Bivši predsjednik države Ivo Josipović gasi svoju stranku Naprijed Hrvatska i vraća se u SDP. A sve će biti formalizirano sutra na sjednici Glavnog odbora SDP-a. Tim povodom dao je opširan intervju Večernjem listu u kojem je govorio o aktualnim tema hrvatske politike.
Nije izostala ni Josipovićeva omiljena tema, napad na crkvu i Bleiburg, priče o reviziji povijesti i uvrede na račun Predsjednice.
Gasite Naprijed Hrvatska i vraćate se u SDP. Je li vam žao što ste uopće osnivali stranku?
Žalim zbog stanja na ljevici. Žalim zbog slike hrvatskog društva, što smo rigidna desna država koja slabo napreduje i ima lošu reputaciju. Jednostavno, moj povratak u SDP nije bio moguć. Bilo je jasno da vrh stranke nije oduševljen mojim povratkom, valjda jer sam bio vrlo kritičan prema politici Milanovićeve vlade i stanju u stranci.
Predlagao sam mnoge reforme koje su i danas nužne: pravosuđe, teritorijalni ustroj, uprava, razvoj temeljem četvrte industrijske revolucije…. Premijer i predsjednik stranke mislio je drukčije. Zapravo, žao mi je što se ono što sam predviđao stranci zaista i dogodilo, i gore od toga. Žao mi je i zbog brojnih članova koji su sudjelovali u mojim kampanjama i kojima dugujem zahvalnost.
Da je vrh dijelio njihov entuzijazam, danas bi SDP bio na vlasti, a ja predsjednik na odlasku. Naprijed Hrvatska nije ostvarila izborni uspjeh, ali je socijaldemokraciji sačuvala više od tisuću istinskih ljevičara. Zato je dobro da je ta stranka postojala.
Pitam jer su i danas mnogi u SDP-u ogorčeni zbog načina na koji ste otišli?
Često kontaktiram s SDP-ovcima i vaša je ocjena pretjerana. Da, ima onih koji su mi zamjerili što se nisam vratio. Zamjerali su mi i kritike. Danas je puno od njih koji vide da sam u mnogome bio u pravu. Zapravo, iznenađen sam brojem ljudi koji mi se javljaju i pozdravljaju dolazak članova NH u SDP.
Mislim da je vrijeme da se jasno postavi prioritet u djelovanju ljevice. Nesporazume, osobna nezadovoljstva i obračune maknimo s dnevnog reda. Posljednji je trenutak da se okupe snage na ljevici i centru kako bismo se oduprli ovoj devastaciji društva kojoj svjedočimo. To je prioritet! Bez obzira na to što i u nekim drugim strankama ima iznimno kvalitetnih ljudi, što SDP jest u problemima, smatram da je SDP ipak najvažnije sidro ljevice i da jedini može biti predvodnik otpora ozbiljno uznapredovaloj bezidejnosti, očaju, povijesnom revizionizmu i deeuropeizaciji Hrvatske te nesposobnosti da se zaštiti ekonomski i ljudski dignitet građana.
Jeste li spremni na to da budete “obični” član ili je to samo privremeno?
Da, dolazim kao običan član i radit ću na izgradnji reformskih politika SDP-a, sličnih onima koje sam nudio kao predsjednik. Radit ću na okupljanju stručnjaka i ljudi koji će stranci pomoći da ojača i ponovno bude vodeća stranka. Mislim da mogu pomoći. Sjetite se, za mene je na prvim izborima glasalo gotovo milijun i četiri stotine tisuća ljudi, a kad sam izgubio izbore, imao sam više od milijun glasova.
Naravno, danas je situacija bitno drukčija, ali i sada ima dosta ljudi koji prihvaćaju ono što zagovaram.
Nikad niste demantirali mogućnost da opet budete kandidat za predsjednika.
Predsjednički kandidat mora biti onaj tko bude imao najviše izgleda, a predizbori su dobra metoda odabira. Prerano je da bismo utvrdili tko ima najviše izgleda. Za sada, suprotno tvrdnjama nekih medija, jedini koji ozbiljno vodi kampanju je Milanović. On, kao, šuti, ali njegove kolege, nekadašnji ministri, pa i Jutarnjii list za njega vode ozbiljnu kampanju.
Što ako se pokaže da Zoran Milanović ima najveće izglede da će dobiti tu bitku i u nju odluči ući? Treba li u tom slučaju SDP stati iza njega?
Da, ako se pokaže da je zaista kandidat ljevice. Mislim da mu koketiranje s nekim desnim generalima, a i politika koju je vodio ne idu u prilog. Nosi teret serijskog gubitnika različitih izbora, a i teret uzročnika sadašnjih problema na ljevici. Ako se kandidira, volio bih da pokaže lijevi obraz svoga lica i volju da potakne ozbiljne reforme. U SDP-u, a i inače, ima više pojedinaca koji bi sigurno bili daleko bolji predsjednici od gospođe Grabar-Kitarović. Evo, samo primjera radi, jedan Picula ili Komadina sigurno ne bi sramotili državu onako kako to čini predsjednica.
Kakve su šanse za drugi mandat aktualne predsjednice?
