Sveta Corona (Korona) je kršćanska mučenica. Rođena je oko 160 godine u Egiptu, a zbog vjernosti vjeri umorena je u Siriji. Doživjela je sličnu sudbinu kao i Diva Grabovčeva u Hrvata. Zaštitnica je od epidemije, a po njoj je austrijski novac kruna dobio ime jer se štuje i kao zaštitnica novca i čuvara blaga.
U vrijeme širenja koronavirusa zanimljivo je prisjetiti se svetice iz prvih stoljeća kršćanstva – sv. Korone, koja se štuje i kao zaštitnica od epidemija. Iako je nekoć pripadala popularnim svecima, danas se vrlo malo znamo o njenom životu i podrijetlu.
Spomendan sv. Korone je 14. svibnja. Mučeništvo je podnijela u 17. godini života za vrijeme progona kršćana. I ona i njen suprug Viktor – rimski vojnik iz Siene – stradali su mučeničkom smrću jer se nisu htjeli odreći vjere. I njen suprug je proglašen svetim i štuje se kao Viktor Sijenski.
Sveta Korona slavi se i pod imenom “Stephana”, što znači okrunjena, a i sama corona, vrsta virusa koji na sebi pipke sa završetkom u obliku krune, ime je dobio po latinskom nazivu za krunu.
U mnogim katoličkim crkvama u Austriji i istočnoj Bavarskoj štuje se i danas, a postoje i mjesta nazvana po njezinom imenu. Najpoznatije je St. Corona am Wechsel u Austriji.
Tko je bila sv. Korona
Sveta Korona je rođena u zemljama današnjeg Egipta ili Sirije oko 160. godine i umrla mučeničkom smrću177. godine (prema mekim izborima živjela je u godinama 287-303).
Povijesni izvori govore da je vrlo mlada postala supruga Viktora – rimskog vojnika iz Siene, kršćanina koji se tijekom progona Kristovih sljedbenika u Rimskom carstvu nije želio odreći svoje vjere, zbog čega je pogubljen. Mlada udovica također je umrla mučeničkom smrću tijekom progona cara Antonija Pija ili Dioklecijana (Dioklecijan je proveo najveći i najkrvaviji progon kršćana u Rimskom Carstvu ) jer se nije htjela odreći vjere.
Štovanje sv. Korone započelo je u Siriji, ali je vrlo brzo prešla granice Bliskog Istoka. Legende o ovom mučeniku iz kasne antike poznate su u Aziji, Africi i Europi.
Prva grčka legenda o Viktoru i Koroni govori da su pogubljeni u Damasku, ali je kasnije ponovljena u raznim varijantama. Stoga se pored današnje prijestolnice Sirije kao mjesta njihove smrti spominju i Antiohija na jugu današnje Turske, Aleksandrija u Egiptu, Sicilija i Marseille.
S Bliskog Istoka je legenda o njoj stigla do Italije najkasnije u šestom stoljeću. Relikvije oba supružnika nalaze se u Castelfidardu na jadranskoj obali u blizini Ancone. Već tada je osnovana crkva posvećena njima. Već tada (VI. stoljeće) sv. Kruna je prikazana kao primjer vjernosti vjeri. Godine 997. car Otton III. donio je relikvije u Aachen, a u četrnaestom stoljeću car Karlo IV ih je donio i u Prag.
Iz tog razdoblja potječu i prvi dokazi štovanja te svetice u Bavarskoj, Češkoj i Donjoj Austriji. Tamo iu nekim drugim regijama sv. Kruna se štuje kao zaštitnica, koja ne samo da štiti od epidemija i lošeg vremena, već je i simbol trajanja u vjeri. Na nekim ikonama prikazana je kao kako u jednoj ruci drži kutiju s blagom, dok drugom rukom daje novac prosjaku.
Svetu Koronu danas štuju grčka, latinska i etiopska crkva.
Štovanje u Austriji
U Donjoj Austriji tradicionalno je godišnje hodočašće sv. Korone u gradiću St. Corona am Wechsel, a kult te svetice poznat je i u drugim dijelovima Austrije gdje su joj podignute brojne kapelice kao mjesta štovanja.
Austrijski novčići kovani u periodu od 1892-1924. godine nazvani “krunama” u spomen na sveticu, što se objašnjava činjenicom da je sv. Korona ( st. Kruna) zaštitnica novca, dobrih investicija i čuvara blaga.
Spomenuli smo da Katolička crkva sv. Koronu slavi 14. svibnja, a možda će do tog dana biti prevladana najveća prijetnja danas u svijetu – epidemija koronavirusa.
Marko Marković/Foto: wikimedia
