INTERVJU: Bruna Esih oštro po Mrak Taritaš i Švaljek: ‘Ovisna’ i ‘Gunja model’ neće proći

S kojim ljudima se suprotstavljate iskusnim kandidatima Milanu Bandiću i Anki Mrak Taritaš te timu Drage Prgometa koji se okružio mladim i obrazovanim ljudima?

Više političkog iskustva ne smatram apsolutno nikakvom prednošću, jer građani od tog silnog iskustva dugi niz godina nisu imali nikakve koristi. Dapače, neki su iskustvo neprijeporno koristili u osobnu i korist svoje interesne mreže. Nasuprot tome, čvrsta volja i stvarna neovisnost ljudi na mojoj listi, jednako mladih i jednako obrazovanih, bit će jamstvo istinskih promjena.

Iza nas ne stoji nikakvo interesno zaleđe niti opterećenost bilo čijim dugovima i apetitima, što zapravo i predstavlja opasnost ostalim protukandidatima. Da postoji ikakva mogućnost da sutra zaigramo na njihov način i u njihovom timu, napadi bi svakako bili manji, a naša pojava na zagrebačkoj političkoj sceni prihvatljivija. Imena mojih bliskih suradnika objavljena su na našoj kandidacijskoj listi za Skupštinu.

Naravno, ime koje je izazvalo najveći interes javnosti je Zlatko Hasanbegović koji je na drugome mjestu liste.  Na trećem je mjestu Ana Lederer, negdašnja intendantica zagrebačkog HNK-a i kandidatkinja za moju zamjenicu uz drugoga zamjenika Marka Radoša – Maru.

Zatim su tu Tomislav Jonjić, ugledni zagrebački intelektualac, pravnik, branitelj naših optuženika u Haagu te vrsni teoretičar hrvatskog prava, kao i Krešimir Kartelo, poznati hrvatski novinar. Mogla bih unedogled nabrajati imena preostalih ljudi s liste koji su napokon okupljeni u jednu moralnu i političku cjelinu.

Zlatko Hasanbegović i njegovo priključivanje listi?

O razlozima priključivanja Zlatka Hasanbegovića našoj listi sve je već rekao on sam. Samo bih dodala kako smatram da njegov ulazak na listu, kao i generala Željka Glasnovića, može biti dodatni poticaj našim simpatizerima da izborima pristupe u što većem broju jer se više ne može tvrditi da alternativa ne postoji.

Niste dali glas za smjenu ministra Marića, ali niste dali potpis ni za izbor Gordana Jandrokovića za predsjednika Sabora.

Ponovit ću da je postupak opoziva ministra Marića pokrenuo u travnju SDP. U međuvremenu se dogodio i sukob između Mosta i HDZ-a. Držim da bi bilo ispravno da je Marić sam podnio ostavku, ali kako se umjesto toga dogodila čitava krizna situacija u kojoj je o jednom glasu ovisila sudbina Vlade, nisam htjela glasati za inicijativu SDP-a i time preuzeti odgovornost za izazivanje novih izbora kad za krizu ne snosim apsolutno nikakvu odgovornost.

Da se traže krivci za nove izbore i da će moje ime u tom kontekstu biti ponuđeno javnosti, potvrđeno mi je i na samom prethodnom sastanku s Plenkovićem.

Što se potpisa za Jandrokovića tiče, tu su stvari potpuno drukčije. Naime, izborom novog predsjednika Sabora postaje nužna rekonstrukcija Vlade, a kako mi gospodin Plenković nije mogao zajamčiti da rekonstruiranu vladu neće činiti netko iz redova HNS-a, SDSS-a ili IDS-a, ja sam odbila dati svoj potpis. Dakle bila sam i ostajem dosljedna idealima na temelju kojih sam izabrana u Sabor.

Spomenuli ste da se traže krivci za nove izbore, znači li to da su oni otpočetka bili uzeti u obzir? 

Ne samo da su uzeti u obzir, nego se više puta predsjednik HDZ-a hvalio svojim rejtingom i rejtingom stranke na temelju kojih su on i njegovi suradnici zaključili da su prijevremeni izbori čak i poželjno rješenje.

Rješavanju kojih gradskih problema ćete dati prioritet (promet, obrazovanje, gospodarenje otpadom …)?