Ako ćemo suditi po rezultatima njezinog mandata, nikakve. Ali, za razliku od oporbe, HDZ ima snažnu infrastrukturu koja je sposobna progurati i lošijeg kandidata. Sjetite se, SPD je u zadnjim predsjedničkim izborima bio na vlasti, a nije bio u stanju osigurati članstvo u biračkim odborima ili promatrače na više od pola izbornih mjesta.Uz to, HDZ grca u novcu.
Zbog čega mislite da je predsjednica bila “ozbiljan faktor ustašofilije”, kako ste nedavno kazali?
Institucija predsjednika, bez obzira na skromne formalne ovlasti, ima poseban položaj u društvu. Njena izjava o ustaškom pozdravu „za dom spremni“ puno je opasnija od svega što bi primjerice rekao njezin nekadašnji prijatelj Bujanec, jedan Skejo ili Glasnović.
Sjetimo se i onih čokoladica, druženja s likovima nedostojnim predsjedničkog društva, načina kako se odnosila prema Jasenovcu i mnogih bizarnosti kojima je utjecala na sustav vrijednosti. Niste li prestrogi, pa savjetnici su joj tako savjetovali? Valjda se šalite. Kakva je to predsjednica koja ne zna povijest svoje zemlje? Nedostojno je odgovornost prebacivati na savjetnike. IVO
Koji su joj najveći gafovi u mandatu, a što mislite da je dobro napravila?
U pluseve gospođi predsjednici svakako treba ubrojiti to da se lijepo odijevala te da je držala vrlo uspješne dijete, o čemu su mediji redovito izvještavali, očito na njezin poticaj. A i sjajno je navijala za naše sportaše. Šteta što je prelazila granicu dobrog ukusa ljubljenjem i grljenjem svega i svakoga. Zato je u ozbiljnim krugovima pa i u inozemstvu, izazivala podsmijeh i često neukusne šale.
Minus su neispunjena obećanja, posebno ona o tome kako će Hrvatsku učiniti najbogatijom zemljom ili ono da će preseliti Ured. Dobro je da to populističko obećanje nije ispunila, kao ni ono o uvođenju obveznog vojnog roka.
Od ozbiljnih stvari koje joj možemo zamjeriti tu su poticanje ustašofilije, dolijevanje ulja na vatru loših odnosa sa susjedima, zlouporaba tajnih službi, besciljno seljenje ureda po Hrvatskoj te propuštanje prilike da u sastancima s važnim akterima svjetske politike učini nešto korisno za Hrvatsku.
Neki od njezinih gegova, poput onoga s čokoladicama, slikanja pred ogradom Bijele kuće ili ljubljenja pobjedničkog pehara koji je pripao Francuzima, antologijski su. Možemo se samo nadati da se ova priča s podrivanjem BiH naoružavanjem radikala neće pokazati istinitom. Šteta bi za Hrvatsku bila bi nemjerljiva.
Vi ste s druge strane bili prvi hrvatski predsjednik koji je otišao na Bleiburg.
Ponosan sam na antifašiste koji su tada odlučili sa mnom otići na Bleiburg pokazavši tako svoju odgovornost prema našoj povijesti i budućnosti. Iako, priznajem, bio sam naivan. Smatrao sam, i o tome sam razgovarao i s vrhom Katoličke crkve, da Drugi svjetski rat konačno moramo završiti i skinuti ga s dnevnog reda žaleći za svim žrtvama i osuđujući svaki zločin, ali s vrlo jasnom porukom. Svako neka stavi cvijet na grob svojih stradalih, neovisno kojoj su strani pripadali. Ali, konačno i nedvojbeno prihvatimo da je bilo ispravno suprotstaviti se Hitleru i Mussoliniju, a ne služiti im.
Narodnooslobodilačka borba je bila ispravan odabir, a ustaški kolaboracionizam pogrešan. Izgledalo mi je da bi Crkva mogla podržati takav pristup, međutim, očito sam se prevario. Crkva se, zajedno s desnicom odlučila za ustašofiliju i revizionizam. Porazno je da imamo mise za ustaške zločince.
Nisam čuo da je ikada održana misa za neke od poginulih partizana, čak ni za svećenike koji su sudjelovali u NOB. Kad već govorimo o mom mandatu, bio sam obećao da ćemo ući u EU, da ćemo ojačati borbu protiv korupcije, posebno pretvorbenog kriminala i ratnog profiterstva te popraviti odnose sa susjedima.
Na sva tri područja rezultati su bili vidljivi. Nažalost, nakon mog mandata krenulo je jačati antieuropejstvo, Ustavni je sud, očito uz podršku dijela politike, protuustavno prekinuo mnoge sudske postupke za pretvorbeni kriminal i ratno profiterstvo, a odnosi s važnim susjedima vraćeni su desetljećima unazad.
Danas smo došli u situaciju da nam lekcije dijeli Koruška biskupija. Njezin upravitelj otvoreno kaže da su lanjskom analizom komemoracije utvrdili da je ta manifestacija politički instrumentalizirana. Slažete li se?
Da, dio je to povijesnog revizionizma za koji je prije svih odgovoran državni vrh. Što bi bilo rješenje – ukidanje pokroviteljstva, komemoracija negdje drugdje? Ništa od toga. Rješenje bi bilo iskreno prihvaćanje antifašizma kao jedne od temeljnih vrijednosti našeg društva. Tada komemoracija na Bleiburgu ili negdje drugdje ne bi bila problem.
R.I./Foto:pxll
