INTERVJU Ante Deur: Predsjednica nije niti će se odreći branitelja i pozdrava ‘ZDS’ iz Domovinskog rata

Ante Deur iz Stankovaca kod Šibenika u obranu Hrvatske krenuo je s dvadeset godina. Krajem travnja 1991. godine, prijavio se u Specijalnu policiju u Rakitje. Prva ratišta bila su Osijek, Erdut, Aljmaš, Dalj, gdje se po prvi puta suočava s pogibijom suboraca.

Potom se prebacuju u obranu Vukovara, odakle izlazi u pet dana nakon pada. Kroz tih pet dana proživio je stravična iskustva, borbu na život i smrt, glad, žeđ, hladnoću boprbu  protiv četnika i JNA. Nakon pet dana domogao se Vinkovaca i vratio u bazu u Rakitje.

Nakon pakla Vukovara nije otišao u zasluženu mirovinu nego s veteranima 204. brigade odlazi na južno bojište, a s 5. brigadom sudjeluje u borbama u zadarskom zaleđu i operaciji “Zima 94″te ponovno na južnom bojištu. Nakon Domovinskog rata, do umirovljenja 2000. radio je u Ministarstvu obrane.

Oženjen i ponosni otac osmero djece.

Savjetnik ste Predsjednici za pitanja hrvatskih branitelja. U kojoj mjeri utječete na njezina stajališta i izjave o hrvatskim braniteljima i je li njezin odnos prema toj populaciji posljedica i vašega savjetovanja?

Predsjednica je ne jednom istaknula Domovinski rat i hrvatske branitelje kao temelj hrvatske države. To je i pokazala brojnim djelima tijekom sve četiri godine mandata. U konačnici, iz brojnih predsjedničinih govora u raznoraznim prigodama možete iščitati da Domovinski rat, stradalnike, hrvatske branitelje smatra čvrstim kamenom hrvatske države te da se prema njima odnosi s posebnim poštovanjem i zahvalnošću zbog žrtve koju su podnijeli u stvaranju države.

Što se tiče dijela vašeg pitanja koji se odnosi na savjetnike, smatram da su svi savjetnici, kao i ja, u službi predsjednice Republike Hrvatske i njezine politike. Predsjednica je za politiku koju vodi dobila mandat voljom građana na neposrednim, izravnim izborima. A svi mi, koji smo pristali biti njeni savjetnici, znali smo da ćemo biti u službi politike Predsjednice RH kao i to da je konačna odluka o svakom pitanju uvijek njena.

U posljednje vrijeme dio branitelja se pita kako je moguće da i dalje podupirete predsjednicu s obzirom na njezine negativne istupe u pogledu braniteljskih skupina i braniteljskih pozdrava. Kako doživljavate ta prozivanja?

Polazim od toga da je konstruktivna i poštena kritika uvijek dobra. Mudri političari i iz kritika mogu učiti, osluškivati je i tumačiti je kao dobru namjeru da se stvari u državi poprave. Uostalom, političari su svojim zvanjem pozvani slušati svakog čovjeka i skupine te pokušati razumjeti probleme koji ih muče. I ne samo to nego im i pokušati pomoći, ovisno o ustavnim ovlastima.

Upravo na taj način funkcionira Predsjednica, a posebno je osjetljiva na probleme braniteljske populacije. Ne bih rekao da branitelji ne uvažavaju Predsjednicu. Naprotiv, moj dojam je potpuno suprotan. Branitelji cijene sve napore Predsjednice da im pomogne. Mnogi branitelji daju joj javno priznanje. Vezano za braniteljske tradicije, uključujući i pozdrave, tu, koliko znam, Predsjednica nema nikakvih dvojbi. Svi su branitelji jednako važni, imaju jednako dostojanstvo i nema nikakve segregacije na osnovi bilo čega, pa tako ni pozdrava.

Kako ste se osjećali kad je Predsjednica prošle godine ničim izazvana ugostila predsjednika agresorske države Aleksandra Vučića braneći ga da nije četnik, a braniteljske skupine koje su prosvjedovale protiv njegovoga posjeta nazvala marginalnim skupinama, uvrijedivši ih?

Uopće nije važno kako sam se ja osjećao. Ponovit ću da smo mi savjetnici u službi izabrane predsjednice Republike Hrvatske. Što se tiče „marginalaca“, Predsjednica nikad ni jednog branitelja nije nazvala marginalcem zato što je branitelj. Pa to bi bila negacija cijele njezine politike! No dopustite mi podsjetiti na to da smo dostojanstvo i moralnu snagu pokazali kada nam je bilo najteže i nismo se dali isprovocirati da upadnemo u logiku „oko za oko, zub za zub“.

