Jakov Sedlar: U Izraelu nisu imali pojma da je Jasenovac postojao do 1951. godine

U Arab-Hebrew Theatre u Tel Avivu sinoć je održana svjetska premijera novog dokumentarca Jakova Sedlara “Jasenovac-istina”. Nakon premijere u Izraelu film će biti prikazan u europskim gradovima, SAD-u i u Hrvatskoj gdje će premijera biti 4. travnja u Zagrebu.

Prije projekcije u kinu koje je bio krcato uvod je dao prof. Mordecai Padwa, a nakon filma publika je sa Jakovom Sedlarom razgovarala više od pola sata. Bilo je raznih pitanja, ali najveći broj zanimao se za komunistički Jasenovac, jer o tome prije nisu znali praktički ništa.

O reakcijama publike nakon promocije filma Sedalar je za Večernji list

ispričao:

“Publiku su isključivo činili Izraelci, što me posebno raduje, jer je ovo dokaz da je veliki interes i za našu povijest i uopće za Hrvatsku u Izraelu. Na kraju filma bio je vrlo dug aplauz, nimalo namješten, nego iskren, jer su gledatelji shvatili koliko rada stoji iza ovoga filma.

Naime, prof. Padwa je prije početka filma rekao kako iza svega stoji 12 godina ozbiljnoga istraživanja koje je donijelo mnogo novih dokumenata i saznanja o temi Jasenovca. Naravno, ovdje je najveći interes bio za govorenje o sudbini Židova, što je razumljivo, no cijeli film je publika pratila u velikoj tišini i interesu za temu.”

Kaže da je publiku najviše zanimao Jasenovac nakon rata:

“Sudeći po pitanjima najviše ih je zanimala povijest jasenovačkoga logora nakon 1945. Naime, nitko od prisutnih nije imao pojma da je Jasenovac postojao sve do 1951., o čemu u filmu svjedoče dvojica slovenskih partizana. O toj činjenici kao i o sudbini Židova u Titovoj Jugoslaviji bilo je i najviše pitanja.

Naime, publiku je iznenadila i činjenica da je tretman Židova u komunističkoj Jugoslaviji bio jako loš. Da su mnogi u lancima dovedeni u Rijeku i prije ukrcaja na brod “Radnik” morali su se pismeno i “dobrovoljno” odreći svega što su im konfiscirali komunisti. Tko to nije učinio, završio bi, umjesto u Izraelu, u logoru. To ih je iznenadilo, jer je u Izraelu dugo bila nazočna propaganda kako je Tito bio uz Izrael, a istina je totalno obrnuta.

Također, nevjerojatna im je bila i činjenica kako postoje ogromna odstupanja kada je u pitanju broj žrtava. To nikako nisu mogli razumjeti, ali nakon mojih dodatnih objašnjenja koja su se odnosila na stalnu velikosrpsku propagandu koja je i Stepinca svrstala među zločince, mislim da su gledatelji razumjeli o čemu se tu radi.”

Spomenut je hrvatski ministar kulture dr. Zlatko Hasanbegović?

“Jedno pitanje bilo je vezano uz ministra Hasanbegovića. Pitanje je postavio jedan student. Odgovorio sam mu da osobno poznajem ministra i da on i svi drugi u Izraelu mogu mirno spavati što se njega i cijele Hrvatske tiče. Rekao sam mu neka ne nasjeda na buku onih kojima je jedino stalo do njihovih vlastitih materijalnih interesa, nikako do Hrvatske. Ministar je ozbiljan povjesničar koji poštuje sve ono što Izrael jest, prijatelj je židovskoga naroda, a u to će se uskoro moći i uvjeriti svi u Svetoj zemlji. Na ovaj odgovor dobio sam aplauz.”

Sedlar na kraju kaže da će ”rasprave o ustašama i partizanima biti vrlo intenzivne sve do momenta kada će se ta pitanja riješiti argumentima, na normalan, civiliziran način, bez ponavljanja starih optužbi koje se temelje na poluistinama ili lažima.

Tuđmanova ideja o pomirbi bila je odlična, ali za dogovor morate imati konsenzus. Ne može se samo optuživati jedna strana, a čim se drugoj spomenu evidentno učinjeni zločini, odmah se govori o povijesnom revizionizmu i revanšizmu. Osobno ni u jednom svom filmu nisam želio biti netko tko bi želio zatajiti bilo čiji zločin. Uvijek su me iritirali oni koji su, zbog vlastitih interesa, ponavljali stare laži.”

M. Marković/V.list /Foto:promo