INTERVJU Velimir Bujanec: Tomislav Karamarko ‘kriv’ je za moje nevolje

Više od pola ministara Milanovićeve Vlade bili su gosti Bujice – Bauk, Maras, Mršić, Komadina, Holy, Čačić, Linić i ostali… Kada sam u emisiji dao prostor šefu HDZ-a nastali su problemi

Velimir Bujanec, urednik i voditelj emisije Bujice, danas najgledanijega talk show u Hrvatskoj koji se emitira na lokalnoj Osječkoj televiziji i prenosi na još deset lokalnih televizijskih kuća, u velikom intervju otvoreno i bez dlake na jeziku govori o svojoj emisiji, gostima, odnosu pojedinih političara i medija prema njemu, napadima koji su uslijedili nakon što je bio na inauguraciji predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, ali i o sve većoj gledanosti Bujice, za koju mnogi komentiraju kako je jedna od rijetkih emisija u kojoj se može čuti istina.

Po nekim procjenama, Vaša emisija ‘Bujica’ premda se emitira na lokalnoj Osječkoj televiziji, postala je najgledaniji talk show u Hrvatskoj?

Jednostavno sam iskoristio priliku i ušao u prazan prostor. Na HTV-u vlada cenzura i najveći dio njihova programa pretvorio se u servis vlasti, dok dvije komercijalne nacionalne televizije u istom terminu emitiraju sapunice i zabavni sadržaj. Ljudi su prepoznali otvorenost Bujice i veliki trud koji zajedno s ekipom ulažem u pripremu baš svake emisije.

Angažmanom na OTV-u, Jabuci, Mreži i sada Osječkoj televiziji te još devet partnerskih televizija, napravio sam više od 800 Bujica. Lijevi novinari vole spavati do podneva i onda nadrobe dvije – tri kartice svinjarija – pa je to ‘novinarstvo’. Plaćenici vlasti ili neki ucijenjeni tipovi objave ono što im se da – gotove materijale, drugi im pišu tekstove ili im dostavlja DORH – i to je za njih opet ‘novinarstvo’. A ja na dnevnoj razini razgovaram s nekoliko desetaka ljudi, razmjenjujem informacije, primim više stotina mailova i pisama, odem na put i tako – tri puta na tjedan već nekoliko godina. Normalno je da su nakon takvoga rada došli i rezultati.

Prednost lokalnih i regionalnih televizija je u tome što na njima postoji visok stupanj slobode, a jedini nedostatak je što teško mogu izmjeriti konkretnu gledanost. Po reakcijama vidim da je ona velika, po nekim procjenama između 200 i 300 tisuća gledatelja po emisiji. Bujica je naročito popularna u Dalmaciji, Slavoniji i Hercegovini,  a Hrvati iz dijaspore – od Australije do Europe ne propuštaju čak niti reprize!

NISAM EKSTREMIST

Istodobno s rastom gledanosti, rasle su i kritike na Vaš račun. Posebice u posljednje vrijeme napadaju Vas iz različitih motiva, uglavnom mediji lijeve političke orijentacije, ali i drugi. Po jednima, nedopustivo je da Vi vodite takvu emisiju jer, podsjećaju, da ste osuđeni za uporabu droge, zatim jer imate nacističke istupe u prošlosti, pa i zato što ste se, po njima, svrstali uz jednu političku opciju (HDZ). Kako odgovarate na sve te kritike?

Mislim da im najviše smeta ovo zadnje, a sve drugo su izgovori. U svome novinarskom poslu nisam imao baš nikakvih problema do trenutka dok emisiju nisam otvorio i HDZ-u. Kada sam ih kritizirao i kada nisam primao goste iz njihovih redova – lijeva vlast je tolerirala i Bujicu i mene osobno.

