Karolina o razlazu sa Škorom: “Netrpeljivost je prerasla u otvoreno neprijateljstvo”

Nakon što su saborski zastupnici Karolina Vidović-Krišto i Milan Vrkljan napustili klub Domovinskog pokreta, zastupnica Vidović-Krišto obratila se javnosti s  i objasnila svoje viđenje  sukoba:

“Dame i gospodo,

Podijelili smo vam dokument „Nacrt programskih načela“, koji je dr. Vrkljan putem e-pošte prošli ponedjeljak poslao Miroslavu Škori.

Sutradan, u utorak, kao što znate, održan je sastanak kluba zastupnika Domovinskog pokreta na kojem je očigledno ovaj dokument prelio čašu vodstvu Domovinskog pokreta te je ta tinjajuća netrpeljivost prema radu dr. Vrkljana i mene prerasla u otvoreno neprijateljstvo, a za nas je prijeđena crta političkog popuštanja, te je došlo do političkog razlaza.

Napisali smo ova načela pokušavajući na taj način spasiti politički smjer zbog kojeg se većina ljudi učlanila u Domovinski pokret, a uostalom i zbog kojeg sam se i ja kandidirala na listi DP-a.
Ovdje govorim o percepciji Domovinskog pokreta kao trećeg puta, sa svrhom korjenitih i stvarnih promjena u hrvatskom društvu.

Kao što znamo, krupne političke promjene su moguće ukoliko te promjene provode oni politički činitelji koji su vjerodostojni. Ne želim sada, a niti ću ikada, o ljudima s kojima sam dijelila dio političkog puta klevetnički govoriti niti iznositi prljavo rublje, kako se to kolokvijalno naziva. Međutim, zbog hrvatskih građana i silnih upita koji su mi upućeni, ovdje iznosim sadržajne uzroke ovog razlaza.

Kolegijalni politički odnos vodstva stranke prema meni promijenio se preko noći nakon što sam pokrenula inicijativu rasvjetljavanja afere vjetroelektrane Krš-Pađene. To znači, nekoliko sam mjeseci izložena pokušajima ušutkavanja, cenzuriranja i niskih smicalica. Tako mi nije bilo dopušteno iznijeti činjenice u svezi predsjednika SDP-a Peđe Grbina i njegove uloge u aferi Uljanik, s obrazloženjem da treba graditi dobre odnose s SDP-om.

 

Nadalje, teme koje sam otvarala u Hrvatskom saboru, a koje su hrvatskoj javnosti poznate, uvijek sam pokušavala pokrenuti u ime kluba, što je grubo bilo odbijano, a na sve te moje inicijative komentari su bili da soliram i da pretjerujem. Općenito, vodstvo Domovinskog pokreta pokazalo je alergičnu odbojnost prema otvaranju zlouporaba vladajućih i korupcionaških afera.

Tako su upozoravali kolegu Vrkljana i mene da ne otvaramo pitanje privatizacije Croatia Osiguranja, nadalje, dva tjedna pripremala sam raspravu o radu pravosuđa u ime kluba, da bi dan prije bila obavještena da ne ću govoriti o toj temi, a ustavna tužba dr. Vrkljana i mene protiv Ovršnog zakona bila je potpuno opstruirana od strane stranačkih zaposlenika, a prema izjavi tih zaposlenika po nalogu vrha stranke.

Osnova mojega političkog djelovanja je stvaranje Hrvatske kao socijalne i pravedne države, to znači države u kojoj svi građani imaju jednake prilike, a samo vladavina prava u jednoj državi može stvoriti okvire za takvo uređenje.

Ogromna većina hrvatskih građana svakodnevno osjeća nepravdu, jer zakoni se na običnim građanima primjenjuju rigorozno, kao što to vidimo na primjeru spomenutog Ovršnog zakona.
Istodobno, zakonsku zaštitu ili zakonska prava građani ne mogu ostvariti te sve ovo što vrijedi za male, obične ljude, ne vrijedi za moćnike u Hrvatskoj. Odgovornost za tu nepravdu i beznađe snose političke i društvene elite, to jest, pravosuđe, mediji i vodeće političke opcije, ili, kako ih kolokvijalno nazivamo, duboka država.

Ta duboka država već 20 godina manipulacijama i obmanama obnaša vlast u Hrvatskoj, a jedna od temeljnih osnova te vladavine je kontrola relevantnih političkih opcija.

Taj pokušaj da se meni i kolegi Vrkljanu zabrane pojedine teme, to jest, da me se uvuče u tu političku kaljužu, je jedna od metoda te duboke države. Zašto je vodstvo Domovinskog pokreta to pokušavalo, ne želim špekulirati, ali za mene nikada kompromis nije dolazio u obzir kada su pitanju političke vrijednosti kao što su vladavina prava i interesi hrvatske države. Tu za mene kompromisa nema.

U tom poretku duboke, vladajuće, udbaške države u Hrvatskoj – dopušteno je ideološko lamentiranje, priče o ustašama i partizanima, dopušteno je čak i vrijeđanje na osobnoj razini, ali otvaranje ključnih zlouporaba sustava, kapilarne korupcije, nefunkcionalnosti institucija hrvatske države, to jest, dovoditi u pitanje sustav današnje hrvatske vlasti, to nije dopušteno.

