“Dosta je bilo!”, navodno je upravo to odlučnim glasom rekao novi hrvatski ministar obrane Ivan Anušić, a nakon što su mu suradnici pokazali dan ranije objavljen intervju crnogorskog kolege Dragana Krapovića.
Dakle, samo dan uoči dolaska hrvatske političke delegacije u Podgoricu, koju su činili ministri obrane te vanjskih i europskih poslova Anušić i Gordan Grlić Radman, novi crnogorski ministar obrane Krapović dao je, po diplomatskim uzusima, krajnje neprimjeren intervju, s porukama koje su gotovo na rubu neprijateljstva i otvorenog revizionizma prema najbližem susjedu.
Krapović je prvo u crnogorskom parlamentu dao „svoje“ viđenje o spomen ploči postavljenoj u logoru Morinj, gdje su crnogorski rezervisti 1991. privodili i brutalno maltretirali brojne hrvatske građane s dubrovačkog područja. Rasterećen činjenice što kao 15-to godišnjak i sam nije bio među zatvorskim čuvarima olako je izjavio:
„Za mene je to bilo nešto što je posljedica rata u bivšoj Jugoslaviji, ne velikosrpska, velikocrnogorska agresija nego rat u bivšoj Jugoslaviji“.
Ta bi izjava bila skandalozna za svakog građanina Crne Gore, no, kada je izgovori visokorangirani dužnosnik nove crnogorske vlasti, navodno proeuropski orijentirane i spremne poštivati sve europske (pravne i druge) stečevine, tada je ova izjava crnogorskog ministra obrane još skandaloznija!
Potom je uslijedio njegov interview za televiziju Vijesti gdje je odaslao poruku u identičnom tonu, valjda kao svojevrsnu dobrodošlicu gostima iz Hrvatske.
Među ostalim, poručio je Krapović, kako je oteti školski brod „Jadran“, a na koji pravo vlasništva polaže Republika Hrvatska, „potpuno legalno i legitimno u vlasništvu Crne Gore i naš stav je da to tako treba da ostane“. Također, poručio je kako je Crna Gora zbog razgraničenja na poluotoku Prevlaka, de facto, spremna Hrvatsku tužiti međunarodnim pravosudnim institucijama. Ako ne bude bilateralnog dogovora oko razgraničenja, naglasio je Krapović, „vjerujem da će to završiti pred Međunarodnim sudom u Hagu ili pred arbitražom“.
Potom je Krapović krenuo nizati duboko „promišljene“ političke izjave, poput: „Onaj tko bude kontrolirao Prevlaku, u vojnom i strateškom smislu, kontrolira i Boku Kotorsku i čitavu crnogorsku obalu“, dovodeći time u pitanje hrvatski suverenitet nad Prevlakom i stavljajući je u centar nekakvih samo njemu znanih vojnih planova i okršaja.
Dakle, ovaj crnogorski dužnosnik u skandaloznim teritorijalnim aspiracijama na Hrvatsku, kakve nisu izrečene od 1991. godine, ignorira činjenicu da je pitanje razgraničenja na kopnenom dijelu Prevlake riješeno zaključcima Badinterove komisije, koja je zaključila da su nakon raspada SFRJ granice bivših republika postale državne granice; potom sporazumom o normalizaciji odnosa iz 1996. između Savezne Republike Jugoslavije (tadašnje zajedničke države Srbije i Crne Gore) s Hrvatskom te protokolom o privremenom graničnom režimu iz 2002. godine.
Krapović je, odgovarajući na pitanje novinara televizije Vijesti, očekuje li probleme s Hrvatskom u pretpristupnim pregovorima oko Prevlake i vlasništva nad brodom “Jadran”, odgovorio kako u tome Hrvatska „ima dosta ucjenjivačkog potencijala“.
Tko o čemu – Krapović o hrvatskom poštenju! Naime, par dana prije puta u Crnu Goru ministar Grlić Radman izrazio je želju da, zajedno sa svojim crnogorskim kolegom i cjelokupnom hrvatskom delegacijom obiđe brod „Jadran“ kojeg Hrvatska godinama potražuje. Hrvatski veleposlanik u Crnoj Gori Veselko Grubišić zamolio je crnogorsko Ministarstvo obrane da omogući posjet hrvatske delegacije ovom jedrenjaku na vezu u luci Bar.
Crnogorski domaćini su odbili ovu zamolbu nevjerojatno glupavim obrazloženjem kako je ovaj legendarni jedrenjak „vojni brod“ pa, kao, stranci, odnosno strani diplomati nemaju što na njemu tražiti. Šteta da tisuće neznanih stranaca koji u ljetnim mjesecima prodefiliraju „Jadranovom“ palubom ne znaju da je „Jadran“ ratno plovilo.
Štoviše, ovo ljeto, prilikom proslave ’90-e obljetnice broda „Jadran“ Crnogorci su pozvali cjelokupni diplomatski kor na njegovu palubu (jest da odaziv i nije bio baš neki, jer većina diplomatskog kora akreditiranog u Podgorici, zna i uvažava činjenicu da je status ovog broda u pravnom smislu vrlo suspektan, jer brod na crnogorsku žalost – nema „čiste crnogorske papire“!).
