Dok djeca žrtava s kućnog „Boja 55“ u Kusonjama u potrazi za poslom i boljim životom odlaze u zemlje zapadne Europe u Hrvatske šume, protivno zakonu, primaju se djeca osoba odgovornih za taj i slične zločine.
Zanimljivost nedavnog natječaja za 79 radnih mjesta revirnika (šumara) provedenog u Hrvatskim šumama je u tomu da je da je sa svih 220 kandidata koji su se natjecali za ta radna mjesta Predsjednik uprave Hrvatskih šuma Ivan Pavelić osobno obavio razgovor, što se bodovalo kao usmeni ispit za prijam na posao.
Sad zamislite koliko je trebalo vremena razgovarati s 220 ljudi da bi se o nekome formiralo bilo pozitivno bilo negativno mišljenje i donio vrijednosni sud o njegovim kvalitetama za radno mjesto za koje se natječe.
Dodatna zanimljivost je da je razgovor s Predsjednikom uprave Hrvatskih šuma donosio najviše bodova u sustavu bodovanja po javnom natječaju. Moglo se osvojiti do 50 bodova.
A da natječaj nije do kraja bio transparentan i kako je to izgledalo najbolje svjedoči ispovijest jednog od kandidata koji se prijavio na natječaj:
„Kod dolaska kandidata nije izvršena identifikacija na osnovu dokumenta. Pismeni se sastojao od dva pitanja esejističkog tipa s tim da kandidati nisu znali iz kojeg će područja biti ispitani. Imali su deset minuta da se snađu. Na papiru na kojem su napisali odgovor nije bilo njihovog imena ni prezimena niti bilo kakve šifre s kojom bi se povezao njihov identitet. Usmeni dio testiranja preuzeo je sam predsjednik Uprave Hrvatskih šuma. Kolega predsjednik Pavelić me nije pitao ništa iz struke, kaže kolega mi nemamo što razgovarati o struci. Pozdravili smo se i to je bio usmeni.“
Naravno taj kandidat je na usmenom dobio 0 (nula) bodova, a sukladno tomu takve su mu bile i šanse da dobije posao za koji je po svim raspoloživim podatcima dostatno kvalificiran.
Iz ovoga primjera, kao i iz činjenice da je prvi puta u povijesti predsjednik uprave jedne velike državne firme sam provodi razgovor za posao s velikom brojem kandidata, otvara vrata špekulacima o namještenom natječaju s ciljem pogodovanja određenim kandidatima.
Što bi se dogodilo da se imajući u vidu stanje u Hrvatskoj na natječaj prijavilo 2000 kandidata, bi li i tada ravnatelj Hrvatskih šuma sa svima obavio razgovor?
Nadalje svima je poznat slučaj „Kusonje“ o čemu je snimljen i vrlo gledani film „Broj 55“. Priča o stradanju skupine hrvatskih branitelja koje su bestijalno poubijali pripadnici JNA i domaćih četnika.
Kakve veze ima natječaj Hrvatskih šuma s Kusonjama? Ima i te kakve!
Dok djeca žrtava s kućnog „Boja 55“ u Kusonjama u potrazi za poslom i boljim životom odlaze u zemlje zapadne Europe na ovom natječaju se primaju djeca osoba odgovornih za ovaj i slične strahovite zločine.
I to osoba pravomoćno osuđenih koje se nalaze na izdržavanju zatvorske kazne u Lepoglavi.
Na ovom primjeru pokazuje se svo nepoštivanje odredbi Zakona o pravima hrvatskih branitelja i sva apsurdnost države Hrvatske. Djeca poginulih hrvatskih branitelja idu ponovno u svijet, a „njihova mjesta“ u državnoj službi popunjavaju djeca ubojica njihovih očeva.
Hrvatska moja, sramiš li se!?
Veselko Krnjić/Foto: Arhiv MP
