Haški sud osudio je bivšeg čelnika bosanskih Srba Radovana Karadžića na 40 godina zatvora. Od 11 točaka optužnice nije kriv samo za prvu. Odgovoran je za sudjelovanje u genocidu u Srebrenici, ali ne i za počinjenje.
Bivši predsjednik Republike Srpske proglašen je u četvrtak pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju u Haagu odgvoornim za genocid u Srebrenici i druge ratne zločine u Bosni i Hercegovini i osuđen na kaznu od 40 godina zatvora.
Snosi individualnu kaznenu odgovornost za progon, istrebljenje, ubojstvo i deportaciju u odnosu na sedam općina. Kriv je za zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja.
Karadžić snosi individualnu kaznenu odgovornost za ubojstvo, protupravno širenje terora nad stanovništvom u Sarajevu.
Snosi odgovornost i za uzimanje pripadnika UN-a kao taoce.
Odgovoran je za sudjelovanje u genocidu u Srebrenici, ali ne i za počinjenje.
Vijeće zaključuje da je optuženi trebao znati da postoji rizik zločina nad srpskim stanovništvom tijekom provođenja udruženog zločinačkog pothvata. Mogao je predvidjeti ubojstvo, istrebljenje i progon stanovništva. Karadžić snosi individualnu kaznenu odgovornost za progon, istrebljenje, ubojstvo i deportaciju u odnosu na 20 općina.
Predsjednik Sudskog vijeća Korejac O-Gon Kwon čitajući presudu rekao je da je Vijeće zaključilo da je postojao sistematski progon civilnog stanovništva i da su počinitelji toga bili svjesni. Naveo je da je postojao sistematski obrazac zločina nad bosanskim Hrvatima i Bošnjacima u mnogim općinama diljem BiH.
Vijeće je zaključilo da su pripadnici bosanskih Srba počinili ubojstvo, progon i istrebljenje prema nesrpskom stanovništvu. Navodi se, međutim, da ove radnje ipak nisu provedene s genocidnom namjerom i da nema dovoljno dokaza da proglasi zločin genocida.
Sud navodi mučenja kojima su bili izloženi zarobljenici u srpskim logorima. Spominju se i masovna silovanja počinjena u više od 50 logora i mjesta zatočeništva na području 20 općina. Navodi se i da su srpske snage uništavale i palile kuće i sakralne objekte Hrvata i Bošnjaka te da je dokazano da su postojala masovna ubijanja Hrvata i Bošnjaka.
Sud je potom počeo iznositi mišljenje o napadima u Sarajevu. Gađana su djeca na putu do škole. Snage RS pucale su na civile, s mjesta gdje su imale snajperska gnijezda. Od kraja svibnja 1992. snage RS su namjerno pucale na civile. Koristili su teško naoružanje, minobacače s više lokacija koje su bile postavljene oko grada.
Karadžić je davao naređenja koja se tiču Sarajeva. Pod prijetnjom NATO-a poštovao je dogovore, ali u odsustvu NATO-a i drugih vanjskih faktora, Karadžić je opet provodio teror.
Vijeće navodi da je postojao udruženi zločinački pothvat da se uzmu pripadnici UN-a kao taoci kako bi se utjecalo na snage NATO-a da ne gađa ciljeve bosanskih Srba. Naredio je da se taoci postave na mjestima koje bi NATO eventualno gađao, a sudjelovao je direktno u akciji zarobljavanja pripadnika UN-a, navodi sudac.
U čitanju optužnice u odnosu na Srebrenicu navodi se da su i prije ubojstava u Potočarima u enklavi Srebrenica uvjeti za život bili gotovo nemogući. U enklavi su uvjeti bili takvi da bosanski Muslimani nisu imali izbora već su bili prisiljeni otići.
Srpske snage zatočile su 13. srpnja između 1500 i 2000 muslimanskih muškaraca i mladića. Te je večeri prevezeno nekoliko tisuća muškaraca iz Bratunca u Zvornik gdje su idućih dana strijeljani. Vijeće smatra da su Ratko Mladić i još neki zapovjednici dijelili zajednički cilj da se eliminiraju bosanski Muslimani tako da će se prisilno ukloniti starci, djeca i žene iz Potočara.
Vijeće navodi da su ovi zločini počinjeni kao dio sistematskog i organiziranog napada. Zaključuje da su Karadžić i Mladić imali zajednički plan da prisilno uklone Bošnjake iz Srebrenice. Karadžić je osobno naredio da se muslimanski muškarci premjeste iz Bratunca u općinu Zvornik kako bi bili ubijeni.
Haški tužitelji zatražili su u završnim riječima da se Karadžića proglasi krivim i osudi na kaznu doživotnog zatvora. “Karadžić je imao moć nad životom i smrću bošnjačkih muškaraca u Srebrenici i nije tu moć iskoristio da 16. srpnja 1995. zaustavi ubijanja. Nazivao je potčinjene da provjeri zašto su neki pobjegli”, kazao je Tužitelj Alan Tieger.
Karadžić je optužen za sudjelovanje u udruženom zločinačkom pothvatu u okviru kojeg je u srpnju 1995. počinjen genocid u Srebrenici te progon i etničko čišćenje nesrba u velikim dijelovima Bosne i Hercegovine koji su u sedam općina dosegnuli razmjere genocida. Optužen je za višegodišnju opsadu Sarajeva kojom su terorizirani stanovnici glavnog grada topništvom i snajperima, uzimanje pripadnika mirovnih snaga UN-a za taoce i njihovo korištenje kao živi štit.
Karadžić je za sebe zatražio oslobađajuću presudu tvrdeći da nije imao vlast koju mu tužiteljstvo pripisuje, osporavajući da su se genocid i etničko čišćenje u BiH uopće dogodili.
MP/Foto:ICTY
