Vlado Galić, savjetnik predsjednice RH za obranu i nacionalnu sigurnost, u svojoj prvoj izjavi nakon izbijanja afere SMS kazao je da nema nikakve veze s tom, kako ju je nazvao, takozvanom aferom i da je spreman odazvati se svakom pozivu istražitelja.
SMS afera zbog koje je Franjo Varga još uvijek u pritvoru otvorila je jako puno pitanja, a dala jako malo odgovora. Tko je zapravo bio stvarni cilj medijsko-obavještajne operacije, ni danas nije jasno.
Bivši predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko do sada nije odgovorio na pitanja koja su mu novinari uporno postavljali – tko su osobe koje su ga upoznale s Franjom Vargom.
Vlado Galić, savjetnik predsjednice RH za obranu i nacionalnu sigurnost, nikada nije volio istupati u javnosti. Ukratko, cijelu svoju karijeru proveo je u obavještajnom sustavu Hrvatske, odigrao je vrlo važnu ulogu u obrani generala Ante Gotovine i potom postao politički analitičar HDZ-a dok je predsjednik bio Tomislav Karamarko.
Slovio je kao čovjek vrlo blizak Milijanu Brkiću. Kad se Brkić politički razišao s Karamarkom, Galić je ostao uz njega. Milijan Brkić ostao je blizak predsjednici Kolindi Grabar-Kitarović, kojoj je presudno pomogao u dolasku na Pantovčak.
I tu nastaje politički zaplet. Tko je cilj ovih napada: predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, zamjenik predsjednika HDZ-a Milijan Brkić, Tomislav Karamarko ili Vlado Galić?
Ivan Čermak, Vlado Galić, Ante Gotovina/Foto: Zvonimir Barišin / CROPIX
Sama Predsjednica na svojevrstan način prozvala je Galića da se očituje o cijelom tom slučaju, a on je to učinio u intervjuu za Globus.
“Podsjećam vas da je Predsjednica također rekla neka se sve istraži do kraja i neka nadležne institucije rade svoj posao, te je istakla ono što sam joj ja rekao, da nemam nikakve veze s takozvanom aferom SMS te kako sam spreman odazvati se svakom pozivu istražitelja.
U trenutku dok je afera još na vrhuncu očitovati se na konstrukcije, manipulacije i laži koje su plasirane preko jednog tjednika bilo bi upravo ono što su kreatori afere i naručitelji tih medijskih uradaka zapravo i htjeli.
Njihov je bio cilj uvući u aferu što širi krug ljudi koji s njihovom rabotom nemaju nikakve veze, kako bi se cijela afera što više ‘zamaglila’ i stvorio kaos u informacijama. Mislili su da će na taj način skrenuti pažnju sa sebe, ali mi se čini da u tome nisu uspjeli.
Osim toga nemam razloga braniti se za nešto u čemu nisam sudjelovao. Spreman sam se odazvati svakom pozivu nadležnih institucija i na poligrafu potvrditi da nemam nikakve veze s tim. A nisam siguran da bi na poligraf pristali i oni koji su dezinformacijama “opskrbljivali” taj tjednik, pogotovo oni koju su u završnoj fazi i mene istakli te me pokušali uvući u tu aferu. Siguran sam da će u skoro vrijeme istraga nadležnih institucija pokazati tko su bili organizatori i naručitelji lažnih SMS-ova”, kaže Galić.
Iz DORH-a su javno objavili da niste predmet istrage i obrade. Zašto ste zapravo izazvali pozornost javnosti? Koje su vaše veze s Vargom? Tko vam je dao nalog za uspostavljanje kontakta s Vargom?
– Nakon javne objave DORH-a kako nisam predmet istrage i obrade u takozvanoj SMS aferi, očito su kreatori i naručitelji afere te neki mediji ostali razočarani, a neki postali i nervozni. Da sam poznavao Vargu, zna samo nekoliko ljudi te istražitelji kojima je Varga, pretpostavljam, to rekao u istrazi.
Međutim, kako se vrlo jasno navodi u prvom tekstu kojim se mene lansiralo u javnost kao jednu od “glavnih veza Franje Varge u HDZ-u”, moje ime nije iscurilo iz istrage, nego ga je novinarima “dojavila” osoba bliska Tomislavu Karamarku.
Andrej Plenković, Gordan Jandroković, Vlado Galić/ Foto:Tomislav Krišto CROPIX
Od te dezinformacije iskonstruirana je cijela afera o mojoj navodnoj umiješanosti u tu aferu. Ne znam je li Tomislav Karamarko uistinu rekao toj osobi informaciju koju je ona prenijela novinarima, ali znam i siguran sam da je ta meni nepoznata osoba do grla umiješana u aferu SMS. A senzacionalističkim ubacivanjem mene u “priču” i svega onoga što je slijedilo očito je bio neuspjeli pokušaj skretanje pažnje istražitelja s toga informatora i njegovih sudionika.
Inače, gospodina Vargu susreo sam dva puta uživo, prvi put kada sam ga upoznao početkom 2014. godine i još jednom sredinom 2015., a u nekoliko navrata komunicirali smo telefonom i putem poruka. Prvi kontakt s Vargom nije bio po bilo čijem nalogu. Bilo je to jedno u nizu stotina sličnih upoznavanja dok sam obilazio teren za vrijeme rada u HDZ-u, čovjek u problemima, bez posla, blokiran račun, u tijeku rastava… Pitao sam ga što zna raditi i nakon što mi je rekao kako može pomoći oko društvenih mreža, to me je zainteresiralo i s njim sam komunicirao u tom smislu.
