Predsjednica Kolinda GrabarKitarović u Dnevniku Nove TV komentira posjet srpskog predsjednika Aleksandra Vučića kao i odnose Pantovčaka i Banskih dvora.
U velikom intervjuu komentira odnose Hrvatske i Srbije, posjet Aleksandra Vučića te odnose s Vladom i braniteljima.
Što su konkretni rezultati ovog posjeta predsjednika Vučića Hrvatskoj?
Vrlo konkretan rezultat je hrpa dokumentacije koju je donio iz Dvora na Uni. Nadam se i rješavanje sudbine troje nestalih osoba, odnosno rješavanje sudbine tri obitelji iz Hrvatske, da se riješi pitanje da na taj način mogu naći, zatvoriti taj dio svoje prošlosti.
Konkretni rezultati, kao što smo čuli i danas poslije podne, jest i obećanje predsjednika Vučića da će se u Srbiji unaprijediti prava Hrvata, da dobiju ne samo onu političku zastupljenost koju traže, od lokalnih preko pokrajinske do državne razine, već i da će se riješiti mnoga druga konkretna pitanja koja muče Hrvate u Srbiji. Razgovarali smo i o položaju srpske manjine ovdje u Hrvatskoj.
Ja razumijem pitanja koja njih tište. Ona se mogu i moraju rješavati u okviru hrvatskih državnih institucija i to je upravo ono što smo činili ova dva dana, o čemu smo razgovarali. Mislim da će jedan od velikih koraka unaprijed biti činjenica da smo odlučili da ona prijeporna pitanja o prošlosti, za koja znamo da se nikada nećemo usuglasiti, ostavimo sa strane i da se usredotočimo na egzistencijalna pitanja koja brinu i Hrvate u Srbiji i Srbe u Hrvatskoj.
Vi dosta često ističete pitanje nestalih. Predsjednik Vučić je donio dokumente za troje nestalih i dokumente iz Dvora na Uni gdje je devedesetih živjelo samo oko 10 posto Hrvata. Jeste li vi očekivali da će donijeti više?
Prije posjeta sam rekla da ću biti zadovoljna rezultatima posjeta ukoliko bude rasvijetljena sudbina i jednog jedinog hrvatskog branitelja ili civila koji su nestali.
Ali tražimo 1945 nestalih?
Naravno, tražimo 1945 ljudi. To je složen posao u koji moramo uložiti napore i s jedne i s druge strane. Svjesni smo administrativnih zapreka koje postoje. Svjesni smo činjenica da je prošlo toliko godina nakon rata. Svjesni smo toga što je učinjeno u materijalnom pogledu. Ali ono što me ohrabruje jest doista naša ljudska namjera da pomognemo tim obiteljima da zatvore taj dio svoje povijesti.
Ohrabruje me činjenica da je predsjednik Vučić ne samo pristao da u naša službena državna izaslanstva ovoga puta uključimo i predstavnike udruga nestalih i predstavnike manjina s jedne i druge strane, već je pristao i upravo dogovaramo vrijeme njegovog osobnog susreta u Beogradu s predstavnicima udruga nestalih iz Republike Hrvatske. A naravno, ja sam isto sa svoje strane spremna primiti predstavnike njihovih udruga.
Jako bi pomoglo da donese dokumente iz vukovarske bolnice. Je li bilo govora o tome i je li vam obećao da će to dati?
Nisam tražila nikakva obećanja. Ono što me posebno ohrabruje jest činjenica da on doista ljudski želi da to riješimo. Ja ću, naravno, kroz našu daljnju komunikaciju ustrajati upravo na tome. Ukazali smo na one dokumente koji nedostaju, koji su nam neophodno potrebni da bismo rasvijetlili sudbinu nestalih. Ali držim da sada po prvi puta imamo na visokoj političkoj razini da se predsjednik Srbije obvezuje da će se to pitanje rješavati.
Ne vjerujem da bi on dovodio u pitanje osobnu vjerodostojnost, niti pred svojim biračima niti pred obiteljima nestalih ovdje u Hrvatskoj. Vjerujem da će to dati onaj zamah koji nam je potreban da bi relevantna državna tijela radila možda pomičući te nekakve administrativne zapreke, a da se prije svega gledaju ta ljudska pitanja i da se to pitanje zatvori što je moguće prije.
Za njega je isprika poniženje. Jeste li očekivali da će se ispričati zbog svojih pročetničkih govora iz devedesetih?