Podsjećam na riječi pokojnog kardinala Kuharića u Petrinji 1991. godine: “Ako je moj protivnik spalio moju kuću, ja neću zapaliti njegovu! Ako je razorio moju crkvu, ja neću ni dirnuti njegovu, dapače, čuvat ću je. Ako je napustio svoj dom, ja neću ni igle uzeti iz njegova! Ako je ubio moga oca, brata, sestru, ja neću vratiti istom mjerom nego ću poštovati život njegova oca, brata, sina, sestre!“

To je naša, kršćanska etika, kojom smo pobijedili.

Upravo zbog toga Domovinski rat je, u cjelini gledano, moralno jedinstven, mogu reći, u cijeloj ljudskoj povijesti, upravo zato naša pobjeda je čista, a hrvatski su branitelji pokazali nevjerojatnu moralnu snagu i visinu. Zato, mogli su nas vrijeđati, ali nas nisu mogli poniziti niti to mogu.

Što se tiče posjeta srbijanskog predsjednika Vučića, razumljiva mi je nužnost tih razgovora. Podsjetit ću na činjenicu da je naš prvi predsjednik Tuđman u svim prigodama, kada je god to trebalo, u interesu mira i pomirenja razgovarao sa srbijanskim vodstvom. I sada, s obzirom da su između Hrvatske i Srbije, a nakon velikosrpske agresije, brojna pitanja ostala otvorena, treba razgovarati.

Podsjećam na status i prava Hrvata u Vojvodini i pitanje univerzalne jurisdikcije. Na prvom mjestu je ipak pitanje nestalih civila i hrvatskih branitelja. To je prije svega civilizacijsko i humanitarno pitanje, ali i političko pitanje te podržavam sve napore Predsjednice, drugih državnih tijela i udruga da se pronađu grobišta ubijenih Hrvata i svih nestalih.

Poznajem mnogo i previše, obitelji koje još traže svoje najmilije. Njihova bol je prevelika i preteška, a upravo zbog njih mislim da moramo prihvatiti razgovor i s Aleksandrom Vučićem. To nimalo ne umanjuje činjenicu da je na Srbiji odgovornost za brutalnu agresiju na Hrvatsku i za sve nemjerljive ljudske žrtve.

U konačnici, na Srbiji je odgovornost da pokaže mjesta i grobišta ubijenih hrvatskih civila i branitelja. To je bila misao vodilja i predsjednice Grabar Kitarović. Kao čovjek i hrvatski branitelj podržavam tu nakanu. To što osobno mislim o Aleksandru Vučiću i njegovoj prošlosti, druga je stvar.

Vi jako dobro znate da je hrvatski grad Vukovar branjen pod pozdravom Za dom spremni i da je više od 700 hrvatskih mladića poginulo pod tim znakom braneći i Vukovar i ostatak domovine. Zašto ste Vi kao predsjedničin savjetnik za branitelje niste izborili da na poštuje te poginule hrvatske junake a ne da ih posthumno vrijeđa govoreći da je pozdrav pod kojim su poginuli neprihvatljiv i kompromitiran?

Kao hrvatski branitelj i stradalnik Vukovara, sa svim svojih suborcima iz postrojbi HOS-a, policije, rezervne policije, ZNG-a, te ljudi koji su u trapericama branili svoj grad i cijelu hrvatsku državu, smatram da je Domovinski rat svetinja.

Predsjednica se u svim svojim izjavama sa zahvalnošću i poštovanjem odnosi prema svim hrvatskim postrojbama, pa tako i prema HOS-u. Primjer kojeg navodite nije najspretnije rastumačen, a mnogi su ga koristili za manipulaciju. Predsjednica je jasno rekla da pozdrav ‘Za dom spremni’ korišten u Domovinskom ratu nije kompromitiran kao ni branitelji koji su ga koristili. To je naposljetku utvrdilo i Vijeće za suočavanje s prošlošću. Uostalom državna su tijela verificirala i udruge i pečate koji se koriste tim pozdravom i mislim da je vrijeme da se prestane s tim manipulirati.

Je li za vas osobno prihvatljiv pozdrav Za dom spremni?

Pozdrav ‘Za dom spremni’ koristio se u NDH i o tome nema spora. Ali isto tako on je korišten i u Domovinskom ratu i brojni mladići domoljubi ginuli su uz njega. Koristili su se njime dragovoljci pripadnici vojne postrojbe HOS-a i on je kao takav službeno registriran na grbu HOS-a i to u vrijeme Račanove vlade.

