Bivša predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović gostovala je u RTL Direktu povodom 30. godišnjice priznanja Hrvatske.
Prije 30 godina Hrvatsku su priznale članice Europske unije, a Njemačka, koja je uz Vatikan u tome imala ključnu ulogu, uspostavila je 15. siječnja i diplomatske odnose s Hrvatskom.
“Sjećam se tog trenutka, izašli smo van, čula se pucnjava. Tad sam bila apsolventica na fakultetu i bila sam kod prijateljice s fakulteta doma. Sjećam se koliko sam bila doista preplavljena tim pozitivnim osjećajima”, započela je Kolinda.
“Ona se kristalizirala, međutim ne znamo kolika je uloga bila. Diplomacija je bila druga hrvatska bojišnica, no ni izbliza toliko teška i opasna kao što je bila ona prva, gdje su branitelji i svi ostali dali svoj život i zdravlje za samostalnost naše Hrvatske.
Moramo dati priznanje našim iseljenicima diljem svijeta, oni su se trudili, zalagali i radili pritisak na svoje države, moramo dati priznanje svim prijateljima u političkom i diplomatskom životu drugih država i naravno i našim znanstvenicima, sportašima i svim uglednicima koji su pisali razne peticije i svim građanima koji su promicali istinu o Hrvatskoj u svijetu.
Moram reći kad je počeo rat u Hrvatskoj bilo je teško zamisliti da ćemo 30 godina kasnije biti samostalno suverena oslobođena reintegrirana država članica Europske unije i NATO-a…”, komentirala je Kolinda.
Kako je zadovoljna stanjem u Hrvatskoj?
Iako je vrijeme pandemije koje je uzrokovalo opću krizu u svijetu, ipak nisam zadovoljna. Hrvatska stagnira, i to ne samo država nego i društvo. Vidim nedostatak optimizma, ambicija i nedostatak vjere u sebe. Možemo puno bolje.
O popisu stanovništva, tko je kriv za to?
“Nažalost, moram reći da nisam uopće iznenađena ovim rezultatima zadnjeg popisa stanovništva. Očekivala sam to. Tko je kriv za to? Svi smo mi krivi, mi koji smo u zadnjih nekoliko desetljeća i u politici, i u medijima, i u obrazovanju.
Osjećam i osobnu odgovornost. Ja sam jedna od onih koja je upisala prstom u taj problem. Država nisu granice, nego ljudi, bez ljudi nema ni radne snage ni nove dodane vrijednosti. Kako ćemo zarađivati za mirovine, za zdravstvo, idemo ka nekoj stagnaciji u budućnosti jer da bismo mogli postići taj gospodarski napredak, moramo imati demografsku obnovu.
Jedan od ključnih razloga odlaska ljudi i opće situacije je klima u društvu, koja je vrlo pesimistična.
Vlada nedostatak povjerenja u institucije. Razgovarala sam s puno mladih ljudi u svijetu koji su otišli ili odrasli u iseljeništvu. Kažu da im nije čak ni plaća problem, kažu da bi se vratili, da bi nekako nadoknadili taj manjak, ali problem je što nitko ne može garantirati da natječaj na koji će se javiti doista bude fer, a ne da je to mjesto već predodređeno za nekoga tko se uklapa u lokalnu sliku.”
Osjećate li i osobnu odgovornost?
Naravno da osjećam i osobnu odgovornost. Da ja sam dosita jedna od onih osoba koja je doista upirala prstom u taj problem, kao jedna od ključnijh problema Hrvatske. Ono što je problematično, vi be z ljudi, naravno, država nisu granice nego su ljudi, bez ljudi nema niti radne snage. Kako ćemo zarađivati za mirovinski sustav, za zdravstvo? Idemo prema nekoj stagnaciji u budućnosti jer da bi smo imali gospodarski napredak trebamo imati i demografsku obnovu.
Jedan od ključnih razloga odlaska ljudi je klima u društvu koja je vrlo pesimistična. Vlada malodušje, nedostatak optimizma, ali i nedostatak povjerenja u institucije.
Razgovarala sam s puno mladih ljudi koji su otišli ili odrastali u iseljeništvu. Rekli su mi da nije ček ni plaća problem. Oni bi se vratili i nadoknadili taj manjak kad živiš u svojoj državi, ali je problem upravo to što im nitko ne može garantirati da će na natječaj na koji će se javiti biti izabrana najbolja osoba, a ne da je to mjesto već predodređeno za nekoga.
Zadnjih pet godina hrvatsku vodi Vlada Andreja Plenkovića gdje su pogriješili? Što nisu dobro napravili? Rezultat čega su ove poražavajuće brojke?
Nije to na Vladi Andreja Plenkovića. Mi imamo negativne demografske trendove još od 80-ih i 90-ih godina posebno. Naravno i u 21. stoljeću isto tako. Dakle, problem je što nismo iz desetljeća u desetljeće nismo donosili ne samo određene demografske mjere koje su potrebne. Činjenica je i da se godinama donosi reforma obrazovanja koja je počela davno prije nego što je došla sadašnja Vlada na vlast. Tu snosimo kolektivnu odgovornost od samih početaka i prije osamostaljenja Hrvatske.