U samom startu potrebna je revizija poslovanja Grada. Sustavno gospodarenje otpadom iznimno je važno, jer Zagreb još nema konkretan odgovor za zbrinjavanje otpada nakon zatvaranja Jakuševca predviđeno iduće godine. Ako će se ista praksa gomilanja smeća nastaviti na Resničkom rukavcu, onda smo problem udvostručili.  Pitanje gospodarenja otpadom je i ultimativno etičko pitanje, odnosno pitanje odgovornosti prema drugom čovjeku i prirodi. I

zgradnja dječjih vrtića i škola mora imati prednost nad megalomanskim projektima, a prometnice treba rasteretiti.  Rješenja za usklađivanje prometne signalizacije već postoje, no zapelo je na privatnim interesima pojedinaca koji ucjenjuju svojim položajem – i na dosadašnjem gradonačelniku koji je to, trgujući s takvima, to dopustio.

Vaš politički angažman često se veže uz ideološke teme, lustraciju, istraživanje grobišta, promjenu imena Trga maršala Tita, a manje uz gradske teme. Smatrate li to na neki način hendikepom? 

Pokušava me se pokazati kao osobu ograničenu tek na jednu temu. Da ne postoji strah, da mogu vrlo dobro komunicirati i brojne druge teme, ne bi bilo potrebe za isticanjem mog ograničenog dosega. To je medijska kampanja i, dakako, legitimna. Ipak, moram naglasiti kako lustracija nije ideološko pitanje, već pitanje društvene higijene i pretpostavka svakog gospodarskog uzleta, a istraživanje grobišta i briga o posmrtnim ostatcima bilo kojih i bilo čijih žrtava prvenstveno civilizacijsko i moralno pitanje.

U ovoj kampanji nemam namjeru poticati takve teme, nisam ni do sada, osim što sam odgovarala na pitanja novinara, pa tako i Vaša. Ne mislim od njih kukavički bježati. S druge strane, koje su to kvalifikacije za lokalne teme mojih protukandidata? Imamo stručnjaka za općenarodnu obranu što nije predstavljalo problem istome da postane i ostane dugogodišnji gradonačelnik. U međuvremenu se toliko osposobio za lokalne teme da je cijeli grad učinio taocem svoje vlastite samopromocije i preferencijalnih odluka, apsolutno ignorirajući glas struke i prioritete grada.

Tu su i dvije protukandidatkinje. Jedna nam je jamstvo da će se gradom upravljati „Gunja“ modelom. Druga, koja svoju ovisnost o HSLS-u, a odnedavno i HKS-u Ruže Tomašić, krije iza slogana “nezavisna”, nije imala problem biti lojalnom zamjenicom današnjeg gradonačelnika i to u vrijeme kad mu je za vratom već bilo niz afera i optužnica. Ostali su se do sada bavili lokalnim temama baš kao i ja. Rukovođenje gradom nije nuklearna fizika.

Glasove kojeg biračkog tijela očekujete?

Očekujem glasove svih onih građana koji žele istinsku promjenu u upravljanju gradom, odnosno svih onih koji osjećaju da su ih predstavnici opcija koje su smatrali svojima prevarili u prvim minutama nakon izbora.

Mene je moja ljudska i politička dosljednost dovela upravo tu gdje sam sad i ne mislim nikada varati birače. U intervjuu za Novi list spomenuli ste da se možda ne biste kandidirali za zagrebačku gradonačelnicu da je HDZ za svog kandidata izabrao jednog od tada mogućih kandidata za kojeg držite da bi bio posve prihvatljiv HDZ-ovu biračkom tijelu.

Na koga ste mislili?

Hasabegović, bar koliko sam upoznata, nikada se nije spominjao kao mogući kandidat, dakle na njega nisam mogla smjerati kad sam to izjavila. HDZ je zasigurno mogao imati, da se to željelo, kandidata puno prihvatljivijeg svom biračkom tijelu i koji bi, kao takav, bio boljim takmacem Bandiću u ovoj utakmici. No, to je sada, nakon što su poznati svi kandidati, pluskvamperfekt i tema bez predmeta.

Moja kandidatura je istaknuta i nju prati kandidacijska lista za Skupštinu koju predvodim te koja je kao takva uporište vjerodostojne politike kojom ćemo štititi interese Zagrepčana.

Imate li u planu neke projekte za Zagreb, poput Prgometa koji se  zalaže za izgradnju dječje bolnice u Novom Zagreb ili Švaljek koja obećava izgradnju Termi Zagreb? 

Nemam ništa protiv toga da svaka četvrt ima svoj bazen, a kamo li protiv toga da Novi Zagreb dobije bolnicu koja je tamo doista nužna i potrebna. Ali treba biti realan. Sektor zdravstva nepodnošljivo je zadužen, a od termi i bazena svakako postoje veći prioriteti. Većina projekata koje spominjete plod su izborne kampanje i nisu nastali kao proizvod pomnog planiranja, nego su popis želja.

