Isus Krist, sin Božji, mučen je i razapet na križ, na kojemu je umro na Veliki petak. Svojom smrću oslobodio je čovječanstvo od grijeha, a trećeg dana uskrsnuo je iz mrtvih. Taj dan, na kojemu se temelji kršćanska vjera, nazivamo Uskrs, a najstariji je i najveći kršćanski blagdan
Uskrs je važan kršćanima jer je Isus njime ispunio obećanje da će pobijediti smrt i time nam pokazao da mu možemo vjerovati vezano uz ostala obećanja. Njegovo nam uskrsnuće ulijeva sigurnost da će vladar vječnog Božjeg kraljevstva biti živi Krist i daje nadu da ćemo i sami uskrsnuti.
Kako se računa datum Uskrsa?
Blagdan Uskrsa nije čvrsto vezan za datum, ali ga uvijek slavimo nedjeljom. Kroz povijest su postojale brojne prepirke oko datiranja Uskrsa, koji se uvijek slavi nedjeljom i nije fiksno vezan za određeni datum.
Krist je proslavio svoju vazmenu večeru, proživio muku i smrt i uskrnuo za vrijemežidovskoga blagdana Pashe. Židovi su slavili Pashu 14. dana mjeseca Nisana. Bio je to sedmi mjesec židovskoga kalendara, a odgovara našem ožujku i travnju.
Prema pravilu Katoličke crkve Uskrs se slavi u prvu nedjelju poslije punog mjeseca, na sam dan ili poslije proljetnog ekvinocija (ravnodnevnice, kad su noć i dan isti). Tako određen datum može biti između 21. ožujka i 25. travnja.
Zbog razlika u gregorijanskom i julijanskom kalendaru, zapadne i istočne crkve imaju različite datume Uskrsa, no ponekad se i poklope.
Na Svjetskom crkvenom kongresu održanom 1997. godine u Siriji donesena je nova metoda računanja koja bi trebala zamijeniti dosadašnju i ukloniti nesklad između datiranja zapadnog i istočnog kršćanstva. Reforma je predložena 2001. godine, ali još nije usvojena.
Pripreme za uskrsno slavlje traju četrdeset dana, a samom Uskrsu prethodi Vazmeno trodnevlje
Pripreme za slavlje Uskrsa počinju Čistom srijedom ili Pepelnicom, a u sljedećih su četrdeset dana, u razdoblju koje nazivamo korizma, kršćani pozvani na pokoru kroz molitvu, post i dobra djela.
Razdoblje korizme završava Velikim četvrtkom i tada započinje Vazmeno trodnevlje. Na dan Kristove muke i smrti, Veliki petak, utihnu orgulje i crkvena zvona te nema misnog slavlja, ali vjernici se u tišini okupljaju u crkvi te je zapovijedan post, kao i nemrs.
U noći između Velike subote i Uskrsa održava se u crkvama uskrsno ili vazmeno bdijenje. Na njemu se slavi za Rimokatoličku crkvu najvažnija sveta misa u liturgijskoj godini, kojom počinje uskrsno vrijeme. Liturgija započinje paljenjem uskrsne svijeće, koju svećenici unose u zamračenu crkvu te se njen plamen prenosi na svijeće vjernika, a vatra simbolizira novi život i uskrsnuće. Tijekom mise pali se i uskrsna vatra na uskrsnoj svijeći.
Nekoć je Uskrs bio smatran savršenim trenutkom krštenja, stoga se na toj misi novi članovi pridružuju Crkvi, a stari članovi obnavljaju zavjete.
Na sam Uskrs vjernici na jutarnju misu donose košare s hranom koja se blagoslovi tijekom bogoslužja. Slavi se Kristovo uskrsnuće pa se pjevaju veselije i svečanije pjesme, a treća od pet crkvenih zapovijedi nalaže vjernicima da se barem jednom godišnje ispovjede i o Uskrsu pričeste.
U posljednje vrijeme za one koji ne mogu ili im je teško ustati na ranu jutarnju misu obavi se blagoslov hrane i na večernjoj subotnjoj misi
