PREDSJEDNIK Europske pučke stranke(EPP) Joseph Daul podržao je Kolindu Grabar Kitarović na predsjedničkim izborima u Hrvatskoj. Na izravan način to znači podršku i ostalih članica Europske pučke stranke, prije svih njemačke Kršćanske demokratske unije (CDU) i kancelarke Angele Merkel.
Europska pučka stranka osnovana je 1976. godine okupljanjem nekolicine demokršćanskih stranaka, a naknadno su se članstvu pridružile i druge stranke desnoga centra.
EPP okuplja najveće stranke poput njemačke Kršćansko-demokratske zajednice (CDU), francuske Zajednice narodnog pokreta (UMP), španjolske Narodne stranke (PP), poljske Građanske platforme (PO), Hrvatske demokratske zajednice (HDZ), a ima stranke-članice u gotovo svim zemljama EU-e.
Nema članica jedino u Engleskoj jer se britanska Konzervativna stranka ne slaže s EPP-ovim federalnim političkim programom pa su 2009. godine, kao protutežu EPP-u, osnovali Savez europskih konzervativaca i reformista.
Od 1999. godine EPP ima većinu u Europskome parlamentu, od 2002. i u Europskome vijeću, a ujedno ima kudikamo najvise predstavnika u Europskoj komisiji. Predsjednik Europskoga vijeća i predsjednik Europske komisije su članovi EPP-a. Mnogi su osnivači i oci Europske unije pripadali strankama koje su kasnije osnovale EPP.
I dok su europučani podržali kandidaturu Kolinde Gabar Kitarović, europski socijalisti (PES) nisu podržali kandidaturu Ive Josipovića jer drže da ih je aktualno hrvatsko vodstvo, i premijer Milanović i predsjednik Josipović, lagalo i pokušalo prevariti. Europski socijalisti smatraju ih nepouzdanim iz tri razloga.
Prvi je slučaj Lex Perković kad je hrvatski premijer bezočno lagao Angeli Merkel i drugim europskim političarima, nanijevši sramotu i sebi (baš me briga za njega) i hrvatskoj državi. Tri dana nakon ulaska Hrvatske u EU mijenjao je zakon kojim se zabranjuje izručenje Josipa Perkovića njemačkom pravosuđu. Kasnije je, pod pritiskom članica EU, morao kapitulirati te se Perkoviću i Mustaću trenutno sudi u Münchenu.
Drugi razlog ljutnje europskih pučana, prije svih Angele Merkel, je kontinuirano usporavanje investicija iz Njemačke na hrvatsko tržite. Ta činjenica nagnala je čak i Jutarnji list da pri predstavljanju Angele Merkel, nakon što je proglašena osobom godine u Europi, napiše “Kancelarka koja mrzi Hrvatsku”. Angela Merkel ne mrzi Hrvatsku ali prezire hrvatskog premijera.
Treći motiv da europski socijalisti odbiju podršku Josipoviću je njegova proaktivna politika na liniji Beograd-Moskva-London, a što se štetno održava na izravne gospodarske interese Hrvatske i slabljenje odnosa s Italijom i Njemačkom, najvažnijm trgovinskim partnerima. Na takvu politiku predsjednika Josipvića blagonaklonu ne gledaju ni u NATO paktu.
Čija podršku, osim HNS-a, SDP-a i Mirele Holy, ima Josipović. Izvan Hrvatske samo Vojislava Šešelja. Četnički vojvoda i haški optuženik u proglasu je javno prozvao Hrvate da glasaju za njegovog prijatelja Ivu Josipovića.
Šešelju nije za vjerovati zbog razloga koje nije potrebno navoditi, ali njegove izjave ne treba odbacivati. I predsjednik Srbije Tomislav Nikolić i premijer Aleksandar Vučić Šešeljevi su učenici. On javno govori ono što njegovi bivši pitomci misle. Obojica su formirana pod njegovim utjecajem i obojicu je, zbog “ratnih zasluga”, Šešelj osobno na Romaniji imenovao četničkim vojvodama.
Marko Marković
