Mudraci iz SDP-ovog Odbora za obranu misle da imaju reći koju pametnu po pitanju izbor novog borbenog zrakoplova za HRZ, pa su tresnuli javno svoj prijedlog.
PIŠE: Marko Marković
Ničim izazvani ulijeću SDP-ovi vojni stratezi poput onih starih japanskih vojnika koji su debelo nakon završetka II. svjetskog rata u džunglama Bornea i Jave koji, uopće ne znajući koja je godina, sa zahrđalim puškama jurišali na turiste i šumare urlajući: “ Banzai!“.
Tako i ovi iz SDP-ovog odbora za obranu. Jurišaju ne znajući uopće gdje se nalaze. Lansiravši američki dvomotorni F-18 Hornet (ni manje, ni više!) kao stranačko viđenje najboljeg aviona za HRZ pokazuje koliko su izvan vremena i prostora. Otišli su korak dalje, pa su rekli da je to savršen izbor za HRZ jer može poslužiti kao zračna cisterna!?
Da je Hrvatska površine Rusije ili SAD-a, možda bi to imalo smisla. Ali nije. Možda bi to imalo smisla da naši lovci sudjeluju u vojnim operacijama daleko od domovine. Ali ne sudjeluju. Niti će ikada.
Pokazalo se da u SDP-u, prvenstveno, ne razumiju aktualni MORH-ov proces (manjkav, ali proces kakav-takav) donošenja odluke. Pokazali su da uopće ne znaju kakvu kadrovsku i tehničku agoniju prolazi HRZ, posebno nakon tzv. remonta Migova u Ukrajini. Podsjetimo, remont u Ukrajini završio je s tri poluispravna zrakoplova, te sudskim procesima u tijeku. HRZ je doslovno bolesnik na aparatima kojeg treba spašavati da preživi.
Njihov prijedlog pokazuje kolika kadrovska pustoš vlada u redovima partije koja, čini se, više nema ljude koji bi im mogli složiti suvisli prijedlog stranke po pitanju izbora lovca i viđenja budućnosti HRZ-a. Jer da imaju onda bi bili pametniji.
Dakle, što su mogli predložiti u ovoj fazi izbora, odnosno donošenja odluke o kupnji novog lovca za HRZ?
Mogli su, primjerice, od MORH-a zahtijevati da se ide u BAFO-fazu izbora lovca. „Best And Final Offer“ je faza u kojoj zemlja kupac ponuđačima šalje zahtjeve za konačnom ponudom u kojoj se, između ostalog, od ponuđača zahtjeva i snižavanje cijena zrakoplova.
U toj fazi odvija se pravi „rat“ između natjecatelja u kojima se raspravlja o najdetaljnijim finesama ponuda.
U pregovorima za izbor budući borbeni avion SDPovci su mogli inzistirati na multidisciplinarnom pristupu koji zahtijeva razumijevanje tehničkih, tehnoloških, taktičkih, političkih, ekonomskih, industrijskih i geopolitičkih aspekata koje treba pravilno odvagnuti u donošenju konačne odluke.
SDPovci bi da su mudriji, trebali bi znati i javnosti objasniti da projekt izbora borbenog aviona još najmanje za posljedicu ima kupljeni avion, koliko sve one pogodnosti koje jedna država, kupac aviona, mora pridobiti za sebe. U prvom planu tu su razna tehnološka rješenja u raznim industrijama koja bi posrnulom hrvatskom gospodarstvu itekako dobro došla i što bi svakako trebalo iskoristiti.
Dakle, pravi socijaldemokratski pristup ovoj temi mogao bi se svesti na samo jedno pitanje koje bi oni, kao glavni oporbenjaci, javno postavili: koliko kupnja novog lovca otvara novih radnih mjesta?
Zemlja koja nabavlja naoružanje nalazi se u položaju iz kojega treba postići maksimalno za sebe, a ne tek zadovoljiti formu i uzeti što joj se nudi. Na projektima tzv.“offseta“ treba inzistirati s dugoročnim planovima postizanja određenih vlastitih sposobnosti kako u vojnom, tako i u gospodarskom sektoru koji u Hrvatskoj vapi za novim poslovima i novim radnim mjestima.
Ali ne, oni predlažu zrakoplov koji svojim taktičko-tehničkim karakteristikama premašuje realne hrvatske potrebe. F-18 Hornet se nikada, ni službeno, ni neslužbeno, nije ni razmatrao u razvojnim planovima HRZ-a.
I na kraju, možemo se samo zapitati: ima li kraja mukama u SDP-u?
