MINISTAR obrane Damir Krstičević je prilično osamljen u MORH-ovom sustavu koji na sve načine i dalje prikriva i pravda ukrajinsko-češki fijasko s našim MiGovima.
PIŠE: Marko Marković
Posjeta ukrajinskog ministra obrane Stepana Poltoraka svome hrvatskom kolegi Damiru Krstičeviću pokazala je da, pored prijateljskog odnosa Hrvatske i Ukrajine, veliki potencijal leži i u gospodarskoj te ponjaprije u vojno-tehničkoj suradnji.
Brojni su hrvatski proizvodi za opremanje vojnika i policajaca već itekako poznati i etablirani na svjetskom tržištu, a ministar Poltorak izrazio je zadovoljstvo te kao prvi korak realizirao narudžbu vojne pamučne odjeće iz domaće tvrtke „Galeb“.
Kao prepreku koja stoji između dviju država za građenje i proširenje vojno-tehničke suradnje, potpredsjednik Vlade i ministar obrane Damir Krstičević jasno je označio aferu MiGovi koja u Hrvatskoj ne jenjava praktički od potpisivanja ugovora o remontu i dokupu aviona MiG-21 u srpnju 2013. godine.
Javno je pritom priznao da HRZ-ova borbena eskadrila danas raspolaže s tek tri poluispravna MiG-21!
Ministar Poltorak je obećao da će ovom problemu dati prirotet u rješavanju na najvišoj političkoj razini u svojoj zemlji, što je za svaku pohvalu i pobuđuje nadu da će „afera MiGovi“, poznatija i kao veleizdaja po kvalifikaciji predsjednice i vrhovne zapovjednice OSRH, Kolinde Grabar Kitarović.
Unatoč „ludilu“ koje ne jenjava u utrci za izbor budućeg borbenog aviona HRZ-a, ministar Krstičević jasno je i javno detektirao nukleus problema eskadrile borbenih aviona koji već duže vremena najveći sigurnosni problem u cijelim OSRH.
Pohvalno je Krstičevićevo držanje, briga za eksadrilu i živote pilota i odlučna zamolba svom ukrajinskom kolegi da poradi na rješavanju ovog ozbiljnog sigurnosnog problema!
Ovo je i dobra prilika da su ukratko podsjetimo činjenica i aktera najveće afere u povijesti OSRH. Već nakon potpisivanja ugovora MORH-a s državnom ukrajinskom tvrtkom „Ukrspeceksport“ u srpnju 2013., koju je MORH-ov tzv. ukrajinski lobi intenzivno gurao, javljaju se uhićenje potpisnika ugovora s ukrajinske strane Dimitrija Peregudova, kašnjenja u izvođenju radova, detekcija nekompetentnosti remontnog zavoda u Odesi, prijetnje, razne tehničke improvizacije koje su Ukrajinci primjenjivali na našim MiG-ovima, lažan status i porijeklo dokupljenih MiGova, krivotvorena dokumentacija itd.
Krajem iste godine u Hrvatsku se trebao vratiti prvi remontirani MiG-21, a isto se nastojalo tempirati s obilježavanjem Dana HRZ i PZO 12. prosinca 2013. To se naravno nije dogodilo i kašnjenje dolaska prvog aviona prolongiralo se do polovine sljedeće godine.
U isto vrijeme tadašnji ministar obrane Ante Kotromanović sastaje se u Odesi s ukrajinskim ministrom obrane Pavlom Lebedevim koji mu izjavljuje kako on osobno nadzire remont i vodi brigu o kvaliteti ugovorenih radova. Kako je to ispalo na kraju, ministar Lebedev ili nije znao svoj posao ili je to bila tek obećavajuća protokolarna izjava ili pak oboje u kombinaciji.
Nakon isporuke prvog MiG-a u rastavljenom stanju u prikolici kamiona sa slovenskom ceradom, već je pobudilo sumnje te ubrzo i postalo jasno da „remont“ uopće nije napravljen, a MORH-ov „stručni tim“ činio je sve da takvo stanje prekrije. Danas je u cijelosti jasno, pod utjecaj Ukrajinaca pao je i probni pilot brigadir Ivan Selak, koji je gradio svoj imidž vrhunskog i nezamjenjivog pilota MiGa-21, ali se isto tako srozao na „aferi MiGovi“ u kojoj je imao ulogu obrane ukrajinskog remonta pod svaku cijenu.
U istom postupku nije se štedio pa čak kada je i sam bio životno ugrožen prilikom neobjašnjivog otkaza motora u letu i niza drugih tehničkih kvarova, kada je pokušao naciju uvjeriti kako je to zapravo „normalno“. Na ovakve i slične komentare danas u Hrvatskoj više nitko ne nasjeda. Otišao je s gorčinom u mirovinu, ne dobivši čin generala, koji mu je bio obećao intimni prijatelj, tadašnji načelnik glavnog stožera general zbora Drago Lovrić.