Ja nisam očekivala nikakve isprike. Isprike su osobne stvari, ja ih neću komentirati. Ispriku može svatko izreći u bilo kojem trenutku, na bilo koji način. Međutim, nisu važne riječi, važna su djela. Ono što je meni bitnije jest da smo postigli napredak, da smo doista postigli iskorak u našim namjerama da rješavamo pitanja koja su preostala iz prošlosti iz Domovinskog rata. Ali i da se usredotočimo i na našu sadašnjost i budućnost naših odnosa, da radimo na boljitku naših odnosa.
Ali da bi se mogli usredotočiti na budućnost, mislite li da treba možda riješiti tu prošlost? Je li ovaj Vučić kojeg ste vi primili jedan europski Vučić ili i dalje osjetite onog Vučića iz devedesetih?
Vučić s kojim sam ja razgovarala je europski Vučić. Apsolutno i definitivno. Razgovarali smo kako pomoći našim narodima i našim državama. Isprike ponekad mogu biti samo riječi. Mi smo imali i isprike u prošlosti, čime su one rezultirale? Bitna su djela i ono što će se učiniti. Bitno mi je ono što će Vučić učiniti za Hrvate u Srbiji, prava koje oni traže već desetljećima. Veselim se trenutku kad ćemo moći potvrditi da su njihovi politički i drugi zahtjevi ispunjeni.
Ne vide svi Vučića tako, vidjeli smo prosvjed na Trgu. Prosvjednike ste nazvali pojedincima s ruba političkog spektra. Na koga ste vi konkretno mislili?
Kao prvo, moram reći da je apsolutno netočno da sam bilo koga nazivala marginalcima. To su bile zlonamjerne insinuacije izvučene iz konteksta. Nikoga u Hrvatskoj ne bih nazvala marginalcima jer svako je mišljenje bitno.
Tko su ti pojedinci s ruba političkog spektra?
Rekla sam da su demonstracije normalna stvar u svakoj demokratskoj državi i da bih voljela da one budu uljudne i da u njima ne bude govora mržnje i vrijeđanja. Pojedinci s ruba političkog spektra su oni pojedinci koji se nažalost na uštrb hrvatskog i srpskog naroda trude zaustaviti pomak između naših država.
To sam naglasila jer se u tom kontekstu spominjala desnica. Nisam se konkretno održavala na ljude koji su protestirali, pogotovo one koji su protestirali na kulturni način.
Međutim, u posljednjih nekoliko dana čuli smo puno mišljenja koja su bila uvredljiva na svaki način pa čak i prema našim narodima. Kad mislim na rubove političkog spektra mislim na one ekstreme koji idu na jednu ili drugu stranu, pritom ne izjednačavajući ni ljevicu ni desnicu s nekim pojedinačnim mišljenjima. I o braniteljima i o udovicama imam najbolje moguće mišljenje.
Prije sastanaka s Vučićem, održali smo sastanak s predstavnicima udruga nestalih , logoraša, invalida Domovinskih rata, braniteljskim udrugama. Žao mi je ako netko nije stigao na taj sastanak, ali ono što sam im tada obećala je da ćemo i nakon posjeta razgovarati te ću im iskreno reći koji su moji dojmovi i rezultati tog posjeta. Ne samo iz mojeg iskrenog poštovanja već iz obveze da im kažem što je to što je učinjeno i što je to što očekujemo u budućnosti.
Ima jako puno pitanja poput univerzalne ili regionalne jurisdikcije i pitanje ratnih zločina koje moramo riješiti kako bismo osigurali sigurnost naših građana.
Ljudi prosvjeduju, bili su tamo branitelji, udovice, gospodin Keleminec s ljudima koji su mu davali podršku. Nekog ste prozvali, niste imenovali i oni su se svi zajedno našli prozvanima.
Žao mi je ako su se osjećali prozvanima. Rekla sam da međudržavnu politiku treba stvarati među političarima. Svako mišljenje treba poštivati, ali pojedinci koji žele osujetiti napredak u međudržavnim odnosima ne mogu bit oni koji definiraju državnu politiku.
Bojite li se da će izgubiti podršku u tom desnom dijelu?
Ne bojim se. Političari razmišljaju o sljedećim izborima, ja razmišljam o sljedećim generacijama. Ja želim biti državnik koji će omogućiti i Hrvatskoj i Srbiji da žive kao normalni susjedi, da Hrvatima u Srbiji osiguramo prava i da konačno riješimo pitanje nestalih koje je za mene duboko ljudsko pitanje. To je pitanje koje smo razmatrali kao pripremu za dolazak Vučića i o kojem su govorile ne samo udruge nestalih, već i udruge logoraša.
Uoči dolaska predsjednika Vučića mogli smo vidjeti da postoji neslaganje s premijerom i Vladom. Zašto je to tako, razgovarate li vi s njim?
Naravno da razgovaramo.
Ali stalno su se slale različite poruke.
Ne, s naše strane se nisu slale nikakve različite poruke.
