U EMISIJI ‘Markov trg’ na Z1 televiziji gostovali su Stipo Pilić i Igor Vukić iz udruge ‘Trostruki logor Jasenovac‘ koji su zajedno Vladimirom Horvatom i povjesničarkom Blankom Matković nedavno objavili knjigu ‘Jasenovački logori – istraživanja‘.
U emisiji je bilo govora intrigantnim, ali provjerenim informacijama o zbivanjima u logoru Jasenovac od 1941. do 1945. godine, ali i nakon tog razdoblja.
Evo najzanimljivijih dijelova izlaganja gostiju emisije:
Igor Vukić: Još kao dijete sam znao da priča o Jasenovcu nije istinita jer mi je otac bio tamo i pričao o tome. Apsurdne su brojke ne samo one o 700 tisuća ubijenih, nego i današnja služben brojka od 83 tisuće stradalih nema veze s logorom Jasenovac.
Stipo Pilić
Stipo Pilić: Prema dostupnim izvorima moguće je dokazati 725 osoba stradalih u logoru Jasenovac. Nema pouzdanih podataka da je bilo više od tisuću stradalih. Sve ostalo su pretpostavke.
Igor Vukić: Spremni smo sa svakim razgovarati o ovome što smo objavili u knjizi i spremni smo braniti, argumentirano svaki navod koji smo objavili pa takop i ove brojke. Stotine i stotine iskaza i dokumenata koje sam pročitao nigdje nema traga da su se događala masovna i sustavna ubijanja.
Jasenovac je u Jugoslaviji služio kao političko ideološki malj kojim se u pokornosti držao hrvatski narod. Povijest pišu pobjednici, ali sad je vrijeme da demokracije piše povijest.
Pilić: U prvim partijskim dokumentima još iz vremena Drugog sv. rata se pojavljuju dokumenti u kojima se već 1942. godine navodi dvjesto ili tristo tisuća žrtava. Nakon rata se brojka nije mogla smanjivati jer partija ne griješi. Pored toga tražilo se, zbog ratnih reparacija od Njemačke, sastavljanje popisa žrtava. Pa se taj popis pisao prema političkim željama.
Vukić: Njemačka nije prihvaćala te komunističke brojke o stotinama tisuća stradalih, već je tražila popis. Međutim, čak i nakon sastavljanja tog popisa došli su do ukupnog broja popisanih žrtava od 54 tisuće. U knjizi smo objavili mnoge depeše u kojima se razne partijske organizacije pravdaju svojim nadređenima jer nisu mogli sastaviti dulji popis žrtava kao što je od njih bilo traženo. Osim toga imate puno slučajeva gdje se iste osobe, za koje postoje dokumenti jugoslavenskih organa vlasti o tome gdje su i kako stradali ili umrli, nalaze na službenom popisu žrtava Jasenovca kao da su ubijeni od ustaša. Dakle potpuna krivotvorina.
Pilić: Blanka Matković i ja smo pronašli dokument, presudu o strijeljanju dviju osoba 1946. godine koje se nalaze na današnjem službenom popisu stradalih ‘Javne ustanove spomen područja Jasenovac’. Obavijestili smo o našim otkrićima JUSP Jasenovac o tome da se na njihovom popisu nalaze netočni podaci, ali do danas nismo dobili odgovor.
Vukić: Kada smo radili rekonstrukciju, istražujući dokumente i razgovarajući s još živim logorašima, međutim nigdje nismo došli do podataka o masovnim i sustavnim ubijanjima. Svakodnevni život u logoru nema veza s popisom jasenovačkih žrtava. Trebalo bi prema tom popisu biti ubijeno najmanje 75 ljudi svakoga dana. Iz dokumenata ili izjava nema tragova da se tako nešto svakodnevno događalo. Sve što možete naći jesu opisi povremenih pojedinačnih likvidacija koje su bile posljedica kršenja logorske discipline kao što je, primjerice slučaj iz 1945. godine kada su obješena tri logoraša jer su poticali druge logoraše na pobunu.
Prema našem zaključku logor Jasenovac nije bio logor smrti, nego radni logor gdje su bili deportirani neprijatelji NDH i drugi koji su zahvaljujući tome što su bili u Jasenovcu zapravo preživjeli jer nisu bili deportirani u Njemačku. Nažalost, Jasenovac je i danas tabu tema.
U emisiji su pokazani kadrovi Šaranove jame, odnosno navodnog stratišta logora Jadovno, a gdje se vidi kako u toj jami nema nikakvih ljudskih ostataka. Komentirao je Stipo Pilić: U Jadovno upravo u tu Šaranovu jamu se 1990. godine spustio i speleolog dr. Srećko Božićević. On je sustavno to istraživao i upravo je za Šaranovu jamu napisao da u njoj nije našao ni jedne jedine ljudske kosti.