Podsjećam, više od pola ministara iz redova Milanovićeve Vlade bili su česti gosti Bujice – Bauk, Maras, Mršić, Komadina, Holy, Čačić, Linić i ostali… Kada sam u emisiji dao prostor Tomislavu Karamarku – eto nevolja. Kada sam kasnije davao prostor i disidentima poput Linića – evo još većih nevolja. To s drogom je smiješno i vrlo rijetko komentiram, zato jer tko se mnogo opravdava i brani – u očima javnosti ispadne nešto ‘kriv’. Mogu samo reći da je moj remetinečki test na droge negativan i da me lažno optužila osoba koju su ucijenili zatvorom. Sve ostalo je odradio policijsko-pravosudni žrvanj pod kontrolom politike.

Stvarno bih volio vidjeti testove na droge nekih političara – ponajprije iz vladajuće stranke, kao i članova njihovih užih obitelji. Zašto Ranko Ostojić nije poslao raciju u počasnu ložu splitskoga Ultra Europe festivala?! Neka dođu u Bujicu i testirat ćemo se svi pred kamerama – pa da vidimo tko govori istinu, a tko laže! Kada je gradonačelnik Osijeka Ivica Vrkić išao k premijeru Milanovića po novac za komarce, Milanović je dvadesetak minuta bijesno urlao na njega i tražio da me se skine s ekrana. Vrkić mu je odgovorio da on to ne može učiniti, jer se ne miješa u uređivačku politiku medija i da o meni ima dobro mišljenje jer sam pristojan i korektan dečko. Na to mu je Milanović rekao da ću biti osuđen i da više ne ću voditi Bujicu! Toliko o ‘neovisnosti’ hrvatskoga pravosuđa.

Milanović je baš u to vrijeme bio spreman ići u rat s Europom da bi zaštitio Perkovića i Mustača, dio pravosuđa demonstrirao mu je apsolutnu odanost i ja sam u toj priči ipak presitna riba da bi im se dao u ruke. Preostalo mi je jedino da ih sve zeznem i da se nagodim. Dobio sam uvjetnu kaznu i ostao voditi emisiju. To sigurno nije bila laka odluka, ali da to nisam učinio, danas bi me mogli ucjenjivati kao Davora Butkovića i Matiju Babića, koji su dužni milijune kuna državi i moraju plesati onako kako Milanović kaže da ne bi završili u zatvoru. Zamislite samo taj luđački ples!

Prema informacijama kojima raspolažem, premijer je potpuno opterećen onime što objavljujemo u Bujici. Kada su mi gostovali Bruno Langer i Damir Kajin, samo sat vremena nakon emitiranja Milanović je zvao Kajina i vikao na njega zato zašto je gostovao kod mene i zašto je napao Miletića i Jakovčića. Ne mogu ni zamisliti kako je bilo Milanoviću kada mi je došao Linić i pričao o potencijalno kriminalnim radnjama njegova brata Krešimira i zlouporabama represivnoga aparata u političke svrhe. To što radi ljudima s PNUSKOK-om moglo bi ga jednoga dana odvesti u Remetinec.

Ima li Milanović s Vama možda neki osobni problem?

Mislim da on prije svega ima problema sam sa sobom. Znam da je svojedobno Nini Paviću dostavljao podatke o mojoj nagodbi, a koncentrirao se na mene u strahu od podataka kojima sam raspolagao i koje sam objavljivao – od slučaja Linić, preko nekih drugih afera – pa sve do slučaja Bandić u kojemu sam prvi išao javno s dokazima o političkoj namještaljci.

Probleme s Milanovićem imao sam i ranije, prvi put kada se u liftu Importane galerije na Iblerovu trgu upucavao mojoj novinarki. Imala je ljubomornoga dečka i ovaj je to Milanoviću strašno zamjerio. Tada još nije bio premijer i viđali su se vani. Cijela stvar sigurno bi loše završila da mu gospođica nije poručila: prestani me proganjati ili ću sve dati u javnost!

A što je s Vašim pronacističkim istupima u prošlosti?!

