Je li možda Hrvatska ratna mornarica postala mornarica naše Kopnene vojske? Nije isključeno. Pomorska baza HRM-a i naša jedina ratna luka, Lora u Splitu, promijenila je naziv kao i vlastitu pojmovnu definiciju.
Naime, ta pomorska baza neko vrijeme već nosi ime „Admirala flote Svete Letice Barba“.
To je za svaku pohvalu jer uloga admirala Letice u obrani naše obale i formiranju naše pomorske sile bila je povijesna. Međutim, umjesto „ratne luke“ ili „pomorske baze“ ispred imena slavnog admirala iz Podgore stoji prefkis – „vojarna“.
Zašto se pomorski objekt ratne mornarice odjednom kontinentalizirao pa postao vojarna, ilitiga po ĐI-EN-EJ rječniku – kasarna, a riječ je o terminu koji se uvijek i isključivo veže uz kopnenu vojsku.
Barba je u mirovinu otišao i na vječni počinak ispraćen kao stožerni admiral (generalski čin sa 5 zvjezdica), a ne kao admiral flote pa su mu čin posve pogrešno uklesali na ploči ispred ulaza u Loru. To što je stožerni admiral ukinut, pa kasnije uveden admiral flote nema nikakve veze jer ne bi smjelo biti posthumnog prevođenja činova.
Zbog takvog poteza vrte glavama i neki u Glavnom stožeru OS RH i Uredu Predsjednice RH, ali tko to smije javno reći…
Nejasno je zašto se jedan lučki, mornarički infrastrukturni objekt pojmovno redefinirao u vojarnu? Što je loše u terminima „pomorska baza“, „vojna luka“ ili „ratna luka“? Ni za vrijeme Austrougarske, Karađorđevićeve Jugoslavije, a posebno ne u doba SFRJ kada se pazilo na pomorski imidž države, vojne luke na Jadranu nikada nisu bile vojarne.
Ovom logikom terminološkog pretumbavanja možemo i zračne luke proglasiti, na primjer – parkiralištima letjelica. Zašto ne?
U širem smislu Loru se može definirati kao vojarnu (tal. caserma, fr. caserne, eng. barracks, njem. kaserne), tj. zgradu ili skup zgrada unutar zajedničkog kruga namijenjena za stanovanje, obuku i život vojnika. Međutim, definirati jedan pomorski objekt, k tome strateške važnosti za našu ratnu mornaricu, kao vojarnu, znatno derogira i osakaćuje njegovo vojno, društveno, ali i simboličko značenje.
Ovo pomalo podsjeća na 1942. godinu kada je Talijanima jako smetao naziv Hrvatska mornarica za ratnu mornaricu NDH pa su je ponižavajuće preimenovali u – Plovne snage NDH.
Osnovne signifikacije jedne ratne luke je što ona, osim zgrada za smještaj i obuku vojnika, ima sidrište, privezište, lučki bazen te tehničke i taktičke zahtjeve za smještaj flote. Ratna luka je, pak, element pomorske baze koja se koristi za potrebe ratne mornarice.
S hidrografskog i navigacijskog aspekta pomorske ratne luke (kao i luke općenito) su dio morskog prostora, prirodno ili umjetno zaštićene od vjetrova, valova i struja, uređene tako da se brodovi mogu zakloniti, ukrcavati ili iskrcavati posadu, ljudstvo i opremu, popuniti zalihe, popraviti kvarove ili oštećenja.
Ni u jednoj vojnoj enciklopediji pojam vojarne ne vezuje se uz ratne luke, odnosno pomorske baze. Zašto vlastitoj vojnopomorskoj baštini i pomorskom identitetu verbalno pucamo u noge? Rastakanje maritimnog u našim oružanim snagama traje li traje.
Ali, što uopće očekivati od vizije djelovanja HRM-a kad novim preustrojem dalje nastavlja živjeti duh JRM-ove doktrine protudesantnog djelovanja kao osnovni smisao postojanja naše Ratne mornarice.
U punom je zamahu bubrenje vojne administracije, a o suvremenom hibridnim i nekonvencionalnim oblicima ratovanja na moru se ni ne promišlja. Što će to našim vojnopomorskim misliocima. Oni žive u svom svijetu.
Marko Marković/Foto:morh.hr