Hrvatski „stručnjaci“ su zajedno s Ukrajincima uspjeli uništiti neuništivi i vječiti MiG-21. Pogodovanje MORH-a Ukrajincima za posljedicu je imalo i nabavu nepotrebnih i neispravnih rezervnih dijelova u vrtoglavoj vrijednosti, a isti i danas ničemu ne služe. Također, modernizacija navigacijskom i komunikacijskom opremom povjerena je sumnjivoj češkoj firmi ČLS koja se poigrala s elektroničkom opremom na hrvatskim MiGovima te napravila neviđen fijasko te na tome zaradila lijepe novce.
Kada su konačno stigli svi „remontirani“ MiG-ovi, s njima su u jamstvenom roku na Plesu boravili i ukrajinski tehničari. Njihov boravak bit će upamćen po neprofesionalnom i oholom odnosu prema svojim hrvatskim kolegama u čijem društvu su se osjećali superiorno te čije komentare na kvalitetu tehnike nisu shvaćali ozbiljno.
Kako bi donekle nastojao popraviti tu atmosferu, zastupnik „Ukrspetseksporta“ u Hrvatskoj, tvrtka „Aeropartner“ te njezin direktor Ivica Josipović osjetili bi se odgovornim pa bi povremeno znali organizirati zajedničke gablece, počastivši sudionike pečenim odojkom. Ovakva ili slične prizemne intervencije nisu rezultirale boljim tehničkim stanjem MiG-ova te su nakon odlaska ukrajinskih tehničara i naplate penala MORH-a prema Ukrajini, MiG-ovi ostali u još gorem stanju s tendencijom daljnjih kvarova i otkaza, što su najbolje osjetili naši piloti, suočivši se s kvarovima o kakvima su do tada mislili da postoje samo u noćnim morama.
U cijelom tom periodu svi akteri u HRZ-u uporno ponavljaju da je s avionima sve u redu, kako su kvarovi uobičajeni, normalni itd.
U međuvremenu je otkriveno kako su dokupljeni avioni, tzv. Jemenci, sastavljeni od dijelova otpisanih bugarskih i alžirskih 21-ica te da imaju prekucane serijske brojeve, što je neviđeni presedan! Za cijeli predmet zainteresirao se i Interpol koji je počeo istraživati kako je došlo i tko je sve akter u hrvatskoj aferi nad aferama.
U 2016. godini Vojna policija i DORH odlučili su se pozabaviti tim predmetom te na vidjelo počinju izlaziti činjenice do tada vrlo vješto prikrivane. Danas je cijeli predmet na Županijskom sudu u Zagrebu gdje je kao glavni akter ove afere umirovljeni bojnik Josip Čović, a s njim i Ivica Josipović iz „Aeropartnera“.
Da je izbor Ukrajinaca za remont najbolji isticao je i pomoćnik ministra Kotromanovića za materijalne resurse, Viktor Koprivnjak, jedan od „najproslavljenijih“ zapovjednika HRZ-a. Taj HNS-ovac u svom mandatu zbrinuo je i svoju kćer Anitu na čelo Agencije za istraživanje nesreća u zračnom, pomorskom i željezničkom prometu.
Njegovi „ljudi“ u sustavu MORH-a su svakako brigadni general Darko Pintarić načelnik Sektora za naoružanje koji je promoviran u generalski čin na sam dan pada MiG-21 u blizini Plesa 2014. godine!
Kada je zagustilo, ovaj general odlazi u Italiju, u ogranak NATO-vog logističkog zapovjedništva u Napulju.
Stručnjak za sigurnost dr. Vlatko Cvrtila također je osjetio potrebu ići u medije i pojasniti zašto su Ukrajinci baš najbolje rješenje za naše MiG-ove, iako o ovoj problematici pojma nema. Sličan stav je zagovarao i Igor Tabak s portala „Obris“, a nenadmašan ali i dosljedan borac do kraja za ukrajinske interese pokazao se portal „Defender“ i čiji je prikriveni vlasnik zaposlenik Agencije za civilno zrakoplovstvo.
Najodgovorniji iz HRZ-a vješto su prikrili pravo stanje stvari u nadi da vrijeme liječi sve probleme, što je apsolutno netočno kada je MiG-21 u pitanju.
Da vojni sigurnosno-obavještajni sustav ne funkcionira, dokazuje i inertnost i kardinalni propusti VSOA-e na tom projektu. Razmijenilo se podosta časnika-tajnih agenata na ovom projektu. Kada je uvidio složenost problematike, određeni pukovnik VSOA-e vrući krumpir je proslijedio neiskusnom i nekompetentnom kolegi.
Nadamo se kako će ministar Krstičević uskoro osjetiti pozitivne pomake u rješavanju ove afere s kolegom Poltorakom te kako više neće biti otvorenih pitanja na relaciji dviju prijateljski nastrojenih država.
Ovo je jako bitno jer Krstičević je prilično osamljen u MORH-ovom sustavu koji na sve načine i dalje prikriva i pravda ukrajinsko-češki fijasko s našim MiGovima.
Foto:morh.hr