Meni su te optužbe smiješne. Neki kažu mladost – ludost, a ja sam čak pristao u jednoj od Bujica sve pojasniti Zoranu Pusiću. Njegov uvjet za dolazak u emisiju bio je da se jasno ogradim od takvih istupa i ja sam pojasnio cijelu stvar i već se ogradio od bilo kakvoga neonacizma. Prije svega, niti jedan moj intervju iz devedesetih nije autoriziran. Nadalje, neke od mojih fotografija koje su danas po društvenim mrežama, dijelom su montirane. No, da ne bi sad ispalo da je baš sve izmišljeno i da se izvlačim – reći ću znatiželjnicima: kada sljedeći puta odem na maskenbal, maskirat ću se u Titova partizana, pa da vidimo hoće li svi odmah skočiti radi crvene zvijezde petokrake, koja je također simbol totalitarizma i simbol kojega treba osuditi. I princ Harry je imao jednu sličnu epizodu, u sličnim godinama i britanski tabloidi su ga razvlačili zbog slične fotografije. Čovjek je rekao da je slika s maskenbala pa sada i ja tako kažem. Neukusna i loša zafrkancija zbog koje mi je žao. Napominjem, dijelom montirana.

Što je s izjavama?

Pogledajte samo što je devedesetih izjavljivao Aleksandar Vučić. Danas je on srbijanski premijer i isti oni ‘novinari’ koji mene napadaju zbog izjava iz devedesetih danas za njim trče kao psići. Da se razumijemo, meni osobno draže je da se na čelu Srbije nalaze Vučić i Nikolić, jer barem znamo s kime imamo posla. Bolje da oni reprezentiraju stvarnu, pročetničku Srbiju, nego da ih vodi partizan Tadić i s našim partizanom Josipovićem stvara neki region.

Kad već spominjem Josipovića, sjetite se da je njegov savjetnik jedno kratko vrijeme bio i Drago Pilsel. Pa taj je u Argentini ciglama gađao sinagoge i njemu je odjednom sve oprošteno! Zašto onda ne bi bilo i meni koji nikome nisam učinio nikakvo zlo?! I ja osuđujem progon nedužnih Židova i imam čak određenih simpatija za koncept države kakvu nude Izraelci. Očito, problem je što nisam konvertirao poput Pilsela i priključio se ljevici, izdao hrvatstvo. Ja sam se s mladenačkih radikalno desnih pozicija iz ratnoga vremena pomaknuo na desni centar i mislim da je to legitimno. Osim toga, kao istinski pravaš u srcu imam i dosta liberalnoga u sebi.

Niste nikakav ekstremist?

Naravno da nisam. To sam imao prilike i dokazati. Kada sam bio u operaciji ‘Bljesak’, rame uz rame sa svojim ratnim zapovjednikom, generalom Mladenom Mikolčevićem, ušao sam u selo Mlaka, u zapadnoj Slavoniji, ispod Jasenovca. Osobno sam mu doveo jednu staricu srpske nacionalnosti da joj se slučajno ne bi nešto dogodilo. Nekoliko naših dečki zapalilo je kupove sijena, ali niti jedna kuća nije izgorjela. Čak me je i jordanski časnik iz redova UN-a pohvalio pred zapovjednikom. To je moja mladost, a pogledajte mladost nekih drugih.

Na primjer, Joschka Fischer, bivši njemački ministar vanjskih poslova iz redova zelenih, u mladosti je bio blizak teroristima iz RAF-a i osuđen zbog napada na policajca. Francuski predsjednik Francoa Mitterand u mladosti je koketirao s Petainom i vichyevskim profašistima, a kasnije je postao uvjereni socijalist. Pa čak i Jose Manuel Barroso, dugogodišnji šef Europske komisije u mladosti je bio u zatvoru zbog terorizma – u Portugalu su mu 70-ih sudili radi akcija koje je provodio s ekstremno lijevim maoistima. I sada bi meni, koji nikada nikome nisam učinio baš ništa takvo, na primjer, jedan Milorad Pupovac zabranjivao emisiju!