Ne možemo, ne smijemo i nećemo ignorirati činjenicu da je oslobađajući Hrvatsku od velikosrpske agresije poginulo čak 700 dragovoljaca HOS-a. Dakle, pozdrav ‘Za dom spremni’ u kontekstu Domovinskog rata i postrojbi HOS-a mi je prihvatljiv.

Zašto Predsjednica nije zaustavila Vladino uklanjanje ploče 11 poginulih HOS-ovaca u Jasenovcu ili barem reagirala u zaštitu tih poginulih mladića?

Predsjednica nije bila upoznata s okolnostima stavljanja ploče jedanaestorici poginulih branitelja u Jasenovcu. Saznali smo detalje tek nakon što je održan sastanak, a onda i konferencija za novinare u kojoj su se predstavnici udruge HOS-a i premijer Plenković dogovorili da je uklone iz Jasenovca.

Zašto je predsjednica ugostivši izraelskoga predsjednika u Jasenovcu lagala protiv Hrvatske i hrvatskoga naroda pričajući priču o žrtvi koja tamo uopće nije, a nije ni stradalnica?

Predsjednica to nikad, pa ni tada u Jasenovcu, nije pričala! Tu priču ispričao je izraelski predsjednik. Govor predsjednice iz Jasenovca objavljen je u više medija u cijelosti te pozivam Vaše cijenjene čitatelja da ga pročitaju.

Poruke iz Jasenovca bile su osuda svih režima, ali i osuda čestih manipuliranja brojem žrtava Jasenovca. Predsjednica je kazala da ni jedan politički cilj i poredak ne mogu opravdati zločine koji se čine u njegovo ime. I tu je prigodu iskoristila da pred izraelskim predsjednikom podsjeti na Domovinski rat i njegove žrtve. Dopustite da je kratko citiram: „Nakon Drugog svjetskog rata bili smo uvjereni da se ništa slično ne može ponoviti na europskom tlu. A onda su se dogodile tragedije Škabrnje, Vukovara, Srebrenice. Te nam tragedije svjedoče kako mir i vrijednosti ljudskosti i demokracije nikada ne smijemo uzimati zdravo za gotovo.“

Kakav je uistinu stav hrvatske predsjednice prema hrvatskim braniteljima, je li išta bolji nego stav prema partizanima ili je podjednak?

Hrvatski branitelji vođeni prvim hrvatskim predsjednikom dr. Franjom Tuđmanom i cijelim narodom ostvarili san tisućljetni san Hrvata. San koji nitko do tada nije uspio ostvariti. Zato je Domovinski rat temelj hrvatske države i jedina vertikala oko koje je svi moramo i možemo okupiti. Uz svo poštovanje prema brojnim drugim hrvatskim domoljubima i ljudima koji su tijekom povijesti zadužili ovu zemlju, Domovinski rat i hrvatski branitelji najzaslužniji su za slobodnu i neovisnu Republiku Hrvatsku. O tome nema spora.

Volio bih da oni koji Predsjednici spočitavaju odnos prema hrvatskim braniteljima kao temelju Domovinskog rata nađu makar jednu rečenicu koja bi s time bila u koliziji.

Kako se dogodilo da hrvatska predsjednica ne pomiluje ni jednoga osuđenog hrvatskoga branitelja u svom dosadašnjem mandatu?

Mnogi ne znaju da Predjednica ne može samovoljno nikoga pomilovati, bez zahtjeva osuđene osobe i mišljenja Ministarstva pravosuđa. Ona se ne mora slagati s tim mišljenjem, ali ga mora imati. Moram reći da nijedan službeni zahtjev za pomilovanjem branitelja nije došao do Predsjednice. Ponavljam: zahtjev po kojem Predsjednica može postupati i nekog pomilovati je isključivo zahtjev obitelji osuđenika ili odvjetnika osuđenika.

Je li po Vašemu mišljenju hrvatska predsjednica izgubila potporu braniteljske populacije i hoće li joj, ako se kandidira, dati glas na predstojećim izborima?

Uvjeren sam u to da će hrvatski branitelji Predsjednici opet dati veliku potporu. Oni su je i prepoznali kao onu koja će vratiti dostojojanstvo hrvatskim braniteljima. Vidim to svakodnevno razgovarajući sa svojim suborcima i obilazeći Hrvatsku. Politika predsjednice Kolinde Grabar Kitarović bila je i ostala državotvorna na način kako ju je zacrtao dr. Tuđman.

