Jadranka Šešelj: Moj muž Vojislav Šešelj je na samrti, a u Haagu ga drže u bunkeru

Zdravstveno stanje Vojislava Šešelja, optuženika teške ratne zločine, vrlo je ozbiljno i postoje elementi “životne ugroženosti” zbog metastaze na jetri, priopćio je dr. Milovan Bojić, člana liječničkog konzilija koji je posjetio Šešelja u Haagu.

Pogoršanje zdravstvenog stanja lidera radikala Vojislava Šešelja veoma je zabrinulo njegovu obitelj, prenose mediji u Srbiji izjavu njegove supruge Jadranka Šešelj. Ona se svakodnevno čuje telefonom sa suprugom, a nakon razgovora u nedjelju ujutro supruga najpoznatijeg haškog optuženika medijima je priopćila da je Šešelj  vrlo loše:

– Nije dobro, ali on je iznimno jak čovjek i tako i prima sve što se desi. Osjeća koliko smo uznemireni i sada pokušava nas smiriti i objasniti nam da je to što se događa sastavni dio života.

Plaši je, kaže, što iskustva s ponašanjem u Tribunalu prema Šešeljevoj bolesti, glede brzine i ažurnosti tijekom liječenja, nisu dobra.

– Razgovarala sam s našim liječnicima o Vojinoj bolesti i oni smatraju da bi u drugačijim uvjetima od ovih u kojim je bila moguća i operacija i uspješno saniranje bolesti. Zato bi mi lakše bilo kad bih znala da će u Haagu poslije uspostavljanja dijagnoze reagirati hitno i da će moj suprug imati najbolje uvjete. Ali, znamo gdje je i kako su se do sada ponašali prema njemu i to nam dodatno zadaje brigu – kaže  potresena Jadranka Šešelj.

Ozbiljna bolest supruga za nju je bila nemali šok, mada joj se još tijekom prošlotjednog posjeta Haagu pojavilo strahovanje da nešto nije u redu.

– Simptomatično je bilo što je na rezultate ultrazvučnog pregleda, koji se izdaju odmah poslije pregleda, Voja čekao četiri dana. Onda su mu dali fotokopiju rezultata i prilično me je zabrinulo kad sam vidjela da je jedan dio prekriven bijelim papirom i tako fotokopiran. To što sam vidjela da je nešto sakriveno nije mi dalo mira, ali sam željela vjerovati da je sve dobro – objašnjava Jadranka Šešelj iščekivanje dijagnoze.
Uplašena je jer ne zna kakvu će zdravstvenu njegu dobiti Vojislav Šešelj i objašnjava da je strah posljedica dosadašnjih događanja s njegovim zdravstvenim stanjem za koja nikako ne može reći da su bila dobronamjerna.

– Tijek njegovog liječenja nije bio uobičajen. Stručnjaci u tamošnjoj bolnici su odlični, ali njih ne treba kriviti, jer zatvorska uprava se stalno miješa i nešto improvizira. Recimo, poslije prve Vojine operacije, u zatvoru su bili uporni da kemoterapiju mogu provesti samo ako je on u izolaciji, iako su liječnici govorili da će takav tretman mom suprugu smetati – objelodanila je Jadranka Šešelj, ocijenivši da se zatvorska uprava hoće da sve bude pod njezinom kontrolom, čime se i postavlja iznad medicinskih stručnjaka.

Jadranka Šešelj ne očekuje da će haški sud zbog bolesti dozvoli Šešelju da se bar privremeno vrati u Beograd:

– Teško mogu povjerovati da bi mog supruga pustili kući. On je iz protesta zbog svega što se dešavalo rekao da ne treba da se govori o njegovom zdravstvenom stanju, a ljudima u Tribunalu je to bio odličan alibi. U što vjerovati onda ako se oni tako ponašaju. Umjesto da ga puste na liječenje i zatvorili ga u bunker bez prozora. Objasnili su da bi zbog terapije koju prima mogao biti zarazan za ostale zatvorenike – ogorčena je Šešeljeva supruga.

Dr. Bojić: Umjesto liječenja zatvorili ga u bunker

Dr. Milovan Bojić,  član liječničkog konzilija koji je posjetio Šešelja u Haagu, na konferenciji za novinare je rekao da nema odobrenje Šešelja da o njegovom zdravstvenom stanju javno govori, ali da to radi zbog medicine, njegovog zdravlja i obitelji.

Podsjetio da je Šešelju prethodno dijagnosticiran i rak debelog crijeva, ali da nije bilo adekvatnog medicinskog tretmana.

“Šešelj je trebao primiti 12 doza kemoterapije, a primio je samo jednu. Daljnju terapiju je odbio zbog toga što je iz bolnice bio prebačen u ‘bunker’, prostoriju bez prozora. Kao obrazloženje rečeno mu je da bi njegove izlučevine zbog terapije mogle biti toksične i štetne po ostale zatvorenike i medicinsko osoblje, pa je zato izoliran”. Bojić je predložio kao jedino rješenje da se Šešelj liječi u Srbiji, ali je i ukazao da se to ne može očekivati dok njemu ne bude ukinut pritvor.

Bojić je rekao da kao ozbiljan čovjek ne želi licitirati s tim koliko će Šešelj živjeti, ali je dodao da njemu “nema života ako se ne liječi”.

Srbi umrli u Haagu

U Haagu, ili po privremenom izlasku zbog bolesti, preminu je veći broj Srba opruženih za ratni zločin. General Đorđe Đukić je pušten je iz pritvora u Sheveningenu zbog karcinoma i nakon mjesec dan preminuo je na VMA u Beogradu 1996.. Gradonačelnik Vukovara Slavko Dokmanović je 1998. izvršio samoubojstvo u ćeliji, a iste godine je uslijed pucanja trbušne aorte umro optuženi Milan Kovačević.

Načelnik Generalštaba Vojske  Republike Srpske Momir Talić je pušten da se brani sa slobode “zbog narušenog zdravstvenog stanja” i preminuo je u svibnju 2003. godine na VMA u Beogradu. Samoubojstvo je ožujka 2006. izvršio Milan Babić, bivši predsjednik Vlade tzv. RSK, a tjedan dana kasnije je u ćeliji nađen mrtav bivši jugoslavenski predsjednik Slobodan Milošević. Naredne godine je preminuo je osuđenik Miroslav Deronjić, koji je izdržavao kaznu u Švedskoj.

(D. L., M. M. Maxportal)