GORANA RADMANA ČEKAM NA SUDU

Odazivaju li se rado sugovornici u Vašu emisiju? Postoje li oni koje ste htjeli, a nikako ne žele i koji su to? Postoje li oni koji se nude, a Vi ih ne želite? Kakve su reakcije koje dobivate, prvo od gledatelja, zatim ima li onih koji šalju demantije, upućuju tužbe i slično?

U više od 800 Bujica kroz studio su prošli baš svi koji nešto znače u Hrvatskoj. Da bih mogao raditi gledane emisije, ja se nisam, poput drugih voditelja, koncentrirao samo na goste, već ponajprije na teme. U jednoj emisiji koja traje 55 minuta obradim nekoliko tema, koje najavljujem kroz priloge ili javljanja uživo političkih i drugih aktera. Imam sugovornike i s lijeva i s desna. Zabranjenih tema i gostiju nema. Baš zato me svi i gledaju. U Bujici često možete čuti podatke i informacije koje drugi skrivaju. Normalno da Bujica ima imidž desne emisije jer ja jesam desno i to govorim bez ikakvoga kompleksa. Pa na zapadu je posve normalno da imate desne i lijeve voditelje i da se oni tako deklariraju. Samo kod nas se glumi neka ‘neovisnost’ da bi se prikrila istina: a to je da su na svim ključnim medijskim punktovima uglavnom ljevičari.

Koliko tužbi imate zbog Bujice?

Vjerovali ili ne u ovome trenutku niti jednu! Imam dvije ili tri najave da bi me se moglo tužiti. U 800 emisija imao sam svega šest tužbi i ni jednu nisam izgubio.

Tko je najavio tužbu protiv Vas?

Navodno, Goran Radman, ravnatelj HRT-a, slao je neka reagiranja, a jedva čekam da ga vidim na sudu. Čast mi je da me tuži zadnji komunistički direktor Televizije Zagreb, koji je zabranjivao čak i prijenose polnoćki!

On je jedini?

Tužbom mi se prijetio i Vojislav Stanimirović, ali nikada nije došlo do suda. U međuvremenu je odustao, ali zato Pupovac stalno nešto gunđa. Smeta mu Bujica, ali mu ne smetaju njegove Novosti. A vidite, ja sam toliko tolerantan da mislim kako sloboda medija treba biti apsolutna, pa neka narod sudi tko promiče istinu, a tko provocira i laže.

Mislite li da ste tolerantni dok vodite emisiju?

Mislim da je uistinu važno promicati toleranciju i pravo baš svakoga da javno iznese svoj stav. Na primjer, prvi sam dao prostor Ivanu Viliboru Sinčiću, dok je u svim drugim medijima bio zabranjena roba. Slavka Linića ugošćavao sam i kad je bio u fajtu s Karamarkom i sada kada je u fajtu s Milanovićem. Milijan Brkić godišnje da jedan intervju – i to u Bujici. Marko Perković Thompson uvijek je rado viđen gost. Nedavno mi je gostovao i Škoro kojega sada progone radi Glavaša, a što se tiče Stožera za obranu hrvatskoga Vukovara i dečki iz Savske – u Bujicu mogu doći kad god požele zato što ih drugdje uglavnom cenzuriraju ili prikazuju u lažnome svjetlu.

VUKOVAR – VJEČITA TEMA I VJEČNA INSPIRACIJA

Prvi ste ugostili i predsjednicu Kolindu Grabar – Kitarović, još na početku kampanje?

Izuzetno sam ponosan na činjenicu da je upravo u studiju Bujice započela svoj pobjednički hod. Hvala, predsjednice!

Kako ocjenjujete konkurentske slične emisije, primjerice ‘Nedjeljom u 2’ koju vodi Aleksandar Stanković na Hrvatskoj televiziji?

Gledatelji su ti koji sude, a ne ja. Drugi voditelji vole biti u centru pažnje, dok ja nastojim biti most između publike i gostiju. Mislim da je važnije dobro se pripremiti za emisiju, nego sate provoditi ispred ogledala ili u teretani. Barem kada su u pitanju političke emisije.