Vukić: Postoje popisi ljudi koji su pušteni iz logora Jasenovac. Oko 1600 zatvorenika je pušteno kući krajem 1944. godine. Ljudi su puštani za Deseti travanj, za Poglavnikov rođendan, za Uskrs, Božić ili ako im je istekla kazna koja je najdulje mogla trajati tri godine. A neki su logoraši ostali u logoru jer su nastavili raditi za novac kao slobodni radnici. U logoru je postojala kazališna sekcija, sportska, igrao se organizirano nogomet, izvodile su se operne arije, poput Male Florami. Čak su i logoraši napisali jednu operetu koja Se zvala ‘Raj na oceanu’, napisali su libreto i glazbu za nju, čak imamo i sačuvane letke koje su tiskali za tu operu.
Pilić: Priča o 20 tisuća ubijene srpske djece u logoru Jasenovac je najobičnija izmišljotina. Ta kozaračka djeca su bila raspoređena po svim dijelovima NDH i na taj način zapravo spašena, a ne ubijena.
Vukić: Priča o toj ubijenoj djeci je najobičnija propagandna. Istraživali smo taj slučaj djece. Nekoliko je logoraša pričalo o tom velikom humanitarnom poduhvatu kada je u svega nekoliko dana 20 tisuća djece koja su, nakon partizanske propale ofenzive 1942. godine bila ostavljena i lutala po šumi bila spašena. To su bile skupine po stotinu i više djece koje su lutale uplašena i gladna i njih su pronalazili ustaški i domobranski vojnici. Ta su djeca najprije bila dovedena u Jasenovac u logor, provela tamo nekoliko dana, a onda su nakon nekoliko dana odlazila u obitelji gdje su bila zbrinuta. To je organizirala tadašnja država i uspjeh te akcije se može mjeriti s ovim kako danas Hrvatska zbrinjava izbjeglice iz Sirije i drugih zemalja. Možemo reći da je tu kozaračku djecu zapravo spasio Poglavnik NDH.
Voditelj Marko Jurič na to je rekao kako ta izjava i danas zvuči pomalo blasfemično te je upravo na temu slobode znanstvenog istraživanja u emisiju uključio telefonom prof. Matka Marušića: ‘Ja sam stručnjak za ocjenjivanje vrijednosti pisanih znanstvenih tekstova. Nakon čitanja ove knjige ‘Jasenovački logori – istraživanja’ bio sam impresioniram s dvije stvari: što ona kaže i načina na koji to govori. Kad sam čuo osporavanja i zahtjeve za zabranu te knjige, što je primjerice zatražio Slavko Goldstein, odlučio sam reagirati.
Budući je moja struka etika znanstvenog istraživanja odlučio sam zajedno s akademikom Josipom Pečarićem zatražili od HAZU-a da se ona odredi prema slobodi znanstvenog istraživanja i naveli smo primjer ove knjige. Akademija nam je odgovorila vrlo korektno, potpuno je stala iza slobode istraživanja i izrijekom se odredila da se dozvole istraživanja povijesti pa i tih delikatnih dijelova hrvatske povijesti o kojemu govorimo. Dakle, ako netko misli zabranjivati bilo kakva istraživanja neka se obrati najvišoj znanstvenoj instituciji u zemlji – Akademiji. Mora se ustati protiv raznih podvala znanstvenih i ljudskih pikzibnera i pokvarenjaka koji pokušavaju ovakve znanstvene inicijative onemogućiti’.
Pilić: Jedan naš kolega je otkrio kako se na službenom popisu čak 14 tisuća imena ponavlja. Kada je na to upozorio Javnu ustanovu logor Jasenova, njima je odmah ‘iznenada’ hakirana stranica i nakon mjesec dana se pojavio novi popis u kojem više nije bilo tih 14 tisuća imena koja su se ponavljala nego neka nova imena. U samo mjesec dana oni su pronašli novih 14 tisuća žrtava logora Jasenovac.
https://www.youtube.com/watch?v=iOOLy5qaF6Y
Vukić: Gospođa Nataša Mataušić, njoj bi odali priznanje za knjigu Jasenovac –fotomonografija. Tamo se može vidjeti kako je nastajao taj propagandni mit o logoru Jasenovac i kako su razne fotografije mrtvih tijela pripisivane Jasenovcu, a često su bile to žrtve partizana ili iz neke sasvim druge situacije. G. Mataušić je dokazala da ne postoje fotografije mrtvih tijela snimljenih u Jasenovcu. Nitko u Jasenovac nije doveden samo zato što je Srbin ili pravoslavac, niti je zbog toga ubijen.
Primjerice kad je bilo suđenje Dinko Šakiću jedan mu je logoraš poslao razglednicu , imamo je u našoj zbirci, gdje mu se nudi da bude svjedok njegove obrane na suđenju. To je sigurno svjetski raritet da se jedan bivši logoraš javlja kao svjedok obrane na suđenju svog tamničara. U toj razglednici uz ostalo kaže kako mu je teško kada danas sluša sve te stravične priče o logoru Jasenovac te kada ih usporedi s onima o gulagu kaže da je u logoru Jasenovac bilo kao u sanatoriju.
Marko Jurić/Foto:Markov trg
