Jedna od bolnijih točaka karijere, ali i predsjedničke kampanje Miroslava Škore je činjenica da nije sudjelovao u Domovinskom ratu i da, kolokvijalno rečeno, ima status pobjegulje.
Za Škoru se često navodi i da je ratni dezerter, da je u vrijeme agresije na Hrvatsku i rodni mu Osijek pobjegao u SAD i vratio se kad je agresija zaustavljena, Hrvatska obranjena, a kasnije i oslobođena. Škoro uzvraća da je Hrvatsku branio tamburicom.
Kaže da “nije za nositi pušku”, da nije bio za rov, a protivnici mu uzvraćaju da je u JNA imao čin desetar, da je bio vičan ratovanju, a u vrijeme agresije imao je 29 godina (rođen je 1962. u Osijeku).
Formalno pravno Škoro nije ratni dezerter jer ni jedno državno tijelo, sud ili ustanova nisu to definirali. Dezerter je pravni i vojnički termin i po tome je Škoro pravno čist. Iako se nije odazvao na Tuđmanov poziv za obranu Domovine.
No, za Škoru se otvoreno i bez imao dvojbe i bez uvijanja može reći da je pobjegulja, što je ljudska i moralna kategorija mnogo teža od one – ratni dezerter.
U pravu je Ivan Anušić, voditelj izbornog stožera Kolinde Grabar Kitarović, kad govorio o ratnom putu Miroslav Škore jer je jedno od težišta Škorine kampanje Domovinski rat, briga za branitelje, nacionala sigurnost, vojska na granici, ‘povratak Hrvatske narodu’ i slični sadržaji.
Ne samo da ga je legitimno i poželjeno, nego je obaveza pitati ga gdje si bio kad se Hrvatska stvarala, kad su te zemlja i narod najviše trebali.
I ne slažem se s onima koji ponavljaju kako nije važno gdje si bio 1991. godine. Te godine morao si negdje biti i imati jasan stav.
“Ja sam 1989. godine ženidbom završio u SAD-u. U Americi sam bio više puta i prije tog vremena jer sam se bavio glazbom, i na jednom od tih putovanja upoznao sam svoju sadašnju suprugu s kojom sam u braku trideset godina. Mi smo se oženili i ja sam smatrao, s obzirom da je moj pokojni otac mene učio neke stvari, kao i moj djed, da nekakvu svoju budućnost ne mogu tražiti u toj Jugoslaviji. Meni se ta zajednica nije dopadala, otišli smo graditi svoju obitelj i budućnost u Americi. 1992. godine sam se s djetetom od nekoliko mjeseci vratio u ratni Osijek”, ispričao je Škoro u promotivnoj emisiji Bujica.
Nekoliko dana kasnije reagirao je Osječanin Krunislav Olujić, kazavši da o da Škoro ne govori istinu. Rekao je kako je Škoro 12. travnja 1990. godine s njim sudjelovao na koalicijskom skupu Koalicije narodnog sporazuma.
“Nedavno sam gledao gospodina Škoru u jednoj emisiji i ostao zgranut. Miroslav Škoro je otvoreno lagao, svjestan svih posljedica i činjenice da je najavio tužbe protiv onoga tko učini upitnim njegov lik i djelo.
Tvrdio je da je otišao u Ameriku od 1989. do 1992. godine, iako je zajedno sa mnom 12. travnja 1990. godine na velikom koalicijskom skupu Koalicije narodnog sporazuma, na čelu sa Savkom Dabčević Kučar, Srećkom Bijelićem, Kramarićem, Vrkićem, vodio konferansu i moderirao skup”, rekao je Olujić
Na komentar novinara kako je možda tada samo došao iz Amerike, Olujić je kategorički rekao i ovo:
”Ne, bio je on nekoliko mjeseci u Osijeku, a tada je pod nekim nerazjašnjenim okolnostima, u vrijeme kada su počele puške i barikade, nestao”.
Iako nije sudjelovao u Domovinskom ratu Miroslav Škoro ipak ima čin brigadira. Zaradio ga je na Omladinskoj radnoj akciji (ORA) Osijek 1982. godine.
Komandant akcije bio je Zvonimir Petaković zvani Petko, koji je početkom agresije na Hrvatsku napustio Osijek i preselio u SAD.
Miroslav Škoro je na radnoj akciji Osijek 1982. bio zadužen za kulturnu i društveno političku djelatnost i imao čin brigadira. Kao politički komesar preko razglasa je svako jutro puštao “Od Vardara pa do Triglava “, Balaševiću pjesmu “Računajte na nas” i slične budnice.
Na radnoj akciji Osijek 1982. osim Škore bilo je i drugih poznatih novinara kao Ana Diklić i Josip Kelemen.
Akciju je vodila Vesna Lendić, predsjednica SSOH za Osijek, kojoj je Škoro bio član predsjedništva, a svrha akcije ORA Osijek 1982. bile su iskopine na Trgu Vladimira Nazora u Donjem gradu.
Mediji iz tog vremena zabilježili su da je akciju posjetio i Bogić Bogićević, tada predsjednik saveza Socijalističke omladine Jugoslavije, koji je te godine u Beogradu primio štafetu mladosti za druga Tita koji je umro dvije godine ranije.
Zaključno, iako Miroslav Škoro nije sudjelovao u Domovinskim ratu ipak ima čin brigadira.
Marko Marković/Foto:N1