Jednom Vas je Stanković čak i prozvao, je li posrijedi ljubomora ili se osjeća ugroženim?

Ne vidim kako bi on mogao biti ugrožen od mene. Pa zato što je bio ‘ugrožen’ i dobio je emisiju. Da on dođe raditi u moje uvjete, ne bi izdržao niti mjesec dana, a da ja dođem raditi u njegove, imao bi gledanost veću od milijun. Ja mu nisam kriv što meni dolaze ljudi koji kod njega ne žele gostovati.

Na primjer?

Pa recimo, Tonči Vrdoljak, Tomislav Karamarko i još neki…

Vidite li se na njegovu mjestu, na HTV-u?

Bože sačuvaj! Vidim se gdje i sad. Oštar u kritici svake vlasti, pa i neke buduće, a to na HTV-u nikad ne će biti izvedivo. Iako moram priznati, čuo sam nedavno jednu zgodnu doskočicu: Kako se riješiti svega onog što ne valja na HTV-u? Tako da se Bujancu da emisija, pa će oni što ne valjaju sami otići.

Kakav je vaš dojam nakon razgovora s mnogim ‘insajderima’ hrvatske javne scene? Je li istina o našoj političkoj i svakoj drugoj stvarnosti zabranjena u Hrvatskoj za mainstream medije? 

Vukovar je moja vječita tema i vječna inspiracija. Dok sam živ, promicat ću istinu o Vukovaru, jer je to istina o cijeloj Hrvatskoj. Prvi sam javno otvorio problem silovanih vukovarskih žena, dok su drugi iz raznih razloga šutjeli o tome. O ćiriličnim pločama i ratnim zločincima izvještavao sam bitno drukčije od drugih. Prvi sam objavio identitet Saše Sabadoša, milicajca koji je napao i unakazio Darka Pajičića. Objavili smo i slike koje su demantirale laži ministra Ostojića…

Ministru ste dali i nadimak?

Točno. U emisiji ga zovemo Ostoja Ranković, što smatram posve prikladnim.

Vodili ste i prosvjedne skupove vukovarskog Stožera, na Jelačić placu pred 70.000 ljudi. Je li primjereno da TV- voditelji vode takve skupove?

Ako Tarik Filipović može voditi skupove SDP-a, zašto ja ne bih mogao voditi skupove vukovarskoga Stožera?!

I sad će opet reći da iza Vas stoji HDZ?

Vodio sam i skup potpore Tihomiru Purdi kad je na vlasti bila Jadranka Kosor, ali to kritičari ne spominju.

ŠEŠELJEVI LJUDI BILI ODUŠEVLJENI

Biste li u emisiji ugostili ljude poput Josipovića, Milanovića, Mesića i druge slična profila?

Ivo Josipović već je gostovao u Bujici, kada smo emitirali s OTV-a. Čak smo igrali i stolni nogomet poslije emisije. Snimili smo ga potajno kako bulji u grudi kolegice Bojane Klepač, koja se nagnula nad stolom, ali Romano Bolković nije dao da to objavim.

A Milanović i Mesić?

Mesić mi je obećao doći, a s Milanovićem ne razgovaram. Iako mislim da bi intervju s njime bila najgledanije Bujica dosad. Gledanija čak i od Šešelja.

Kada Vam se u emisiju javio Vojislav Šešelj, bili ste izloženi velikim napadima. Je li Vam poslije bilo žao što ste ga na taj način ugostili?

Samo sam radio svoj novinarski posao. Zanimljivo, nikome nisu smetala javljanja uživo sa Šešeljeva skupa u Beogradu, nikome nisu smetale njegove izjave koje su tih dana emitirale druge televizije, ali kada se javio u Bujicu i pohvalio Ivu Josipovića i Vesnu Pusić – to je odmah nekima zasmetalo.

