju, uputiti prijedlog za rješavanje tog problema, koji poprima skandalozne razmjere.
Hrvatska stranka prava je prije 10 mjeseci uputila „Proglas Hrvatima Vojvodine“ gdje smo od hrvatskih vlasti tražili da se pokrenu mehanizmi na bazi reciprociteta po načelu “koliko prava određenoj nacionalnoj manjini u Hrvatskoj, ista razina prava za Hrvate u njihovoj matičnoj zemlji”.
Također, tražili smo da se upozore nositelji vlasti u Srbiji da prestanu s “određivanjem” nacionalnog identiteta Hrvata u Vovodini i njihovom podjelom na Hrvate, “Šokce” ili “Bunjevce”.
Zadnja situacija s Nikolićevim „ужбеницима“ samo je pokazatelj da smo bili u pravu kada smo upozorili na procese koji se ovih dana događaju i koji su s hrvatske strane konačno „doživljeni“. Razočarani smo mlakošću reakcije od strane predsjednika RH i ministarstva vanjskih poslova, mada smo uvjereni da reakcije ne bi ni bilo da predsjednik Republike nije već u kampanji za predsjedničke izbore.