Kolinda je rekla da ne razmišlja o povratku u politiku pa sukladno tome nema potrebe biti član ni jedne stranke.
U kampanji ste govorli da bi Hrvatska mogla biti najbogatija i najsretnija zemlja. Spominjali ste ih 8000 eura plaće za mlade ljude. Je li vam sada žao?
Ne, nije mi žao. Mi moramo biti ambicijozni. Mi mormao strijemiti ka tih 8000 eura. Ako vi apriori kažete da je nešto nemoguće onda vi to nikada ni nećete ostvariti, ali ako si to zacrtate kao cilj to je realno i ostvarivo.
Zato što je to bilo rečeno u razgovoru s ozbiljnim državnicima s kojima sam razgovarala o tim programima razmjene gdje bi naši mladi išli na obuku i vraćali se u Hrvatsku i radili u tim određenim državama. Ono što sam ja htjela je pokrenuti konkretan projekt koji bi bio tek početak.
Što mislite o ukidanju mjere roditelj – odgajatelj?
Mjera je postala vrlo kontroverzna ovdje mislim da se gleda iz potpuno drugačije pozicije. Ja koja se bojim za jednakopravnost splova mene tu najviše zabrinjava ta neformalna ekonomija koja nije plaćena. Prvenstveno ženama, neki i muškarci ostaju kod kuće, brinu se o obitelji.
Taj rad mora biti kompenziran i to nije stvar konnzervativne politike ili napredne, nego je to jednostavno stvarostvarivanja prava svakog građana. Mislim da je treba sagledati iz drugačijeg kuta. Jer kada pojednici preuzimaju posao, posebno žene, koji bi trebala raditi država ili lokalna uprava, a to je skrb i briga ne samo o djeci ili skrb o osobama koje se ne mogu brinuti o sebi zbog invaliditeta. Tu mjeru gledam iz te pozicije.
Kako ocjenjujete prve dvije godine Zorana Milanovića?
Bile su neobične zbog pandemije pa je teško o njima govoriti. Osim toga rekla sam da neću o svojim prethodnicima i o svom nasljedniku nikada govoriti.
Kao gledate na sukob predsjednik – premijer?
Mislim da se svi skupa previše koncentriramo na taj onos, posebno na te sukobe. Meni se isto događalo da bi rekla nepto što nije bilo u skladu s onime što je radila Vlada i onda se govorilo kako ja izazivam sukobe. Jednostavno bih rekla svoje mišljenje jer držim da predsjednik ili predsjednica, uz ograničene ovlasti, ipak treba biti korektor u društvu.
Odnosi bi vjerojatno mogli biti bolji. Na njima dvojici je da to riješe, ali ne bismo se mi trebali toliko baviti jer imamo dovoljno problema. Mene što trenutno brine su ove nove cijene energenata, kako će to građani plaćati. Brine me demografija, kako ćemo vratiti malde ljude.
U nekoliko svjetskih metropola smo mjesecima bez veleposlanika – je li to loše za zemlju?
Vjerojatno bi se lakše našla riješenja da se konkretno razgovara o samo ta dva mjesta. Francuska trenutno predsjeda Europskom unijom i mislim da bi bilo ključno da imamo veleposlanika. Valja reći da je krivo tumačenje da su veleposlanicima istekli mandati, njima mandati traju do opoziva. Jednino je problem što neki svoj posao ne rade dobro i trebali su otići davno.
Ne znam jer im mogu pomoći u tome. Naravno da ih pozivam da se dogovre i o tome i svemu drugome. Mislim da negativna rasploženja i silna javan rasprava o njihovom odnosu ne ide u prilog nikome.
Nema vas u medijima, javnosti, no pratite događanja u politici. Znači li to vaš povratak u politiku?
Nikako, u ovome trenutku ne razmišljam o povratku u politiku. Nikako. Zato to previše ni ne komentiram jer ne vidim zašto bi moji komentari nešto posebno pridonjeli pogotovo ne želim pridonjeti nekakvom pridužavanju rasprave. Naravno, nikada ne reci nikad, ali u ovome trenutku nema želje niti planova za povratak u domaću politiku.
Ono čime se bavim, osim Međunarodnog olimpijskog odbora jest i međunarodna sigurnost, prava žena i djevojčica, pravo na zdravstvenu zaštitu i posebno pravo na cjepivo.
Jeste li se ponovno učlanili u HDZ?
Ne razmišljam o povratku u politiku pa sukladno tome nema potrebe biti član ni jedne stranke.
Članica ste Međunarodnog olimpijskog odbora – kako gledate na skandal s Đokovićem?
Odbor je politički neutralan i ne dijeli mišljenje o političkim odlukama država. Svaka država ima pravo odbiti osobu čak i kada joj je izdana viza.
Novak je meni osobno izrazito simpatična osoba. Za njega sam navijala u Tokiju i htjela da dobije olimpijsko zlato. Oko cijepljenja se duboko razilazimo. Ja sam se cijepila i moja obitelj se cijepila. Mišljenja sam da je cijepivo jedini izalaz iz ove situacije. Ovo mu jako šteti, nažalost.
R.I. /Foto: rtl