Obzirom da je Krapović po struci diplomirani ekonomist, koji se bavio turizmom i ugostiteljstvom, očito se prije odašiljanja ovako snažnih poruka konzultirao s vrsnim stranim poznavateljima međunarodnog sukcesijskog prava (možda sa slovenskom i srpskom „braćom po oružju“ jer Crna Gora nema niti jednog svog međunarodno priznatog stručnjaka te vrste), dok mu je dežurne geopolitičare i geostratege bilo puno lakše pronaći i na domaćem terenu. Njih ima k’o i nogometnih selektora, a žalosno je to što su se neki od tih „eksperata“ ne tako davno školovali i u Hrvatskoj, a sada obnašaju visoke dužnosti u njegovom Kabinetu!
Nakon svih ovih neprijatnih i nepromišljenih crnogorskih izjava i riječi, koje podsjećaju na ratne trublje s početka ’90-tih godina, ministar Anušić je trenutno odbio susret sa Crnogorcem, ali se s posebnim zadovoljstvom i ponosom uputio put Crne Gore, gdje je, zajedno s ministrom vanjskih i europskih poslova Grlić Radmanom dao jasnu i nedvosmislenu podršku tamošnjim Hrvatima, prisustvujući proslavi Dana hrvatskog naroda u Kotoru.
Doznajemo da je i ministar Grlić Radman dobrano „zakucao“ svog mladog crnogorskog kolegu, Filipa Ivanovića, otvoreno ga podsjetivši kako je Hrvatska nebrojeno puta, na mnogo načina, Crnoj Gori olakšavala put u euroatlantske integracije. Nitko tko nije zlonamjeran to ne može osporiti! Stoga je Grlić Radman svome crnogorskom kolegi jasno i nedvosmisleno dao do znanja da je raznim crnogorskim marifetlucima došao kraj, naglasivši da, ukoliko se novo crnogorsko državno rukovodstvo ne krene ponašati proeuropski, Europu će gledati sa svojih brda kao što su do Berlinskog kongresa 1878. godine gledali Jadransko more!!!
Od Crne Gore se jasno očekuje da konkretnim djelima pokaže katarzu i suoči se s nečistom prošlošću u kojoj je, u ratnoj koaliciji sa Srbijom, brutalno napala Dubrovnik, Cavtat i Konavle te prisvojila vojnu imovinu bivše JNA (u visini od preko dvije milijarde američkih dolara!), a na koju pravo vlasništva polaže Republika Hrvatska. Dakle, Grlić Radman nije dopustio Crnogorcu da izbjegne susret s nečistom prošlošću svoje države i naroda, od kojeg je tek manji dio 1991. godine iskreno pjevao “S Lovćena vila kliće, oprosti nam Dubrovniče“!
Čini se da su glavni kreatori hrvatske vanjske politike, na čelu s premijerom Plenkovićem, sada konačno zaključili da budući bilateralni odnosi službenog Zagreba sa Crnom Gorom traže duboko preispitivanje. Nema dileme da se upravo postavljaju posve nove koordinate hrvatskog odnosa prema Podgorici u kojima bezuvjetna i bezrezervna podrška više neće biti samopodrazumijevajuća stavka.
Elastičan odnos prema južnim susjedima, koji su u međuvremenu postali srpska mahala, provincija, stvar je prošlosti. Posljedice crnogorskog geopolitičkog zaokreta prema Beogradu i Moskvi, vidljivi su i u NATO savezu. Njezini službeni predstavnici tamo su gurnuti na kraj stola. U diskretnu, ali primjetnu karantenu. Ništa ih se ne pita. Ništa bitno im se ne prezentira. Visoko klasificirani dokumenti već neko vrijeme predstavnicima Crne Gore u Sjevernoatlantskoj vojno alijansi nisu dostupni.
Treba realno sagledati stanje stvari. Milo Đukanović, sada arheološka politička činjenica, samo se pod pritiskom postmiloševićevog vremena ispričao zbog agresije na Hrvatsku. Imao je zlatnu priliku provesti katarzu vlastitog društva, ali odlučio se za – šutnju i ubrzanu prodaju cjelokupnog „ratnog plijena“ opljačkanog s teritorija i akvatorija Republike Hrvatske. Makar i „po kili starog željeza“.
Vrijedna vojna imovina rasprodavana je kao „furda“. Imovinu s aerodroma u Ćilipima je tek Abazović „locirao“. Što je za to vrijeme radio Đukanović? Govor mržnje s početka ’90-ih godina, Đukanović je početkom 2000-tih zamijenio, pokazalo se, neiskrenom isprikom i šutnjom o crnogorskim zločinama, razaranjima i pljačkama na jugu Hrvatske.
A na školski brod „Jadran“ okačio je crnogorsku zastavu 7×14 metara, kakvu nemaju ni američki nosači aviona! To zato da je „ceo svet vidi“! Novoj crnogorskoj vlasti treba biti jasno da tu zastavu će od sada gledati samo njihovi građani na relaciji Bar – Tivat – Bar i nigdje drugdje. Ako im nije jasno o čemu pričamo – doznaće!
Zaključno, slijedom najnovijih događanja na relaciji Zagreb – Podgorica sve je manje pozitivnih scenarija za unaprjeđenje odnosa između Hrvatske i Crne Gore, jer tamošnji političari uporno ponavljaju iste greške iz ’90-ih. Sadašnje ponašanje tamošnjih političara do daljnjega ne diže Crnoj Gori rampu europskih integracija!!!
D.M. /Foto:MORH