Podsjetit ću na to da je Predsjednica nakon pobjede prvo posjetila branitelje u Savskoj i da nema veće prigode obilježavanja obljetnica iz Domovinskog rata ili pojedinih psotrojbi, a da se Predsjednica nije odazvala i afirmativno govorila o braniteljima i Domovinskom ratu.

Bili ste jedan od organizatora i sudionika prosvjeda branitelja u Savskoj za vrijeme SDP-ove vlasti i ministra branitelja Predraga Matića. Nakon toga na Pantovčak i Banske dvore ušla je HDZ-ova vlast i od tada je kud i kamo bilo više uvreda na račun branitelja. Smatrate li danas da je razlog za prosvjed bio znatno beznačajniji u odnosu na kasnije uvrede koje su doživjeli branitelji, a uvreda je između ostaloga i to što HDZ-ova vlast čuva četničke spomenike i spomenike ubojicama hrvatskih branitelja?

Ne smatram. Situacija je neusporediva. Milanović je sve četiri godine mandata ignorirao branitelje i njihove probleme. Sjetite se njegovih izjava da se u Hrvatskoj dogodio građanski rat. Ili da je Hrvatska slučajna država. Javno je izjavljivao da su ratovali siromašni i manje obrazovani. Hrvatske branitelje ponižavao je i onemogućavanjem korištenja prava koja im pripadaju. Najavljivali su ukidanje Ministarstva hrvatskih branitelja, a što misli o Domovinskom ratu i braniteljima najbolje je pokazao kada je poslao specijalce na stopostotne invalide u Markovoj crkvi. Slično se ponašao i bivši predsjednik Josipović tijekom svog mandata. I zato su obojica izgubili izbore.

Kad je riječ o četničkim spomenicima, apsolutno se slažem da njima nije mjesto u Hrvatskoj ni u kakvom obliku. Na žalost ili na sramotu mnogih hrvatskih vlada, taj se problem nije riješio desetljećima.

Smatrate li da je Predsjednica ispravno postupila kad je pobjegla iz Zagreba ne želeći sudjelovati na komemoraciji za generala Slobodana Praljka?

Predsjednica je na dan komemoracije generalu Praljku bila u izdvojenom uredu u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji. Izdvajanje ureda uvijek prati velika organizacija i dogovor s domaćinima koji su i svoje obveze uskladili s rasporedom izdvojenog ureda, a što se dogovaralo tjednima unaprijed.

Na samoj komemoraciji pokojnom generalu Praljku, bio sam nazočan i predstavljao Ured predsjednice. Podsjetit ću da je Predsjednica zbog poruka upućenih u povodu smrti generala Praljka i promocije knjige o njemu bila itekako napadana.

Kako ste doživjeli Bandićevu namjeru da odlikuje Budimira Lončara, a predsjednica RH je rekla da ga doduše ona ne bi odlikovala, ali da poštuje njegovu karijeru?

Gradonačelnik Bandić, koji je šest puta dobio podršku svojih sugrađana, mnogo je puta pomogao hrvatskim braniteljima. I to u teškim vremenima kada je haaško sudište određivalo političku narav Domovinskog rata. Gradonačelniku Bandiću mnogi su branitelji zbog toga itekako zahvalni.

Osobno mislim da je najbolje rješenje što se Budimir Lončar sam odrekao spomenutog odlikovanja jer smatram da ga ne zaslužuje. Ističem da Predsjednica nema baš nikakvu vezu s odlukom grada Zagreba i Milana Bandića i ružno je da ju se na temelju nepotpune, odsječene i izjave potpuno izvučene iz konteksta – diskreditira.

Zašto hrvatska predsjednica godinama izbjegava pozitivno odgovoriti na pozive brojnih braniteljskih udruga i branitelja da ih primi?

Ne bih rekao da je tome tako. Predsjednica se u svom Uredu ali i kroz izdvojene urede susrela sa stotinama braniteljskih udruga i njihovih predstavnika. Na svim tim sastancima i susretima pažljivo sluša probleme braniteljske populacije, nakon čega Ured predsjednice nastoji pomoći gdje god je to moguće. Predsjednica uvijek zahvali braniteljima na velikoj žrtvi koju su dali za našu Domovinu. Posebno je osjetljiva na probleme stradalnika i obitelji nestalih branitelja i civila. Nažalost, recepcija nije takva. U javnost se prenosi samo ono što možda nije, a neki misle da bi trebalo, a o onome što jest učinjeno uopće se ne govori ili se premalo govori.

AUTOR: Andrea Černivec /Hrvatski list