Bilo je prijedloga da vas se zabrani radi toga?

Smiješno! Taj su prijedlog podvalili sirotom Kujundžiću i nakon toga mu je strahovito pala popularnost.

Tko mu je podvalio?

Josipovićevi ljudi preko glasnogovornika. Milan je kasnije shvatio da se zaletio i da se televizijske emisije i televizije ne može samo tako zabranjivati. Osim toga, onda bi trebalo zabraniti i HTV, jer su svojedobno emitirali intervju s osuđenim ratnim zločincem Veljkom Kadijevićem. I još ga platili našim novcem. A Šešelj, na žalost, nikada nije pravomoćno osuđen, što ne znači da nije zločinac.

Kako ste došli do Šešelja?

To je pokušao saznati i Ivo Josipović pa je sazvao šefove službi i članove svoga izbornoga stožera. Nikako da mi povjeruju da sam jednostavno preko interneta došao do broja Radikalne stranke u Beogradu, nazvao njihova glasnogovornika Miljana Damjanovića i zatražio intervju.

Kako su reagirali kad ste nazvali?

Bili su oduševljeni i rekli da je ok da intervju dobije neki ‘ustaša’. Odmah sam pohvalio njihove pjevačice, filmove i košarku pa su mislili da se dodvoravam poput drugih iz Zagreba.  A onda sam rekao da smo mi ipak bolji u nogometu i ratovanju – pa im je bilo jasno da napokon imaju posla s nekim hrvatskim novinarom koji nema komplekse pred Beogradom.

Je li još tko iz Hrvatske tražio razgovor sa Šešeljem?

U Beograd je išao Pero Zlatar i napravio veliki intervju. Nino Pavić tiskao ga je na naslovnici Jutarnjega i morao povući jer je to od njega tražio Marijan Hanžeković.

Reagirao je i Haag?

Glavni haaški tužitelj Serge Brammertz u zahtjevu za povratak Šešelja u Haag kao jedan od argumenata naveo je i javljanje u Bujicu, jer sam tijekom emisije Šešelja upozorio da krši najmanje dvije od ukupno četiri točke haaških uvjeta. Čak su i lijevi komentatori tada izjavili da sam razgovor vodio profesionalno i u skladu sa svim pravilima struke. To je za mene bio veliki izazov. Tomislav Marčinko rekao mi je da ću nakon Šešelja biti ili heroj ili izdajnik. Ispalo je ovo prvo, a na Youtubeu je Šešeljevo javljanje u Bujicu potuklo sve njegove haaške ispade, mislim da nas je do sada gledalo više od pola milijuna ljudi.

LJUTI ME KAD OBJAVIMO SKANDALE A IZOSTANU REAKCIJE

Novinski kolumnisti tzv. lijevih medija bili su posebno bijesni kada su Vas vidjeli na inauguraciji novoizabrane predsjednice Kolinde Grabar Kitarović. Što biste im odgovorili?

Opisao bih im inauguraciju Ive Josipovića, da je ne daj Bože – pobijedio. U prvom redu inauguracije bio bi Tomislav Nikolić, s kojim bi se Ivo ljubio tri puta. Spektakl ne bi režirao Krešo Dolenčić, nego Oliver Frljić. Umjesto Radojke Šverko i ‘Ljubim te do bola’, slušali bi Almu Pricu kako recitira poemu ‘Jama’. Umjesto Josića, Klemma, Glogoškoga, Sačića i ostalih, u prvim redovima inauguracije bili bi stari partizani.

Umjesto Zdravka Mamića, bio bi tu Robert Ježić, ‘poštenjačina’ koja je maznula 5 milijuna i donirao Josipoviću 200.000. Zvao bi on i Ninu Pavića, čija je pretvorba Slobodne Dalmacije sigurno primjer ‘zakonitosti’. Umjesto nadbiskupa Bozanića, na inauguraciji bi bio pop Tolj iz Styrije i s njime dva ministranta – Tomislav Klauški i Boris (Andrije) Rašeta. Pazite, samo novinare koje bi pozvao Josipović: Davor Butković i Matija Babić – najuredniji porezni obveznici u zemlji, obojica (za sada) bez optužnica.