Ali oni su inzistirali na ratnoj odšteti, vi niste.
Posjet je bio dogovoren za studeni prošle godine. On je odložen zbog situacije koja je tada postojala. Nadala sam se da će on biti realiziran u puno mirnijim uvjetima, ali kad sam vidjela da ta spirala verbalnog dvoboja, gotovo nasilja između dvije države ide dalje, ja sam to morala prekinuti. Ja imam svoju odgovornost kao državnik izabran izravno od hrvatskog naroda.
Je li premijer Plenković znao sve?
Znao je sve, na vrijeme smo obavijestili o datumima, a teme su dogovarane isključivo s Ministarstvom vanjskih poslova koje mora biti institucionalna memorija ove države.
Zašto se onda o ratnoj odšteti razgovaralo u Banskim dvorima, a ne kod vas?
Na popisu tema o kojima smo mi mjesecima razgovarali s Ministarstvom vanjskih poslova nije nikada bilo pitanje ratne odštete. Ja a priori nisam protiv toga i držim da je dobro da se o tome razgovara. Međutim to je jedno vrlo kompleksno i složeno pitanje koje se ne može tek tako staviti na stol. Njega treba pripremiti i ovome trenutku mi nismo razgovarali o tome jer nisam imala dovoljno dobru pripremu od strane tijela državne uprave kako bismo mogli pokrenuti to pitanje. I najdulje putovanje počinje prvim korakom. Ja ovo danas smatram prvim korakom. Mi u okviru naših razgovora možemo razgovarati o bilo čemu.
Je li bilo pritisaka međunarodne zajednice da dođe do susreta?
Apsolutno ne. Ja ne tvrdim da ćemo mi pitanja riješiti preko noći, ili u sljedećih tjedan ili mjesec dana. Ono što mi moramo pokazati je da mi nismo neka mala parohijalna državica koja nekome želi zagorčavati sudbinu.
Želim da pokažemo da smo odgovorni i da smo pobjednici te da s bilo kime možemo razgovarati o pitanjima u duhu dobrosusjedstva i da ne treba nikakav međunarodni pritisak, pa čak ni onaj okvir strategije za proširenje da bi bilo koga prisiljavao da se ta pitanja riješe. To je naša odgovornost prema našem narodu.
Je li točno da ste se predsjedniku Vučiću ispričali na večeri zbog potencijalne neugodnosti?
Ne, nije bilo nikakvih isprika. On je sam govorio o nekim elementima koje je doživio. Meni je žao da je došlo do vrijeđanja i do govora mržnje. Prosvjedi su stvar demokratske države, ali govor mržnje ni u kojem pravcu ne mogu podržati.
Svi su primijetili da ste na rukavu imali hrabrost. Jeste li rekli da će idući put pisati mudrost?
Mudrost, odnosno razboritost.
Znači li to da ovaj put nije bilo mudrosti?
Naravno da je bilo. Ja volim te motivacijske poruke. Bilo je mudrosti i bilo je mudro naći se i spustite tenzije. No naravno mudrost je jedna od kvaliteta s kojom se rađamo i koje stječemo tijekom života. Ja mislim da je razboritost u svakom slučaju nešto o čemu možemo odlučivati puno neposrednije kao pojedinci.
Kad idete u uzvratni posjet?
Ići ću vjerojatno kroz nekoliko mjeseci kad uspijemo realizirati i dogovoriti sve ovo što je predsjednik Vučić rekao i obećao da će odraditi za Hrvate u Srbiji. Posebno ćemo nastaviti raditi na pitanju nestalih, a nadam se da će državne komisije nastaviti raditi na pitanju granice. Dogovor je da se u okviru dvije godine pokuša naći neko bilateralno rješenje. Ako to ne uspijemo, onda dogovor o nekom međunarodnom pravosudnom tijelu.
U međuvremenu rješavamo i druga pitanja bitna za oba naroda. Ono što smo u ovim razgovorima zanemarili, a za što mislim da je iznimno bitno je gospodarska suradnja. Otvaranje novih radnih mjesta, trgovinska razmjena i činjenica da je Srbija za nas jedno ogromno tržište na koje možemo plasirati svoje proizvode.
Činjenica je da postoji suradnja između naših gospodarstvenika koji mogu zajedno nastupati na trećim tržištima. Kad sam jučer došla u HGK predsjednik Vučić mi je rekao da on osobno ne može te vrhunske srbijanske gospodarstvenike okupiti na jednom mjestu kao što smo ih mi okupili.
To je impresivno jer pokazuje da je onaj pozitivan dio suradnje na dobrobit obje države daleko nadmašuje probleme s kojima se u ovom trenutku susrećemo.
MP/Dnevnik.hr