Moj kapitalni projekt je smjena postojeće upravljačke mreže i interesno-koruptivnih metastaza koje guše Zagreb. Od tuda sve kreće. A što se projekata tiče, više sam puta rekla da bih osim svoga slobodno mogla potpisati i programe svih ostalih kandidata. Svi mi u tom smislu želimo isto. Prema tome i ja mogu, a i hoću reći kako bih voljela napraviti još barem jedan pješački i dva cestovna mosta preko Save, laku gradsku željeznicu, i sl., ali za takve stvari uvijek će biti mjesta ako gradom upravlja čestita i moralna struktura.

Planirate li smanjenje prireza za što se zalažu Švaljek i Prgomet? 

To je još jedan primjer podcijenjivanja birača. Gospođa Švaljek je još prije nekoliko tjedana govorila kako su predizborne najave smanjenja prireza samo mazanje očiju birača. Bila je u pravu i šteta je što nije ostala vjerodostojna. Smatram da je poštenije i realnije krenuti s utvrđivanjem stvarnog stanja gradskih financija i s revizijom komunalnih usluga te, nakon uklanjanja svih devijacija, račune za usluge uskladititi s njihovom stvarnom vrijednošću.

Na taj način svaki bi Zagrepčanin, bez obzira na to je li zaposlen ili umirovljen, osjetio povećanje kućnog proračuna. Kako se prirez obračunava na porez, a gospodin Prgomet je rekao da se njegova stranka zalaže i za manje poreze, držim da je i Prgometu pametnije pričekati hoće li se to smanjenje poreza doista i dogoditi, kako bi se napravile realne projekcije za neko buduće smanjivanje prireza.

Bandićev način upravljanja Gradom ocjenjujete plodnim tlom za korupciju i sukob interesa. Znači li to da s Bandićem i njegovom strankom nećete u Skupštini surađivati niti po jednom pitanju?

Moja lista i ja jedini smo dionici izbora koji u prošlosti nisu bili u političkom braku s Milanom Bandićem. I to želim istaknuti da građani znaju. S takvim naumom prekida dosadašnje prakse smo se kandidirali, zbog toga smo već prepoznati i zato nema govora o prevari birača nakon izbora. Svjedočili smo u posljednjih tjedan dana da su se uslijed krize vlasti i na nacionalnoj razini sklapala potpuno ista politička partnerstva kao prethodno u Zagrebu. Javno sam tražila jamstvo da do tih partnerstva neće doći, ali, znate i sami, jamstvo nisam dobila i zato sam uskratila svoj potpis za izbor novog predsjednika Sabora.

Pitanje rješavanje krize u Agrokoru ne može se zaobići niti na lokalnim izborima jer su u Zagrebu sjedišta brojnih tvrtki i poduzeća izravno ili neizravno ugroženih tom krizom. Kako gledate na vladin način rješavanja tog problema za Hrvatsku? Smatrate li da se on mogao rješavati i drugačije? 

Pojedini domaći i strani stručnjaci upozoravali su na ovakav scenarij. Prije svega država je morala pustiti Agrokor da se suoči s tržišnim zakonima puno prije no što se Agrokor počeo zaduživati kod ruskih banaka. Pravovremeno je trebalo reagirati i na dobavljačko kreditiranje Agrokora, a u ključnim trenutcima država je morala pametnom diplomacijom tražiti partnere, poput SAD-a, koji će pomoći u rješavanju krize.

Umjesto toga krajnje je nediplomatski pokazivala Rusima zube i dijelom zbog toga otvorila prostor eskalaciji krize te da Rusi, odnosno njihovi regionalni partneri dođu na korak od preuzimanja Agrokora. Sad kad građani opravdano strahuju da će se njihovim novcima sanirati šteta, pošteno bi bilo objaviti kolike je naknade i po kojim zaslugama dobivala vojska ljudi s poznatim prezimenima iz političkog i javnog života u upravama Agrokora.

Upravo zbog te zadnje rečenice, ujedno i tvrdnje, prije gotovo dva mjeseca izjavila sam da zbog sličnih procesa – pogodovanja jednom čovjeku i interesnom trgovanju s njime, te na taj način stvaranja monopola određenih struktura – Gradu Zagrebu moglo bi se dogoditi isto što i Agrokoru.

Krajnje je vrijeme da djelujemo, a ovi su izbori prilika građanima da svojim glasom izravno participiraju u spašavanju Zagreba.

(Hina)