U Hrvatskoj afere traju jedan dan a za mene afera traje dok nisu sve činjenice rasvijetljene, utvrđeni svi odgovorni akteri, te sankcionirani za protupravnu rabotu.

To je taj europski put na koji hrvatski građani imaju pravo. Međutim, duboka država hrvatske građane drži u toj kaljuži, tako da se više nitko ne sjeća afere Borg, afere Uljanik, Agrokor, sve vidljive i nevidljive afere Milana Bandića, Janaf, itd.

Ali zbog svih tih nerasvijetljenih i neprocesuiranih afera, naši policajci, učitelji, kulturnjaci, vatrogasci, medicinsko osoblje, znanstvenici, imaju mizerne plače i destimulativne uvjete rada.

Programska smo načela predložili, jer kao što znamo, u Hrvatskoj je lažno predstavljanje temeljna djelatnost hrvatskih političara, kako onih koji glumataju ljevičare, tako onih koji glumataju desničare.

Sjetimo se kako je Ivo Sanader grmio protiv korupcije, a mediji su ga slavili kao velikog borca za modernu i europsku Hrvatsku. Kasnije smo saznali da je taj isti Sanader izrazito korumpirana osoba, ali i da su, nažalost, ti mediji skupa s njime bili u korupcionaškoj kaljuži.

SDP konstantno priča o pravima radnika i zaštiti sirotinje, a glavni je krivac za taj protucivilizacijski, lopovski Ovršni zakon. Kao i za Zakon o pred-stečajnim nagodbama kojim je pljačkao sirotinju, a dodatno bogatio najbogatije.

Plenković priča o europskim vrijednostima, a dokazanu korupciju Krš-Pađene štiti, zajednički s Pupovcem ne dopušta kažnjavanje srpskih ratnih zločinaca i silovatelja naših majki i sestara.

Programskim načelima htjeli smo osigurati djelovanje politike kao rada za opće dobro, te osujetiti svaki pokušaj zlouporabe politike za privatne ili grupne interese.

Kroz svoj rad u Hrvatskom saboru otvarala sam sve teme za koje smatram da tište hrvatsko društvo. Kao što je vidljivo u programskim načelima, ali i kroz moj dosadašnji rad, postoje dvije političke opcije koje su nositelji ove društvene nepravde u Hrvatskoj, a to su Plenkovićev HDZ i SDP.

Klevetničke žaoke protiv dr. Vrkljana su jadne, i, naravno, lažne. Dr. Vrkljan je istinski hrvatski domoljub, dragovoljac Domovinskog rata, osnivač i načelnik saniteta ličkog bojišta. Milan je stvarni idealist, i on je jedan od rijetkih kandidata koji je u kampanji govorio – „ne mene zaokruživati, nego predsjednika moje stranke!“ I sad predsjednik te stranke, čiji je Milan bio jedan od osnivača, pokušava prikazati Milana kao nekakvog političkog taktičara. Milan Vrkljan svoj životopis ne mora uljepšavati, a jedan od glavnih mojih zadataka je – što više ljudi čvrstog karaktera kao što je Milan Vrkljan, animirati u hrvatsku politiku.

Jer, Hrvatsku ćemo moći promijeniti kad politikom počnu prevladavati misleći ljudi, naspram onih podobnih poslušnika, koji vladaju hrvatskom politikom.

Ono što će vodstvo Domovinskog pokreta morati odgovoriti svome članstvu je, imaju li oni političke ciljeve ili kao politička platforma služe poslovnom lobiju?

Za nas Domovinski pokret nije tema političkog djelovanja, jer Domovinski pokret je novoosnovana politička stranka koja se nije ogriješila o Hrvatsku, uostalom, potpora koju dobivamo od članstva Domovinskog pokreta dokazuje da su članovi DP-a hrvatski idealisti koji žele boljitak Hrvatske.

Ova programska načela bit će temelj za političku platformu našeg budućeg političkog djelovanja, a čiji je glavni cilj stvaranje preduvjeta za demontažu vladajućih elita u Hrvatskoj, koje ne dopuštaju da državne institucije profesionalno služe građanima, jer te elite su svjesne, da kod uspostave vladavine prava njih više ne će biti.

Svjesna sam da ćemo sada kolega Vrkljan i ja biti izloženi napadima, konstrukcijama, klevetama, lažima i svim oblicima sprječavanja, i to od main-stream-medija. Tu, naravno ne mislim na vas novinare, već na vlasnike i urednike tih medija, na tzv. političke analitičare i ostale plaćenike, ali isto tako sam svjesna da imam i da ću imati potporu one većinske Hrvatske koja je obespravljena. Ja ne ću pričati jedno a raditi drugo. Borit ću se za povjerenje hrvatskih građana, i kad ga i ako dobijem, ono što govorim, to ću i provesti u djelo.”

M. Markvoić/Foto: FaH