Kao poglavar Katoličke crkve i monarh države Vatikana sasvim je logično pomisliti da papa ima veliku plaću s obzirom na svoje dužnosti. No, istina je sasvim suprotna.
Koliko smo puta mogli čuti o silnom bogatstvu Katoličke Crkve, odnosno komentare da Crkva ‘leži na novcu’! Katolička Crkva doista je bogata, ali njezino se bogatstvo prvenstveno odnosi na duhovnu stvarnost. Kad je riječ o novcu, bogatstvo Crkve najviše čini nepokretna imovina, odnosno građevine.
Prije dvadesetak godina, u javnosti su se pojavile glasine da je tadašnji papa, sv. Ivan Pavao II., uveo pristojnu plaću za papu. Vatikanski glasnogovornik Joaquin Navarro-Valls ubrzo je opovrgnuo te glasine kazavši da papa ne prima niti je ikad primao plaću. Ista je stvar i s papom Franjom.
Štoviše, budući da je kao isusovac dao zavjet siromaštva, on i ne bi smio primati plaću.
Svi troškovi koje Papa ima, plaća država Vatikan i ostale delegacije, tako da se ne mora brinuti o hrani ili smještaju, ali nema prihode kojima bi sam mogao kupiti sladoled u obližnjoj trgovini ili naručiti nešto preko interneta i slično.
Papa kao poglavar Katoličke Crkve ima pristup dobrotvornom fondu kojim upravlja po svojoj volji te daje najpotrebitijima.
Primjerice, papa Franjo za pomoć ljudima u Meksiku izdvojio je 500 000 dolara, a to je samo jedna od brojnih donacija koje redovito daje, uglavnom kada je riječ o prirodnim katastrofama ili kad su u pitanju područja pogođena ratom.
Na taj način Papa živi po primjeru Isusa Krista, koji također nije imao plaću te je ovisio o velikodušnosti drugih ljudi kako bi osigurao svoje potrebe tijekom javnog djelovanja, kako se i spominje u Novom zavjetu.
(kta/laudato.hr)
