‘Korono moja…’ – Mirna Zidarić opisala svojih 14 dana borne protiv virusa

Novinarka HRT-a Mirna Zidarić preboljela je covid-19, kojim se zarazila na Adria Touru u Zadru. O svom je iskustvu, kao i svemu što je doživjela, pisala na portalu HRT-a.

U ovo doba diljem Hrvatske inače po feštama i srcima priraslim svadbama odzvanja dobri stari dalmatinski hit “Konobo moja”, no 2020. uvela je nove standarde za koje sam u početku smatrala da mogu resetirati svijet. Ipak, kako vrijeme odmiče, uvjerena sam da, nije da to i prije nisam znala, da istinski valja živjeti iz minute u minutu, iz dana u dan, izvući maksimum iz svakog trenutka jer sutra možda ne postoji.

Pa evo moje inačice spomenutog hita – “Korono moja”.

Točno prije tri tjedna u Zadru se okupila svjetska i hrvatska teniska elita predvođena idejnim tvorcem okupljanja – prvim igračem svijeta Novakom Đokovićem. Svatko tko je dva mjeseca proveo u karanteni i koga je potres uzdrmao do temelja, a pri tome voli tenis i čeznuo je za bezbrižnim druženjem, našao je načina da bude ondje.

Svi srdačni, rukuju se, grle, smiju se i kuju planove za budućnost, a pritom nitko nije pitao organizatore je li se Grigor Dimitrov testirao pri dolasku iz SAD-a, najvećeg svjetskog žarišta bolesti COVID-19.

Meni je ta misao u nekom trenutku prostrujala, ali bila sam uvjerena da Nole ne bi propustio napraviti takvu rutinsku provjeru, no prevarila sam se, prevario se i Đoković iako je imao plemenitu ideju. I tako je počelo, prvi je Dimitrov objavio da je pozitivan na COVID-19, slijedili su Ćorić, Đoković i Ivanišević.

I dok još nisam znala za njihove nalaze, uoči finala osjetila sam slabost u nogama. Stojim u društvu, ali pogledom tražim kamo bih sjela. Bio je to prvi znak da nisam ona prava. Uzburkalo se sve oko otkazanog finala, odradila sam posao i s mužem krenula kući.

Već u autu osjetila sam kako mi raste temperatura, ali to sam pripisala stresu izazvanom iznenadnim razvojem događaja, iscrpljenosti nakon višemjesečnog boravka u kući, no ipak je to bilo nešto posve drugo.

Tijekom noći počela je snažna glavobolja (a mene glava nikada ne boli), skidala sam temperaturu, vrtjela se po postelji i u nekom bunilu svanuo je novi dan uz nadu da je to samo prolazna slabost.

Kada sam ujutro osjetila iste simptome, a da pritom nisam imala snage sjediti, već sam hvatala najudobniji horizontalni položaj, stigla je vijest da je Borna Ćorić pozitivan. Sjetila sam se srdačnog pozdrava i desetominutnog intervjua koji smo snimili dva dana prije i nisam mnogo dvojila, sve je slutilo na prijenos virusa.

Test nije nimalo ugodno iskustvo, no kada se tako loše osjećate, to je samo jedan u nizu koraka koje morate napraviti.

Kada je pozitivan nalaz stigao, nije bilo mnogo iznenađenja, nego je slijedila strepnja… Što sad? Mjesecima slušamo o tome, broje se oni zaraženi, oni na respiratoru, oni koji se nisu izvukli, a ti uza svu slabost moraš biti mentalno jak da tomu pristupiš kao još jednom savladivom izazovu.

Nema članka i vijesti koju nisam pročitala, ali savjet doktorice jedini je koji valja slušati.

Među ostalim – iako ti nije ni do čega, ustani iz kreveta, duboko diši, ventiliraj pluća kao na tjelesnom odgoju u osnovnoj školi, ruke u zrak, duboki udah, zadrži malo dah, izdah – ruke dolje… Nekoliko puta dnevno jer, kaže ona, ako ležiš, pluća slabije rade i moguće su komplikacije.

Nisam imala snage, ali prisilila sam se jer nikako nisam željela ponoviti iskustvo upale pluća, koje sam proživjela prije dvije godine i ta mi je misao bila nit vodilja.

Je li to zaista bilo presudno, teško je reći, ali moj je dojam da je u mom slučaju taj savjet doktorice bio krucijalan.

Iz dana u dan bilo mi je bolje, slabost je prolazila i recimo da sam deseti dan od pozitivnog nalaza bila ona stara.

Valja napomenuti i gubitak osjeta mirisa i okusa, suha usta i iznimnu potrebu za tekućinom. Pijte vode ili čaj u enormnim količinama jer uz mnogo mokrenja koje slijedi izbacujete toksine.

Osim fizičkih simptoma, smatram da su psihički kudikamo izazovniji jer strepite za svoje bliže i dalje kontakte, a ne možete vratiti vrijeme, već se, potpuno bespomoćni, samo možete nadati najboljem, odnosno da se nitko neće zaraziti.

Kada i to pregrmite te nakon 18 dana dobijete negativan nalaz, budite spremni da će vas ljudi u širokom luku izbjegavati, naglo mijenjati smjer kretanja iako ste skriveni iza maske, a vi ćete bez obzira na to biti sretni jer je sve prošlo relativno glatko u odnosu na vijesti koje pristižu sa svih strana svijeta.

Jesam li iznimka ili pravilo, tek ćemo vidjeti, no svakako ću donirati krvnu plazmu u svrhu pronalaska lijeka kako bi u š̌to kraćem roku ova psihoza prerasla u suživot s koronavirusom u moru drugih i brojnih izazova modernog življenja.

Megy M. /Fotzo:pxll