Naglašavam kako ne znam ni za kakve unutarstranačke obračune u kojima bi se koristili lažni SMS-ovi ili nešto slično, jer da ih je bilo, oni bi sigurno završili u medijima.
Jedini slučaj za koji sam ja čuo, ali naglašavam da to nisam osobno vidio, jest da je kreirana lažna SMS komunikacija između Milijana Brkića, mene i tadašnjeg direktora APIS-a, koja dokazuje navodnu krađu HDZ-ovih mandata na izborima 2015.
Ako ta lažna SMS korespondencija uistinu postoji, a ozbiljne osobe su mi rekle da su je osobno imale prilike vidjeti, tada je prva i za sada jedina žrtva unutarstranačkih obračuna u kojima su se koristili lažni SMS-ovi Milijan Brkić. O.K., i ja.
Očito je da je riječ o političkoj borbi. Tko je, po vašem mišljenju, zapravo pravi cilj napada: vi, Milijan Brkić, Tomislav Karamarko ili, zapravo, Kolinda Grabar-Kitarović?
– Ako su makar neke od informacija i kronologija koje su se probile u javnost točne, sve mi se čini puno jednostavnije i prizemnije. Najprije se krenulo s manjim falsifikatima ograničenog političkog učinka, pa kada su vidjeli kako to funkcionira, postupno je ta ekipa stekla reference da su mogli plasirati falsifikate protiv svojih političkih neistomišljenika, a usput na njima izdašno zarađivati.
Kada je njihova rabota razotkrivena, ti stvarni kreatori SMS afere, uz pomoć njima “sklonih” medija nastojali su u cijelu aferu uvući što širi krug ljudi kako bi još više zamutili ionako mutnu vodu, misleći kako će istražitelje odvući u nekom, za kreatore afere poželjnom smjeru. Tu se zaista radi o organiziranoj i vođenoj konstrukciji i manipulaciji, ali sam siguran da će na kraju istražitelji utvrditi tko su organizatori, a tko stvarni kreatori sadržaja i naručitelji.
Osobno mislim kako nisam bio cilj napada, ali se preko mene i iskonstruirane moje uloge u aferi te mojim osobnim prijateljstvom s gospodinom Brkićem nastojalo u cijelu priču uvući i predsjednicu Republike, koja s tim nema baš nikakve veze.
– Što se mene osobno tiče, nikada nisam pripadao paraobavještajnom miljeu niti sam nekoga svrstavao u isti, a i ne znam koji su to kriteriji da netko pripada takvom miljeu. Priča o paraobavještajnom miljeu, odnosno podzemlju, traje već godinama, a najviše su je gurali oni koji su se kao dužnosnici bavili protuzakonitim i protuustavnim rabotama. Bili su na funkcijama, a ponašali su se kao nekakvi obavještajci.
Na sreću, danas je to vrijeme iza nas, a takav naziv danas je deplasiran, posebno u informatičkom i digitalnom dobu i velikoj dostupnosti informacija. Danas je svima javno dostupna velika količina informacija, pitanje je samo na koji način ih netko analizira i koristi. Prema kriterijima kako neki političari i novinari olako definiraju paraobavještajni milje, prema tim istim kriterijima baš neki od njih bi pripadali tome.
Činjenica da je netko bio zaposlenik neke sigurnosno-obavještajne agencije i nakon odlaska iz iste svrstavati ga u paraobavještajni milje postalo je smiješno. Što bi ti ljudi trebali i/ili smjeli raditi? Smiju li se oni uopće baviti bilo kakvim javnim poslom, smiju li kontaktirati s bilo kime iz politike, biznisa, smiju li se baviti politikom, mogu li biti članovi političkih stranaka? Koliko znam, niti jedan zakon im to ne priječi.
Na isti takav način stvara se i stav o špijunima. Kada netko radi ili je radio u nekoj od sigurnosno-obavještajnih agencija Republike Hrvatske, proglase ga špijunom, ali ne u onom pozitivnom smislu. Biti analitičar u sigurnosno-obavještajnoj službi i biti politički analitičar skoro je ista stvar, samo je razlika u sadržaju i izvorima informacija koje se koriste i imaju uglavnom različite šefove. Politički analitičari uglavnom koriste javne izvore i javno dostupne informacije, ali se pozivaju i na “neimenovane izvore” iz različitih vrhova, a analitičarima u službama na raspolaganju su i drugi izvori informacija koji nisu javni.
Osobno mogu reći kako sam nakon završetka karijere u Oružanim snagama RH radio kao analitičar i istražitelj u odvjetničkom timu obrane generala Gotovine i bio jedan kamenčić u mozaiku te sjajne pobjede, a nakon toga, prije stupanja na dužnost savjetnika predsjednice Republike Hrvatske za obranu i nacionalnu sigurnost, bio sam voditelj Ureda za strategiju i voditelj analitike u izbornim stožerima Hrvatske demokratske zajednice i ugradio kamenčić u mozaik svih pobjeda HDZ-a, samostalno ili u koaliciji predvođenoj HDZ-om, u razdoblju od 2013. do 2017.
A bilo ih je jako puno: lokalni izbori 2013. i 2017., parlamentarni 2015. i 2016., izbori za predsjednika Republike 2014./2015., izbori za EU parlament 2013. i 2014., prijevremeni izbori za veliki broj općina, gradova i županija, referendum o braku. Zar je to paraobavještajno podzemlje i paraobavještajni rad?
IZVOR: Zdravko Milinović/Globus