Tu bi bili i Boris Dežulović i Ante Tomić – oličenja moralnosti, urednosti i čistoće. Jedini gosti iz dijaspore bili bi Perković i Mustač, a našlo bi se mjesta i za Savu Štrbca, koji bi sjedio pored Vesne Teršelić, jer oni su ipak savjest hrvatskoga društva. Bilo bi tu mjesta i za Gorana Baru, koji je u kampanji i onako svirao Josipoviću s ostalim zampistima. Zanimljivo, to što je on bio u Remetincu zbog obiteljskog nasilja i heroina – nikome ne smeta. Čak je i zvijezda MUP-ovih spotova.

A Mirela Holy?

Došla bi i ona. Uostalom, to je i sama rekla. Jedino ne bi bilo sunčano vrijeme, već bi padala kiša. I sijevalo bi. Kada bi grunuo grički top, nad Markovim trgom preletjeli bi šišmiši. U trenutku euforije razorili bi krov crkve Svetoga Marka i više ne bi bilo povijesnoga hrvatskog grba, već bi imali petokraku.

Holy baš i ne kritizirate, je li to zato što Vam je bila kolegica u Imperijalu, tabloidu u kojem ste bili glavni urednik?

U Imperijalu smo trebali lektora i došla je mlada atraktivna žena. Budući je bila sva u crnom pomislio sam da je desničarka. Ubrzo  sam shvatio da ima drugačije stavove, ali svejedno mi je ostala simpatična.  Kasnije je, na žalost, otišla jer nije podnosila kolege koji su previše pušili u uredima – Branku Juras, današnju šeficu Hine i još neke. I danas smo jako dobri, dolazi u moje emisije, smatram je uspješnom mladom ženom i političarkom pred kojom je velika karijera.

Kakav ste bili kao šef?

Bio sam joj bolji šef od Milanovića. Cijenim njenu hrabrost tijekom sukoba s premijerom, a zelena komponenta i održivi razvitak za koji se zalaže sadržaj  je i ljevice i desnice, ali onaj drugi, svjetonazorski dio, tu se razlikujemo.

Što Vas najviše zaprepašćuje u Vašemu novinarskom radu, spoznaje do kojih dolazite o vladajućima, stranputicama kojima ide Hrvatska ili nešto treće?

Najviše me zaprepašćuje činjenica da nešto objavimo, konkretno, istinito i skandalozno, a da uglavnom izostanu reakcije. Sjetite se samo što je u tijeku kampanje za Josipovića izrekao Gordan Malić. Praktički je svjedočio o savezu Mladena Bajića, Ive Josipovića i Ninoslava Pavića oko uništenja HDZ-a. Udružili su se da bi manipulacijama i montiranim procesima uništili najveću oporbenu stranku – i nikome ništa. Evo i ovo zadnje: pedofilski skandal u SDP-u; objavimo fotografiju sisačkoga pedofila sa Zoranom Milanovićem, prenesu je 24 sata – i opet nikome ništa. Zamislite da na zapadu izađe u javnost fotografija premijera s nastranim pedofilom iz njegove stranke. Pa barem se mogao javno ograditi. Ili Vesna Pusić – dadne bratu Zoranu 250.000 kuna i to je ok, a da je to učinila neka druga ministrica iz neke druge vlade, mjesecima bi ju razvlačili po medijima i tražili ostavku.

Često spominjete Karamarka u pozitivnome kontekstu, a većina medija ga kritizira?

