“Prvi svjetski rat nije proizveo samo ogromne žrtve i ozbiljne političke posljedice. S ovog područja mnogi bili u austro-ugarskoj vojsci, mnogi su stradali, ali bilo je i onih, poput kardinala Stepinca, koji su ratovali kao dragovoljci na drugoj strani – na strani Srbije.”
Iako su objavljivane njegove slike kao solunskog dragovoljca, kardinal Stepinac nije bio solunaš i nije bio dragovoljac u vojsci Srbije
Alojzije Stepinac rođen je 8. svibnja 1898. godine u selu Brezarić kraj Krašića. Kad je počeo Prvi svjetski rat Stepinac je bio srednjoškolac i za potreba rata u austrougarska vojska mobilizirala je i učenike srednjih škola i po skraćenom programu 
provodila obuku.
S navršenih 18 godina Stepinac je zadužio vojničku odoru i pušku, prošao skraćeni časnički tečaj i u veljači 1917. poslan na talijansko ratište. Sudjelovao u bitkama oko Gorice i na Soči, borio se na ratištima od Tagliamenta do Piave.
U lipnju 1918. godine počela je velika bitka na rijeci Piavi. U dramatičnim ratnim okolnostima, kad je ratna sreća prelazila s jedne ne drugu stranu, talijanska vojska je zarobila Stepinca u srpnju 1918.
Budući da je veliki broj vojnika stradao i Stepinčevi roditelji u Hrvatskoj primili su vijest da je njihov sin poginuo. On sam kasnije ih je uspio obavijestiti da je zarobljen i da se nalazi u logoru Mestre kod Venecije.
U zarobljeništvu Stepinac se bavio poljoprivredom, sadio je masline i učio talijanski jezik.
Inače, o Stepinčevom sudjelovanju u Prvom svjetskom ratu iscrpan tekst objavljen je časopisu Vojna povijest.
U vrijeme Prvog svjetskog rata u London je osnovan Jugoslavenski odbor. Osnovali su ga hrvatski, slovenski i srpski političari i emigranti iz Austro-Ugarske, a cilj je bio rad na ujedinjenju južnoslavenskih zemalja, koje su bile u sastavu Austro-Ugarske, sa Srbijom i Crnom Gorom. Političko djelovanje započeli su hrvatski emigranti Frano Supilo, Ante Trumbić i Ivan Meštrović koji su rujnu 1914. prosvjedovali zbog predaje i Istre i Dalmacije Italiji.
Stepinčev kardinalski grb
Nakon zarobljavanja većeg broja austro-ugarskih vojnika Jugoslavenski odbor radi na osnivanju legije od zarobljenika, u većini Hrvata, koji bi se borili za oslobođenje od austrougarske vlasti. Nakon početnog neslaganja između Srba i Hrvata u odboru, legija je formirana.
Alozije Stepinac u to doba nalazio se u zarobljeničkom logoru Nocera u Umbriji i zalaganjem Odbora iz logora je pušten 6. prosinca 1918. godine. Taj dan. 6. prosinca 1918. pristupio je jugoslavenskoj vojsci. Priznat mu je čin potporučnika iz austro-ugarske vojske, poslan je u Solun, a zatim u Gnjilane i Prištinu na Kosovu.
Demobiliziran je u proljeće 1919. godine.
U svim enciklopedijama piše da je Prvi svjetski rat ( ili Veliki rat, kako se tada zvao) počeo 28. srpnja 1914. i završen 11. studenog 1918. kad je kapitulirala Njemačka.
Stepinac je kraj rata dočekao u zarobljeništvu i Italiji i nije mogao sudjelovati kao dragovoljac na strani Srbije u Prvom svjetskom ratu.
Ako to predsjednik države ne zna, morao bi imati nekog pristojnog savjetnika koji će mu to reći.
A Josipovićevi savjetnici, to je pak posebna priča.
Marko Marković/foto: pxll