Prije svega, mislim da je vrlo ozbiljan čovjek i da ga se s razlogom boje u SDP-u, jer je do sada dobio baš sve izbore, pa će tako dobiti i parlamentarne. Zato ga lijevi komentatori ne mogu podnijeti – jednostavno, shvaćaju da im je opasan. Drugo, ne vole ga jer je jednostavno – Hrvat i jer je povjesničar kao i Tuđman pa dobro zna s kime ima posla. Gostujući u Bujici odvjetnik Željko Olujić otkrio je javnosti da mu je Karamarko kao mladi student povijesti pomagao u obrani Andrije Artukovića, dostavljajući neke delikatne dokumente iz povijesnoga arhiva. To je bilo u komunizmu i Karamarko je tada riskirao zatvor, iz čega proizlazi da je oduvijek imao ‘onu stvar’, za razliku od Milanovića koji se cijeli svoj život drži mišje rupe i koji bi sada sve dao da je bio u ratu, nosio zelenu odoru kao na primjer, Karamarko.

Kako ocjenjujete hrvatske medije, posebno one koji se obrušavaju na vas? Na što je novinarstvo danas svedeno kod pojedinaca, a što bi zapravo trebalo biti?

Ja sam njima zapravo zahvalan. Sa svakim napadom gledanost Bujice sve više raste. Uskoro će me prenositi i 11. televizija. Moja me publika još više cijeni kada me takvi napadaju.

IMAM SLIČNU PUBLIKU KAO I THOMPSON

Jeste li razmišljali o tužbama?

Ne, nikako. Imam princip da ne tužim novinare. Bez obzira koliko dno dotaknuli. I sam znam kako je neugodno biti u sudnici – i kada ti doma dolaze plave kuverte. To ne želim priuštiti niti najgorem neprijatelju. Protiv sam bilo kakvih sudskih progona medija,  novinara i nevladinih udruga i pojedinaca – bez obzira na politička i druga opredjeljenja. Po tome sam liberal.

Kako biste ocijenili svoju publiku?

Najbolja na svijetu. Imam sličnu publiku kao i Thompson – što mi je veliki kompliment. Oni koji slušaju njegove pjesme – najvjerniji su gledatelji Bujice, a to nije malo ljudi. Gledaju me mnogo i branitelji i starije gospođe. Zato uvijek prvo i pozdravljam gledateljice, a tek onda gledatelje. To me je naučila jedna feministica. A gledaju me dosta i oni koji me mrze. Hvala i njima na pozornosti. Najvažnije je ljude ne ostavljati ravnodušnima – jer to bi onda značilo da radim bez veze.

Prije godinu i nešto proveli ste kraće vrijeme u Remetincu i susreli  tamo neke od aktera hrvatske žalosne zbilje (Sanadera, Vidoševića…). Jesu li oni, po Vama, protagonisti hrvatske propasti u posljednjih 15-ak godina i ima li i većih, koji su danas na slobodi?

Najveći je protagonist hrvatske propasti u ovome trenutku Zoran Milanović. Jadan je i nesposoban. Količina korupcije u njegovoj Vladi ista je kao i u Sanaderovoj, samo što sada krade više njih – manje svote. Znači, ovi sad su kokošari, što je i opasnije. Po toj logici, jednoga dana u Remetincu moglo bi biti više SDP-ovaca i HNS-ovaca, nego ljudi bliskih HDZ-u. Karamarko je okrenuo novu stranicu u stranci, mislim da budućnost ipak nosi neka poboljšanja.

Išli ste u Savsku dati potporu braniteljima kada je došlo do antiprosvjeda. Zašto?

Zato što je to bila moja građanska dužnost. Mislim da je nedopustivo vrijeđati bilo koje invalide, a pogotovo ratne. Da sam sto puta javna osoba i novinar, tu prestaje svaki interes i pojavljuje se ljudskost. Kada netko ide na ljude u kolicima – morate reagirati. Samo da Vas podsjetim da sam jedini, prije nekoliko mjeseci realizirao uživo emisiju iz Savske, koja je srušila baš sve rekorde gledanosti i izazvala neviđene reakcije.

I. Marijačić/ A. Čerenivec/ HT
Foto: Facebog, Hrvatski tjednik/ Tv Bujica